Kada me Joža Manolić dočekao u jednom zagrebačkom kafiću u Ilici, prvi je dojam bio da je vrijeme stalo prije trideset godina. Devedesetčetverogodišnji obavještajac, prvi Tuđmanov suradnik, bivši hrvatski premijer, čovjek koji zna najviše tajni iz vremena propale Jugoslavije do stvaranja današnje Hrvatske, na iskreni kompliment kako odlično izgleda odgovario je da bi radije volio da mu to kaže neka žena. “Osjećam se dobro, ali kao i kod starih automobila nikada ne znaš koji će ti dio otkazati”.
Spremao se za odlazak na more, u kuću u Novom Vinodolskom. Pitam ga tko će ga voziti, a Manolić me u čudu gleda. “Pa ja, tko bi drugi”. Nedavno su mu produžili vozačku dozvolu, ali nije zadovoljan. “Tražio sam da mi daju vozačku bar do stote, da se više nemamo što objašnjava...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....