Ideja je dugo sazrijevala, a onda je doživjela snažan poticaj. Naime, Sjedinjene Američke Države su 2001. godine, potaknute napadom na New York i Washington, pokrenule napad na Afganistan i u kratkom roku srušile tadašnju vlast talibana. No, i u tako brzoj i uspješnoj operaciji bilo je američkih gubitaka, a neki su od vojnika pali u ruke talibana. A oni, kako ne priznaju nikakve odredbe o zaštiti neprijateljskih vojnika, jednog od uhićenih brutalno su ubili, sve to snimili i stavili na internet. Jedna je od interesantnih odlika svih islamističkih militantnih skupina da se silno protive novotarijama koje donosi zapadni svijet (talibani su tako zabranjivali zapadnjačku glazbu, školovanje djevojčica i nogometne utakmice - stadioni su im se činili znatno interesantniji kao mjesta za provedbu javnih egzekucija, a i tu nisu bili originalni, to su radili i u doba vojne hunte u Čileu, npr.), ali ih uredno koriste kako bi svijetu obznanili svoje odluke ili promovirali svoju ideologiju (u tim situacijama, očito, zabrane ne vrijede - ili ne vrijede kad je riječ o njihovim potrebama, a važe za one koje smatraju svojim podanicima).
‘Novac nije u pitanju’
Kad su pak taj zločinački videouradak vidjeli u Pentagonu, doslovce im se zamračilo pred očima, kako zbog grozote viđenog tako i zbog spoznaje kakav utjecaj takvi filmići mogu imati na moral vojske. Stoga su odlučili pokrenuti novu inicijativu - potrebno je osmisliti vojničku uniformu koja će u potpunosti zaštićivati vojnika i mogućnost njihove pogibije od protivničkog metka učiniti minimalnom. I ne samo to nego i da oprema koju dobiva vojnik bude konstruirana tako da ga učini protivnicima gotovo neuhvatljivim, a ako ga se i dokopaju, da ga se može precizno locirati i zatim u kratkom vremenu izvući iz ruku otimača, te da mu u razdoblju do spašavanja osigura što višu razinu sigurnosti. Uz to, nova oprema mora biti lako nosiva, dakle ne preteška, te ne smije priječiti slobodno kretanje, a ujedno mora pružati izuzetnu vatrenu moć kako bi već vojnikova pojava djelovala obeshrabrujuće na protivnike - ukratko, da dobro razmisle žele li uopće s njime ući u sukob svjesni da mu gotovo nikako ne mogu nauditi.
I nisu trošili previše vremena na razmišljanje, odmah su se rastrčali po uglednim tehničkih sveučilištima po SAD-u za koja su vjerovali da mogu na tom planu brzo napraviti velike pomake. Tako su završili i u Denveru, na tamošnjoj “Rudarskoj školi”, koja je zapravo ugledno tehničko sveučilište koje ime duguje svom osnutku, iz doba naseljavanja Divljeg zapada, kad su obronke Rocky Mountainsa preplavile tisuće i tisuće ljudi u potrazi za zlatom. Jedan od profesora s tog sveučilišta pričao je potpisniku ovih redaka i skupini diplomata i novinara koji su bili u posjetu SAD-u kako su ih okupili predstavnici Pentagona, pustili im spomenuti video i rekli im: “Ne želimo da se ovo ikad više dogodi, a vi nađite model. Novac nije u pitanju.” Čim su za to čule američke kompanije iz vojnoindustrijskog kompleksa, odmah su se ukrcale u taj vlak i počeo je veliki projekt - izraditi opremu koja će vojnika činiti neusmrtivim.
Brojni problemi
I bilo je tu značajnih uspjeha, počeli su se koristiti znatno lakši, izdržljivi materijali, pojavile su se nove pancirke, novi oblici tkanina za uniforme, ukratko: ako se baci pogled na američkog vojnika 1990-ih godina i krajem prvog desetljeća drugog milenija, izuzetno je vidljiva razlika u svemu, obući, zaštiti, uniformi.
No, iako se radilo već gotovo deset godina, i dalje su postojali brojni problemi. Naime, vojnikovo lice je i dalje bilo snažno izloženo, kao i vrat. Osim toga, cijeli donji dio tijela, od ruba pancirke pa sve do stopala, bio je gotovo nezaštićen. I analize su pokazale da su upravo ti dijelovi tijela kritične točke, mjesta na kojima su vojnici najčešće ranjavani ili usmrćivani.
Nova je vododjelnica opet stigla iz Afganistana. Tamo su talibani oteli američkog liječnika iz Colorada pa su opaki momci iz jedne od najpoznatijih specijalnih postrojbi, Navy Seals dobili naredbu da ga izvuku iz zatočeništva. Akcija je tekla bez većih problema, sealovci su upali u talibansko uporište, napravili nered i izvukli živog liječnika. No, jedan od njih je bio pogođen i preminuo je. Nakon te operacije zapovjednik američkih posebnih postrojbi, admiral William McRaven, odlučio je da se proces izrade novih zaštitnih sredstava mora iz temelja promijeniti i dodatno ubrzati. Sve se to zbivalo u prosincu 2012. godine, kad je McRaven bio okrunjen aurom čovjeka koji je operativno vodio akciju likvidacije Osame bin Ladena, a tu je bio i niz operacija koje su obavljale američke specijalne postrojbe na dnevnoj bazi i u Afganistanu i u Iraku - i drugdje - a o kojima se, jasno, zbog njihove prirode javno nije govorilo.
(...)