Karamarkova pozicija ipak nije ugrožena. Iako je Varšavska odavno prestala biti lokalno pitanje

Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko našao se u najdramatičnijoj situaciji otkad se prihvatio dužnosti u Vladi: dio oporbenih stranaka, javnosti i medija zatražio je njegovu odgovornost i ostavku zbog policijske intervencije u Varšavskoj ulici. Optužuju ga da je naredio specijalcima da blokiraju centar grada isključivo iz političkih razloga, da su u policijske postaje bez potrebe privedena 142 mirna prosvjednika i da je policija strpala u “marice” čak i više uglednih građana.

Na udaru oporbe

Tako se Tomislav Karamarko, kojega je cijela javnost donedavno, zbog njegove predanosti i angažiranosti u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, isticala kao najboljeg ministra unutarnjih poslova, odjednom, barem kad je o oporbi riječ, premetnuo u najveći politički problem u državi. Tomu je, doduše, u značajnoj mjeri i sam pridonio. Bez potrebe se javno sukobio s Državnim odvjetništvom i predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem kojemu je neizravno poručio da ono što govori spada u smeće. Politička prepucavanja ipak na spadaju u domenu šefa policije.

Da stvar bude još paradoksalnija, Tomislav Karamarko našao se na udaru jer je, kako tvrde u Ministarstvu unutarnjih poslova, radio isključivo ono što mu je dužnost i za što je plaćen. Nakon što je, naime, stigao zahtjev Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada i graditeljstvo da policija osigura građevinske radove na Cvjetnom trgu jer je investitor osigurao sve potrebne dozvole za rad, u MUP-u su, kažu, postupili onako kako im nalaže zakon. I učinili su isto ono što i u više od stotinjak sličnih situacija ove godine: policija je izašla na teren i omogućila radove.

Razlika je u tomu što nigdje nije bilo takvog javnog odjeka i političkih posljedica policijske intervencije kao u Zagrebu.

Medijske manipulacije

U MUP-u tvrde da su žrtve političkih i medijskih manipulacija i podmetanja te da policija ni u kojem slučaju ne može biti niti glavni problem, a još manje glavni krivac za zbivanja u Varšavskoj ulici.

I u tomu su, dakako, barem kad je riječ o Cvjetnom trgu, u pravu. Tomislav Karamarko i njegovi policajci su u pravu kada upozoravaju da su, kao i većina građana, prije svega žrtve katastrofalne političke situacije u glavnom gradu. Zbivanja u Varšavskoj ulici potvrdila su da u Zagrebu vlast SDP-a uopće ne funkcionira, da je sustav upravljanja gradom potpuno obezglavljen i nesposoban. I zbog toga opasan. SDP će stoga morati što žurnije razriješiti tu nemoguću situaciju. Inače će izgubiti političku vjerodostojnost.

Posljedice takve situacije, naime, pogotovo u tako teškim kriznim ekonomskim i socijalno osjetljivim vremenima kroz koja prolaze građani Hrvatske, mogu biti krajnje dramatične. Dovoljna je samo jedna iskra koja u toj uzavreloj situaciji može izazvati ozbiljne sukobe građana i vlasti. Malo je nedostajalo da se to dogodi za prosvjeda u središtu grada.

Gradska skupština donijela je odluku o zamrzavanju radova u Varšavskoj, zbog čega su, tvrde prosvjednici, imali potpuno pravo spriječiti nastavak gradnje. Međutim, istodobno je Gradski ured za izgradnju grada zatražio od policije da osigura nastavak radova jer je investitor dobio sve potrebne dozvole za gradnju objekata na Cvjetnom trgu.

Rezultat: nakon intervencije policije ispalo je na kraju da su oni jedini odgovorni i krivi za nastalu situaciju.

Pravi krivci

Nitko kao krivce ne spominje SDP-ovu vlast koja je donijela odluku o gradnji na Cvjetnom trgu, ali ni Gradski ured za izgradnju grada koji je zatražio intervenciju policije.

Gradnja na Cvjetnom trgu i u Varšavskoj ulici odavno je prerasla razinu komunalnog problema. To je sada postao prvorazredni politički problem. Među ostalim, pretvorio se u sukob vladajuće koalicije i oporbe. Paradoksalno je, međutim, da je upravo SDP, koji se sada najviše protivi projektu Cvjetni trg, u Gradskoj skupštini donio odluku o gradnji novog centra u središtu grada. Baš oni političari SDP-a koji su ovih dana najviše galamili u Varšavskoj poput Borisa Šprema, Davora Bernardića, Jurice Meića, Dana Špicera ili su dali svoj glas za taj projekt u Gradskoj skupštini ili su pak podržavali gradonačelnika Milana Bandića u nakani da započne s rekonstrukcijom zapuštenog i devastiranog središta grada. Svi su oni priželjkivali da se sukobe s policijom.

Među prosvjednicima je i značajan broj onih koji žive u staroj gradskoj jezgri, koji su a priori protiv bilo kakvih promjena, koji bi željeli sačuvati ekskluzivnost života u centru, pa se protive svim građevinskim zahvatima. Najžešće se protive gradnji garaža i traže zabranu automobilskog prometa. U tim su zahtjevima vrlo odlučni i ustrajni bez obzira na to što su pogubne posljedice njihovih traženja vidljive na svakom koraku. Središte grada postupno odumire, propadaju trgovine i restorani jer u njih mogu dolaziti samo oni koji tu stanuju, dok su svi ostali, zbog nemogućnosti parkiranja, prisiljeni odlaziti u trgovačke centre na rubu grada.

Borba protiv korupcije također je mobilizirala puno prosvjednika na Cvjetnom trgu. Mnogi od onih koji prosvjeduju protiv radova u Varšavskoj iskreno su uvjereni da je cijeli projekt realiziran isključivo zbog toga da se gradskim tajkunima omogući dodatno bogaćenje i da su pritom mnogi gradski dužnosnici dobrano “omastili brke”.

Svim tim skupinama nezadovoljnika valja priključiti i sve one koji su najviše pogođeni ekonomskom krizom, kojima su ugroženi standard i egzistencija i koji svoje frustracije manifestiraju na svim prosvjednim okupljanjima. Među njima ima i puno mladih ljudi koji ne vide perspektivu u takvom društvu, ogorčeni su ukupnim stanjem u državi te protestiraju protiv aktualne vlasti, ali i političkih elita općenito.

Nije mali broj onih koji su protiv kapitalističkog sustava, koji u njemu vide izvor svih zala. Takvima su poduzetnici i njihovi projekti crvena krpa.

I na kraju valja spomenuti i omanju skupinu ljudi koji koriste svaku javnu manifestaciju kako bi se javno eksponirali. Takvi su jučer dali svoj potpis za sindikalni referendum, a ovih dana protestiraju u Varšavskoj ulici.

Zbog svega toga zanimljivo je bilo čuti kako zbivanja u Varšavskoj ocjenjuju stranci u čijim državama imaju puno više iskustva s takvim situacijama. Jedan ugledni zapadni diplomat s višegodišnjim stažem u Zagrebu, inače poznat po svojoj naklonosti Hrvatskoj, ovako je opisao svoje dojmove o tim događajima:

“Sukobi oko Varšavske ulice potvrđuju da se u demokraciji mora dugo živjeti kako bi se naučilo djelovati po njenim pravilima. Za strance događaji oko Varšavske nisu nikakva senzacija niti su poseban politički problem. S time se u zapadnoeuropskim državama svakodnevno susrećemo. Dovoljno je prisjetiti se sukoba policije i demonstranata oko napuštenih stanova i kuća u Amsterdamu, oko izgradnje novog terminala na Heathrowu u Londonu, rušenja i gradnje novih objekata u Berlinu, Rimu… Pravo je građana da izražavaju svoje nezadovoljstvo pojedinim odlukama, da to iskazuju i demonstriranjem, ali je obveza pravne države da štiti zakone.

Obaveze države

Posebice u slučajevima kada je ugrožena privatna imovina, a u to se ubrajaju i privatne investicije. Stoga niti u jednoj normalnoj uređenoj pravnoj i demokratskoj državi Varšavska ulica ne bi bila poseban problem. Dakle, ako su za radove na Cvjetnom trgu i u Varšavskoj ulici dobivene sve potrebne dozvole, tada dvojbe nema: obveza je države da zaštiti imovinu i novac ulagača.

A to znači da, ako je potrebno, policija mora osigurati nesmetan tijek radova. To je vaša policija učinila i ne vidim problem, pogotovo s obzirom na to da tijekom intervencije nije bilo niti jednog incidenta niti je upotrijebila silu protiv onih koji su željeli spriječiti radove. Znate, kada s kolegama razgovaram o situaciji u Hrvatskoj, svi se žale na antipoduzetničku i antiinvesticijsku klimu koja prevladava u vašoj državi. U Hrvatskoj gotovo da nema niti jednog novog projekta oko kojega nema kontroverzi, otpora i problema.

Pričekajte izbore

Rekao bih da se dio vaših građana nikako ne može pomiriti sa zakonitostima na kojima počiva kapitalističko društvo. I da se zbog toga toliko opiru svim novim projektima. Vaši građani često zamjeraju državi da se ne poštuju i ne provode zakoni. Sada kad je država odlučila zaštititi zakone, mnogi joj zamjeraju. Savjetujem građanima koji su nezadovoljni odlukama vlasti da pričekaju sljedeće izbore i da na njima kazne one koji su po njihovu mišljenju pogriješili. To je postupak koji jamči demokracija, sve ostalo je nasilje nad pravnim poretkom.”

Navala emocija

Dodatna otežavajuća okolnost za cijelu situaciju je i to što u raspravama o projektu na Cvjetnom trgu sve više dominiraju emocije i strasti, a sva manje racionalna rasprava i argumenti. Stoga je situacija iz dana u dan sve iracionalnija, što dodatno otežava traganje za izlaskom iz krize u koju se zapalo.

Unatoč svemu, izvjesno je da zahtjevi za smjenom Tomislava Karamarka neće proći. Policija je postupala po zakonu, nije bilo nikakve prekomjerne primjene sile niti jednog incidenta, niti su se prosvjednici žalili na postupanje policije. Tako da pravih razloga za Karamarkovu smjenu, barem kad je riječ o slučaju Varšavska ulica, zapravo i nema.

Policiji se jedino može zamjeriti što je prosvjednike privodila u policijske postaje. Moglo je i bez toga. U tako osjetljivoj i napetoj situaciji, naime, bilo je primjerenije premjestiti ih stotinjak metara dalje, postaviti barijere i na taj način osigurati nastavak radova. Nema sumnje da je situacija oko Cvjetnog trga postala vrlo komplicirana i osjetljiva. Zbog toga će trebati puno političkog umijeća i dobre volje da se taj problem razriješi. No, pri svakom rješenju valja imati na umu da se poštuju zakoni i propisi. Najgore bi bilo da se odstupi od tog načela.

Ako se dovrši projekt arhitekta Podrecce, izvjesno je da će Cvjetni trg doživjeti istu sudbinu kao splitska Riva. U Splitu je, naime, golema većina građana bila ogorčena modernim izgledom Rive, većina građana izbjegavala je čak dugo prolaziti njom te popiti sok ili kavu. Sada, tri godine nakon otvorenja, Riva je opet prepuna šetača i gostiju kafića. Ne čudi: obnovljena Riva i dalje je najljepše mjesto u gradu za izlazak. Ali, postoji vjerojatno i jedna bitna razlika između splitske Rive i zagrebačke Varšavske.

Riva i Varšavska

Dok je Riva bila i ostala komunalni problem, Varšavska je postala simbol - simbol otpora svakoj politici (HDZ-ovoj ili SDP-ovoj, svejedno) i simbol antikapitalističkog otpora (i onda kada je riječ o opravdanom otporu protiv beskrupuloznih tajkuna ili protiv investitora s vizijom, svejedno).A to, dakako, ne može razriješiti MUP i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.