Zlatko Komadina, župan primorsko-goranski i treći put potpredsjednik SDP-a, ni jedne izbore još od devedesetih - kako on kaže: hvala ti, Bože! - nije izgubio. Ni u stranci ni za stranku. Što za SDP mora biti vrlo važna činjenica. Pogotovo nakon što su neka druga važna uporišta skrahirala. Rijeka kao “utvrda crvenih” i dalje stoji, postojano, kano klisurina.
Komadina spada u lijevo krilo SDP-a. Vrlo je kritičan prema neoliberalnom poretku i u potrazi za knjigom novog planetarnog ekonomskog gurua Thomasa Pikettyja o kobnim posljedicama i revolucionarnim potencijalima enormno nabujalih ekonomskih nejednakosti među ljudima u današnjem kapitalističkom svijetu. Usto, Komadina slovi kao jedan od rijetkih članova SDP-ova rukovodstva koji je o vlastitoj stranci spreman i kritički govoriti. Što je u intervjuu za Jutarnji list i pokazao. U višesatnom vrlo ugodnom razgovoru nije htio čak ni u offu olajavati svoju partiju ni stranačkog šefa Zorana Milanovića, što mnogi u stranci u posljednje vrijeme redovito prakticiraju. Ali, glatko je priznao da je SDP premalo lijeva stranka i da ga to najviše boli. Bilo kakvoj suradnji između SDP-a i HDZ-a, složio se, najveća su smetnja karakteri njihovih stranačkih lidera. Objasnio je da u SDP-u poštuju svoje institucije, i onu predsjednika stranke, “ponekad do sadomazohizma”.
‘Ne bojim se’
1Moram vam na početku odati priznanje. Jedan ste od rijetkih SDP-ovih funkcionara koji ne bježi od novinara. Svi ostali ili šute ili otkazuju već dogovorene intervjue. Čega se bojite?
- Čega se neki boje, to ne znam. Osobno se ne bojim. Ne bojim se imati vlastiti stav niti ga javno iznijeti. Bez toga politika nema smisla. Ako misliš nečim upravljati ili voditi ljude, moraš imati svoj stav. Zato su te ljudi i birali. Ali, neću vam ja nikad govoriti protiv SDP-a. Ni protiv institucija stranke. Jer, ako ste član neke stranke ili zajednice, onda morate pokazati određenu dozu lojalnosti. Mislim da SDP u tom pogledu nema nikakav ozbiljan problem. Kod nas je uvažavanje institucija vrlo razvijeno.
Niste mi odgovorili na pitanje o ulozi straha u SDP-ovim redovima?
- U svim strankama, uz dio establišmenta koji je izborno verificiran, pa automatski ima veću autonomiju, odgovornost i obvezu da govori, postoji i dio koji ja zovem stranačkim dvorom, a koji je bez izbornog legitimiteta, faktički postavljen. Ministre bira premijer. Liste za Sabor po našem statutu sastavlja šef stranke. Pretpostavljam da ljudi kalkuliraju: ako se zamjere predsjedniku, u idućoj ih podjeli uloga neće biti. To je jedan dio razloga. Drugi se tiče odgovornosti. Nije normalno da se ministri međusobno napadaju ili atakiraju na premijera. To su elementarni red i kultura. Makar je, na žalost, čak i unutar SDP-a bilo sapunjanja daske pojedincima.
Svojedobno ste i sami neke krugove u SDP-u nazvali slinavcima, kad su vas neimenovani izvori iz stranke optužili da želite uskočiti na mjesto tada bolesnog predsjednika Sabora Borisa Šprema. Ali vi vjerojatno znate da neke visoke adrese u SDP-u običavaju određene informacije doturati medijima?
- Meni to nije normalno. Nije mi normalno da novinari saznaju što smo govorili i prije nego je sastanak završen. Ne volim one koji otkucavaju informacije. Zato ću predložiti da se pištolji ubuduće ostave ispred saloona. Kad imam nešto reći, ja to potpišem imenom i prezimenom. Nije dobro da se prljavi veš pere u javnosti. Niti da se dužnosnici međusobno prepucavaju. Kakve su to stranke ako su im u vrhu informatori, a ne reformatori. Apeliram i na svoje kolege: ako ne možete pomoći, onda barem nemojte odmagati. Stranka je mjesto za razgovor. Smatram da je dobar dio pada SDP-ova rejtinga posljedica unutarstranačkih događanja. Možda će to netko smatrati dokazom SDP-ove demokratičnosti. Ispada da se kod nas sve može. Za slične se stvari iz HDZ-a leti naglavačke. Istina, i kod nas se zna proletjeti kroz prozor.
Kako se osjećate kao potpredsjednik nebeske stranke?
- Nebeske?
Da, stranački vam je šef nedavno, uspoređujući SDP i HDZ, koji je po njemu u podzemlju, rekao da ste vi na nebu?
- Sve je stvar perspektive. Ako gledate iz podruma, onda je i mezanin nebeski visoko. Ali ni na nebu nije najsjajnije. Nije svaki dan sunce.
SDP-ov se rejting opasno ruši?
- Za očekivati je da ljudi svoje nezadovoljstvo situacijom u zemlji iskazuju odnosom prema vlasti, odnosno vladajućoj stranci. Premda, pitanje je što se i koliko se uopće dosad moglo napraviti. U uvjetima globalne krize, s lošim naslijeđem, bez opipljivih ekonomskih rezultata, s tek započetim bolnim reformskim procesima… Rušenje rejtinga za svakog je odgovornog člana SDP-a sigurno zabrinjavajuće. Strašno me boli što smo pali na HDZ-ovu razinu.
Hoćete reći da Vlada ništa više nije ni mogla napraviti?
- Objektivno, gdje ste u ekonomiji vidjeli pomake u par mjeseci?
Nije nekoliko mjeseci, nego dvije i pol godine.
- Nedovoljno. Za ozbiljan posao potrebna su najmanje dva mandata. Svaka nova vlast prvo čisti ladice nedovršenih poslova svojih prethodnika, proučava situaciju i piše zakone. I to kad je okruženje stabilno. A pogotovo kad je situacija rovita, kao što je u našem slučaju. Kad nas neoliberalni kapitalizam Europe pritišće, a refleksi ukrajinske krize tek prijete ozbiljnim posljedicama. Zemlje poput Hrvatske svaka će bura zatresti. A od nevere koja sada dolazi s istoka, od Rusije i Ukrajine, cijela će Europa tresti.
U Vladi najavljuju preokret u idućih 20 mjeseci?
- A, što bi trebali reći? Da ćemo i dalje padati? Svaka vlada najavljuje preokret. Uvijek se govori da će biti bolje.
Mislite li da je to dobra komunikacijska strategija?
- Javne su osobe dužne širiti optimizam. Jer, bez optimizma ništa se ne može napraviti. Kako ćeš voditi družinu preko rijeke, a misliš da je nećeš pregaziti, da ćeš se utopiti.
U SDP-u je sada navodno reaktivirana Račanova formula: gem, set, meč, kojom se namjerava dobiti sve predstojeće izbore: europske, potom predsjedničke, a dogodine i parlamentarne?
- Uvjeren sam da će SDP pobijediti. Ali, bez obzira tko će dobiti povjerenje građana, situacija nikako nije dobra. Govorio sam o tome i na SDP-ovoj klauzuri. Nije dobro čim dvije najjače stranke ni zajedno ne mogu dobiti ni 50 posto glasova. To znači da neke treće opcije imaju više od polovice biračkog tijela. Za političku stabilnost zemlje nije dobro da takozvane protestne stranke, koje profitiraju na razočaranosti građana SDP-om i HDZ-om, raspolažu takvim potencijalima. Ljudi su, nezadovoljni tradicionalnim strankama, spremni čak i maksimalno eksperimentirati, sve do toga da će glasati za posve nepoznate političke grupacije, partije i pojedince. U potrazi za nečim novim skloni su birati mačka u vreći ili apstinirati od izbora. Odgovornost je SDP-a i Kukuriku koalicije da zasluži povjerenje građana.
Dosta se spekulira o mogućnosti suradnje između SDP-a i HDZ-a, odnosno o nekakvoj velikoj koaliciji?
- Velika je koalicija nemoguća ne samo zbog ideoloških razlika. Taj se scenarij kod nas ne može dogoditi zbog teških riječi koje su ljevica i desnica međusobno razmijenile, ali isto tako i zbog karaktera ljudi koji ih vode. Kad padnu teške riječi, tu povratka više nema. Barem ne dok su isti ljudi na sceni. Premda bi, svemu tome usprkos, konsenzus oko nekih nacionalno važnih tema ipak morao postojati.
Zašto danas, kao nikad dosad, nije moguće postići baš nikakav dogovor SDP-a i HDZ-a, čak ni o nacionalno presudnim temama, kao što je prevladavanje preduge i preduboke ekonomske recesije?
- To je pitanje za dvojicu predsjednika stranaka.
Predstavlja li SDP-u problem što je Karamarko počeo mijenjati i ublažavati svoju retoriku?
- Vidi se da je nešto vježbao, radio na sebi. Ima nekoliko mantri koje vrti. Ali što to vrijedi kad svakih malo odvali s nečim kao što je ona Kevina jama i džaba, sve ode u vjetar. Prolije cijelu kantu mlijeka.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....