ZANIMANJE ŠPIJUN

Ma kakvi agenti! Anna i njezine kolege najobičniji su diletanti i sponzoruše

Američko tužiteljstvo navodne vrhunske ruske agente nije optužilo za špijunažu, nego ih terete zbog rada na crno. Ima li veće sramote za jednu tajnu službu?

Filmski kritičar Guardiana predlaže da se njena priča pretvori u hollywoodski scenarij. Anna Chapman, “vrhunski utrenirana ruska agentica”, kako je opisuje Michael Farbiarz, pomoćnik američkog državnog tužitelja, nekoliko je godina uspješno skrivala svoj puni identitet. Kako joj je to pošlo za rukom pored obavještajnog aparata koji američku vladu godišnje košta više od 40 milijardi dolara?

Na prvi pogled, jednostavno. Predstavljala se kao bivši model, kći ruskog diplomata, novinarka i agentica (za nekretnine).

Kosu je obojila u manje upadljivu nijansu “velikog praska” i unajmivši stan u blizini Wall Streeta agresivno krenula obilaziti prijeme u najvišim krugovima.

Nije primijenila low profile taktiku.

Uvijek u lovu na sponzore

Naprotiv! Ostvarila je na desetke kontakata po online društvenim mrežama Facebook i Linkedin. Tu je, podjednako neuhvatljiva za tajne službe, znala osvanuti u donjem rublju u potrazi za sponzorima među kojima su dominirali korporativni menadžeri, profila uprave Podravke.

Na internetu je publicirala i tucet fotografija iz rodne Moskve, s katedralom Svetog Vasilija Blaženog u pozadini, koja je samo dva križanja udaljena od sjedišta Službe vnešnej razvedki (Službe vanjskog izviđanja, SVR) odakle događajima upravlja Mihail Fradkov, bivši ruski premijer.

Ako Hollywood ikad obradi karijeru ove mlade agentice, kako predlaže The Guardian, onda će se zasigurno raditi o triler-parodiji čiji bi radni naslov mogao biti “Špijun koji mi je pozirao”...

Chapman je pripadala skupini od 11 “školovanih agenata SVR-a” u SAD-u, aktiviranih potkraj prošlog tisućljeća. Putin je tek dolazio na vlast, a tajne službe provodile su tradicionalni program “kolonizacije” SAD-a i Velike Britanije star više od pola stoljeća.





Dolazili samo po honorar

Osmislio ga je još Kim Philby, bivši novinar The Timesa i jedan od šefova britanskog Intelligencea, ujedno i najuspješniji agent u hladnoratnoj povijesti. Kao visoki britanski časnik 30 godina je radio za Ruse, a uspio je nadzirati i sam vrh američkih tajnih službi što mu nije predstavljalo problem jer je bio jedan od osnivača CIA-e. Sudjelovao je i u pisanju prvog američkog zakona o nacionalnoj sigurnosti 1947., o kojem se konzultirao sa Staljinom. Bio je idealist i uvjereni ljevičar, dragovoljac u španjolskom građanskom ratu te suradnik NKVD-a.

Kakvim se uvjerenjima rukovodila Anna Chapman?

Voljela je lude provode i u osnovi vodila život sponzoruše. Kada su joj prohtjevi nadmašili budžet službe, začas se snašla na tržištu nekretnina i u najgoroj recesiji zaradila dva milijuna dolara. Ukratko, rad u službi sputavao ju je...

A što je s ostalima iz skupine? Novinarka Vicky Pelaez agitirala je za Huga Chaveza u lokalnom listu na španjolskom jeziku gdje je surađivao i njezin suprug Juan Lazaro, također “lijevi idealist”. Ostali agenti SVR-a nalazili su se u dubokoj sjeni, odakle se mjesecima nisu javljali nikome, pa ni centrali. Osim u vrijeme primopredaje honorara, kada bi uredno zakucali na vrata veleposlanstva. Zbog toga se u ruskoj javnosti pojavila sumnja da je Fradkov svoje “vrhunske agente” naprosto izdilao Amerikancima kako bi se riješio nepotrebnog troška.

Tužilaštvo SAD-a (možda iz tih razloga) cijelu skupinu bezopasnih diletanata ne tereti za klasičnu špijunažu, već za “neprijavljeno poslovanje”, tj. rad na crno. Ima li veće sramote za jednu tajnu službu?

Rad agencijskih head huntera našao se na udaru javnosti nakon otkrića da kandidate pronalaze na internetu bacajući mamce tipa: “Želiš li postati tajni agent? Klikni ovdje!”

Slučaj Chapman potvrda je da se tajne službe kao i cijeli politički sustav Rusije ne mogu do kraja demokratizirati bez opasnosti od raspada. Zbog toga je najuspješnija ruska služba - FSB, ujedno i najzloglasnija.

Raspolaže sa 250 tisuća ljudi, oklopnim i zračnim postrojbama, službom za kontrolu granice i Specnazom, najelitnijom vojnom postrojbom kojom raspolaže ruska vlada.





Juniorski pogon FSB-a

FSB je san svakog ruskog agenta i agentice i nije slučajno da više od 80 posto učenica Škole br. 9, ženskog juniorskog sastava vojne obavještajne službe GRU, koju je osnovao Vladimir Putin, prelazi u sastav FSB-a. Istrenirane da se u najgorim uvjetima snalaze bez hrane, vode i šminke, vrlo brzo postaju dio elitnog sastava FSB-a.

Agentica ove službe je i Ekaterina Gerasimova. Nju mediji nazivaju “najopasnijom agenticom ruske tajne službe” jer je iz stroja izbacila nekolicinu najvećih kritičara Kremlja tehnikom koju su usavršile još Louise de la Querouaille (ljubavnica Charlesa II.) i Mata Hari, a koja se otada nije bitnije mijenjala. Gerasimova je svoje uspješnice snimala i objavljivala na internetu...

O ozbiljnosti FSB-a najbolje govori profil njezina zapovjednika Aleksandra Borotnikova, bivšeg agenta KGB-a i pripadnika tzv. Petrogradskog kruga KGB-ovaca. To je najjači kremaljski lobi koji upravlja zemljom i svim njezinim podzemnim resursima. Borotnikov je Putinov čovjek za specijalne zadatke.

Ruski magazin The New Times optužio ga je da stoji iza plana za likvidaciju Aleksandra Litvinenka, bivšeg agenta FSB-a koji je prebjegao u Veliku Britaniju i optužio ruske vlasti za teror i politička ubojstva uz čiju je pomoć Vladimir Putin održava na vlasti.

Ekonomija ispred ideologije

Litvinenko je 2005. Putina optužio i zbog ubojstva ruske novinarke Ane Politovskaje, nakon čega je u japanskom sushi baru otrovan polonijem - radioaktivnom supstancijom koja je 250 tisuća puta otrovnija od cijanida. Ruski vrh, naravno, nikad nije priznao umiješanost u ubojstvo.

Za razliku od zapadnih, ruske tajne službe su (uz srpske) jedine koje raspolažu i policijskim ovlastima. No, ciljevi su im identični: borba protiv globalnog terorizma i zaštita ekonomskih interesa koji su zamijenili ideologiju.

To je, dakako, i najveći problem jer je teško naći zamjenu za junake hladnoratnog razdoblja. Oni su, iako iz lordovskih porodica, sanjali ravnopravnost klasa i bratstvo među narodima. Danas je, reklo bi se, družba - Družba Adria, a služba - FSB.





PRAVA ELITA: LIJEPI SU, GOVORE FARSI i RASTURAJU RAČUNALA

Znanje perzijskog jezika

Perzijski jezik ili farsi koristi se na svim bliskoistočnim žarištima. Poznavanje farsija jedan je od osnovnih uvjeta za napredovanje u CIA-i, FSB-u, Mossadu...

Poželjno je i poznavanje kineskog, kao i indijskog jezika i kulture. Head hunteri tajnih službi agente više ne regrutiraju u padobranskim postrojbama, već među sociolozima, orijentalistima i darovitim studentima političkih znanosti i novinarstva.

Hakerske vještine

Američke protuobavještajne službe razvile su posebne odjele za zaštitu klasificiranih podataka od hakerskih upada, angažirajući upravo hakere. Nekima su, u zamjenu za suradnju s tajnom službom, oproštene zatvorske kazne. Obavezno je dobro poznavanje interneta i svih društvenih online mreža. Oko 70 posto informacija tajne službe i dalje prikupljaju iz otvorenih izvora, 20 posto uz pomoć nadzorne tehnike, a 10 posto operativnim radom.

Dobar izgled

Od 18. stoljeća, kada se standardizirao termin “obavještajna služba”, do danas, tajne službe provodile su seksističku politiku. Žene agenti često su bile angažirane isključivo zbog dobrog izgleda i promiskuitetnog ponašanja. Unatoč feminističkoj revoluciji, ovi su trendovi bili najizraženiji sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, a najpoznatiji slučaj je “afera Profumo”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:37