PIŠE INOSLAV BEŠKER

Koliko vrijedi hrvatski jezik? Sada znamo i to!

Koliko jezika trebate koristiti na Internetu da biste osvojili svjetsko tržište? Engleski vam nije dovoljan. Ako želite osvojiti 99 posto svjetskog tržišta, onda vam treba 37 jezika, a među njima je, kao posljednji na tom popisu, i hrvatski jezik

Eto smo i to dočekali: rangovni popis svjetskih jezika s obzirom na njihovu ekonomsku moć na Internetu

Ekspanzija elektronskog tržišta, koja je u ponekim fazama postajala eksplozija (ali se u ponekima i bitno usporavala) glavni je, ali ne i jedini segment elektronskog poslovanja, takozvanoga e-businessa, koji podrazumijeva i e-nakladništvo, telerad, telemedicinu, e-obrazovanje, a onda logično i tehnologije i opremu koji to omogućuju (e-procurement, dok ne nađemo neki domaći termin).

Kolonijalni položaj

Jezik, naravno, ostaje glavni instrument komuniciranja u e-okružju - i to gotovo isključivo pisani.

Zasad nema elektronike koja tu pomaže. Ima raznovrsnih elektronskih alata za prevođenje, ali nijedan od njih nije kadar precizno prevesti čak ni obično komercijalno pismo - a i kad pogodi riječi, ne pogodi formulacije.

I tako jezik ostaje ograničavajući faktor čak i onda kad Internetom možemo u tili čas dospjeti do potencijalnih kupaca u Tibetu ili Lesothu (ne spominjem Ognjenu zemlju - ondje ih još ima dosta koji govore brački).

Nama u Hrvatskoj to i nije tako teško: navikli smo se na kolonijalni položaj kroz stoljeća, naši preci su - ako bi htjeli trgovati - govorili tko madžarski, a tko turski, tko mletački, tko talijanski, a tko austrijski, njemački, kao kolonijalne jezike. Mletački je dugo bio pomorsko-trgovački koiné istočnog Mediterana, zvan “lingua franca”, što je ostao tehnički pojam i dugo pošto je mletački Arsenal nepovratno opustio, a Venezia se srozala na voštanu mumiju bez staklena sarkofaga, na Disneyland bez male sirene. Lingua franca je sada engleski, već šezdesetak godina najupisivaniji u hrvatskim školama. Zar nije tako u svemu svijetu, zar engleski nije dovoljan da se dopre do svih zakutaka e-tržišta?

Bogme i nije.

Suočila se s time i Translated.net, talijanska, ali po sastavu multinacionalna agencija za prevođenje on line, osnovana 1999. Tvrdi da ima više od 47.000 prevoditelja i oko 11.000 klijenata u više od 110 zemalja.

Najprodorniji jezik

Prvo iznenađenje je, dakle, 4,5 puta više prevodilaca nego mušterija. Kako to?

Naprosto zato što je riječ o tvrtkama koje smatraju, ili znaju, da im je za elektronsko poslovanje po Internetu potrebno više od jednog jezika, pa makar to bio i engleski.

Translated.net je ispitao to svoje tržište, uistinu globalno, i formulirao T-indeks, svoj statistički pokazatelj kojim pokazuje koliki postotak tržišta dosiže pojedini od svjetskih jezika. Ako je vjerovati T-indexu, engleski zaista i dalje jest relativno najprodorniji jezik u e-poslovanju, ali nije apsolutno najprodorniji.

Dakle, za one koji “pucaju” na globalno tržište i zato razmišljaju na kojim jezicima objaviti svoje sučelje i svoje ponude - engleski je dovoljan da se dosegne tek nešto više od trećine svijeta, za polovicu svijeta trebaju tri jezika, tj. još kineski i španjolski, dok se dodavši još sedam jezika - japanski, njemački, francuski, portugalski, ruski, japanski i korejski - dosiže 81 posto svjetskog tržišta.

Kinezi dolaze

Dalje je sve teže: da bi se postiglo 99 posto obuhvata treba ukupno 37 jezika, dakle i hrvatski, čiji je T-indeks 0,11%. Ovo nije završna slika, jer je posrijedi slika u brzom gibanju. Kineski - onaj pisani i pojednostavljeni - već je na drugom mjestu, ali s obzirom na demografski potencijal Kine i njezinu zapravo još slabu obuhvaćenost Internetom, lako će se probiti na prvo mjesto - ali neće izbiti neke druge primate, poput broja država u kojima se tržišno koristi. Kineski je ograničen na dvije države (od kojih je jedna najmnogoljudnija na svijetu), španjolski pak obuhvaća njih 22, engleski 21, arapski 19, francuski 13 - i tu smo gotovi s dvoznamenkastim brojkama. Možemo očekivati i ekspanziju indonezijskoga.

Osim toga, ta statistika ne vodi računa o sličnostima koje dopuštaju međurazumljivost i u poslovnim kontaktima: vidimo samo jedan norveški jezik, a jedan od dva norveška jezika (boksmaal) i dalje je međurazumljiv s danskim. Još je veće tržište turskih jezika (imao sam u seminaru studente Turčina i Azera koji su mirno komunicirali rabeći svaki svoj jezik). S te strane bi i hrvatski mogao imati nešto veći upliv od navedenoga, a ruski još u većoj mjeri.

To ipak nisu svi elementi kojima ćete se poslužiti kada odlučujete na kojim ćete jezicima imati sučelje na Webu. Meni je veoma zanimljiv i zadnji stupac, koji nudi podatak o društvenome brutoproizvodu po glavi korisnika Interneta na pojedinim jezičnim područjima.

Koliko jezika znaš...

Ne znam kojom su se metodom poslužili da bi to dobili, pa ne znam koliko je podatak pouzdan - ali ako jest, onda nudi precizan uvid u kupovnu moć klijenata s različitih područja, pa tada hrvatski preskače neke brojnije (i kineski, i portugalski, za sitno i ruski, da ne spominjemo hindi na mnogoljudnome potkontinentu), ali i njega preskaču neki malobrojniji, poput katalonskoga, islandskoga, malteškoga, mauricijskoga, tsvanskoga u Botsvani, bajana na Barbadosu, kreolskoga na Djevičanskim otocima…).

Pa se onda rugaj Rimljanima koji su tvrdili: Koliko jezikâ znaš, toliko ljudi vrijediš.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 00:14