JUTARNJI LIST U KVARTU REPERA UBOJICE Ovo je mjesto na kojemse odgajaju najokrutniji džihadisti

Kanal Little Venice (Mala Venecija, nap.p.) jedna je od ljepših šetnica Londona. Vijugav puteljak uz popularni kanal rijeke Temze omeđen je najljepšim primjercima gradskih vila, a u ovim danima ljeta terase gastro pubova, pojam kojim Britanci označavaju skuplju i ljepše uređenu verziju tradicionalnih pubova, su pune imućnih lokalaca. U ne tako davnoj prošlosti na riječnim brodovima koji su i danas usidreni uz šetnicu, okupljali su se dječaci koji su sanjali o snimanju hitova u obližnjem studiju Abbey Road koji su Beatlesi proslavili u istoimenom albumu. Neki od njih postat će Pink Floyd. Njihov prijatelj Richard Branson ovdje će postaviti temelje svoje diskografske kuće Virgin Records. Little Venice i ostatak područja koje čini predgrađe zapadnog Londona Maida Vale izgubilo je svoj značaj rock’n’roll lokacije i danas je prije svega poželjna rezidencijalna adresa britanske metropole nad čijim spomenom agenti za nekretnine uzbuđeno trljaju ruke. Rijetko koja nekretnina je dostupna za cijenu ispod milijunskog iznosa. To i ne čudi. Naslonjen uz gužvu jedne od glavnih željezničkih postaja Paddington, daleko mirniji Maida Vale je zeleni pojas lijepih kuća, ugodnih lokalnih restorana i dobrih škola. Nekoliko lijepih butika, prodavaonica precijenjenih cupcakes kolačića i supermarket Waitrose simboli su dobrih kvartova i okupljaju bankare iz Cityja, visokopozicionirane djelatnike BBC-a i top modele Kate Moss i Rosie Huntington - Whiteley.

Lijepa trokatnica

U ovakvom okruženju odrastao je i Abdel-Majed Abdel Bary. Godinama prije nego što je postao osumnjičenik broj jedan za stravično ubojstvo američkog novinara Jamesa Foleyja, Bary je s obitelji živio u lijepoj trokatnici u ulici Randolph Avenue koju je obitelj imigranata iz Egipta dobila na povoljno korištenje od države. Ulica omeđena drvoredima i svježe oličenim fasadama mora da je bila ugodno mjesto za odrastanje. Kada je prerastao bicikl i igre uz kanal Little Venice, Bary se prepustio glazbi - kao rapper L Jinny oko sebe je počeo okupljati publiku - jednom je prilikom čak nastupio na prvom programu radija BBC - vrhunac njegove kratke glazbene karijere. Naime, idući put kada će Britanci čuti njegov glas to će biti u šokantnom videu u kojem krvoločno oduzima život Foleyju i prijeti Zapadu. Odat će ga, između ostalog, njegov prepoznatljivi londonski naglasak koji se na njega lijepio odrastanjem u Maida Valeu, uz ove iste ljupke staroengleske fasade i šetnice kojima danas prolazim.

Vijest da je još jedan teroristički čin počinjen od strane njihovog sugrađana, za Britance je osobito gorak zaključak ljeta. Tema britanskih džihadista - islamskih terorista koji su odrasli i dolaze iz Ujedinjenog Kraljevstva nije nova, ali otkriće da je Jihadi John, kako se popularno označava počinitelj smaknuća, “jedan od njih” - mladić koji je sva obećanja Londona zamijenio džihadističkim ludilom ISIS-a osobito je bolno. Ono je uperilo snop svjetla na činjenicu da je Britanija - koja je svojom fundamentalnom idejom melting pota - uspješno obavila proces integracije svojih brojnih etničkih manjina i, za razliku od svojih prekoatlantskih susjeda SAD-a i Francuske izbjegla značajnije oblike rasizma i probleme geta u koje je bolje ne zalaziti, danas je i službeno zapadnoeuropska država iz koje izrasta najveći broj islamskih ekstremista. U posljednje vrijeme najmanje 500 Britanaca otputovalo je u Siriju i Irak kako bi se pridružilo džihadu, poznato je. Njihov stvaran broj vjerojatno je daleko veći. U nastojanju da preodgoji Britance izložene riziku od radikalizacije, britanska vlada organizirala je program Channel pod kojim radi kojih četrdesetak djelatnika, uglavnom britanskih muslimana.

Beatles džihadisti

Svjesni da su ulice britanskih gradova postale plodno tlo za ekstremističke islamske ideje, oni organiziraju individualne sastanke s pojedincima koji se smatraju potencijalno podložnima ideji džihada te ih nastoje uputiti na put bez nasilja. Do sada je kroz program prošlo 4000 Britanaca, dvostruko više nego prije dvije godine. Gotovo 1500 od njih su djeca. Zapažanja djelatnika Channel programa pružaju zanimljiv uvid u fenomen koji nazivaju britanskim Jemenom, a iz kojeg su nastali i takozvani Beatles džihadisti čiji je član, pretpostavlja se, i osumnjičenik Abdel-Majed Abdel Bary. Iskustva Channel programa pokazuju da se većina britanskih muslimana ne rađa s islamističkim idejama. Dakako, golemi postotak britanskih muslimana - prema posljednjim statističkim podacima danas ih je oko tri milijuna, nikada neće zakoračiti u islamski ekstremizam. Oni koji hoće predstavljaju zanimljiv uzorak. Naime, tvrde iz programa Channel, većina mladih britanskih muslimana koji odlaze u Siriju i Irak na početku nemaju nužno radikalne ideje. No, po povratku to se mijenja kao i njihov karakter i doživljaj Zapada. Priča gotovo u pravilu ima prepoznatljiv početak i strašan završetak. Mladić iz imigrantske obitelji bori se s pubertetom, seksualnim frustracijama, niskim samopouzdanjem i traženjem identiteta u neugodnom procjepu između svog imigrantskog islamskog doma i britanske svakodnevice pune izazova. No, za razliku od TV serija, McDonald’sa i Facebooka kojem pribjegava većina pripadnika njegove generacije, njemu se približava tabor islamskih institucija, često privlačnih, uvjerljivih i agresivnih - u obliku islamskih dobrotvornih organizacija, islamskih centara, džamija i TV stanica. Utjecaj ovakvih institucija, a prvenstveno džamija u britanskim gradovima, škakljiva je tema o kojoj se radje šuti, ali činjenica je da je značajan broj onih Britanaca koji odlaze na sumnjiva putovanja u Siriju i Irak, naveliko povezan s džamijama koje propagiraju radikalne ideje i njihovi radikalni voditelji, poput Anjema Choudaryja kojeg su idealizirali, između ostalih, britanski bombaš samoubojica Abdul Waheed Majid i ubojice britanskog vojnika Leeja Rigbyja Micheal Adebowale i Michael Adebolajo. Tijekom ovog događaja, prošloga proljeća, Choudary i njemu slični u live programu britanskih TV emisija nizali su hvalospjeve krvoločnom ubojstvu mladog vojnika Rigbyja, usred dana, u Londonu. Uz njih su, nema sumnje, iza malih ekrana bili i njihovi sljedbenici koji se svaki tjedan okupljaju oko njihovih propovjedi u džamijama i islamskim centrima diljem Ujedinjenog Kraljevstva.

Primjer londonskog džihadista Barya dobro je poznat profesoru Mathieuu Guideru, profesoru islamskih studija sa Sveučilišta u Toulouseu. S Guidierom, jednim od najuglednijih svjetskih stručnjaka za radikalni islam, prvi put sam se susrela u proljeće 2012. kada je nedaleko od njegovog sveučilišta, u centru inače mirnog francuskog grada Toulousea, počinjena serija terorističkih napada na francuske vojnike i civile. Već i tada Guidere je upozorio da nakon razdoblja centraliziranog terorizma u obliku al-Qa’ide i Osame Bin Ladena slijedi doba radikalnih pojedinaca odraslih na zapadu.

Predanost ideji

“Svi mi imamo ljude koji su u istoj situaciji kao Mohammed Merah (izvršitelj terorističkih napada u Toulouseu, nap.p.) - rođeni su u našim zemljama, imaju naše državljanstvo, ali u jednom trenutku postaju radikalni. To su ljudi odgojeni u Europi koji u jednom trenutku odluče napustiti svoje domove i zbog džihada odlaze u islamske zemlje te se vraćaju u svoju domovinu radikalizirani”, rekao je. Tijekom jučerašnjeg telefonskog razgovora iz Toulousea, profesor Guidere tvrdi: “Novost koju imamo je ISIS čiji sljedbenici su opasniji i okrutniji kako bi pokazali da su uvjereni i predani ideji islamske države. Kada govorimo o islamskom terorizmu, ISIS treba shvatiti kao točku preokreta. Naime, do sada smo se borili s organizacijama koje su daleko slabiji sustav od islamske države. Ona pruža revolucionarni model koji je puno trajniji, precizniji, a time i opasniji od svega s čime smo se do sada susretali”, govori Guidere dodajući da se u ovom trenutku na tisuće mladih muslimana iz zapadnih zemalja pridružuje ideji ISIS-a. “Njihova daljnja radikalizacija već je u tijeku. Pitanje je samo kada će se vratiti na Zapad”. Njihov povratak za profesora Guidera označava crne prognoze i on otvoreno predviđa terorističke napade i incidente na ulicama Londona, Pariza i New Yorka.

O tipu terorista kao što je Jihadi John, odnosno Bary, Guidere je 2010. objavio knjigu “Novi teroristi” (Les nouveaux terroristes) u kojoj zaključuje: “Organizacije su oslabljene, više nisu u mogućnosti slati svoje borce, stoga se oslanjaju na volontere. To će biti sve učestalije jer je sistem jednostavan, jeftin i efikasan. Nevolja je u tome da je pojedince odrasle u Londonu ili Bostonu teže pronaći nego umreženu organizaciju.

Koraci radikalizacije

Što su marginaliziraniji, to su radikalniji, što dokazuje, primjerice, upotreba noževa i sjekira, što je čisti barbarizam”, tvrdi profesor. U svojoj knjizi profesor opisuje razloge zbog kojih bi jedan mladić iz Londona postao terorist u vlastitom gradu. “Postoje tri ključna koraka radikalizacije. Prvi je percepcijski šok koji se zbiva nakon osobnog, privatnog događaja ili globalnog političkog događaja. Takav će događaj promijeniti osobu i u potpunosti promijeniti njenu percepciju svijeta”, govori. Tu se ne radi o emocionalnom šoku, jer emocionalni šok ne mijenja percepciju svijeta. “Nakon što su primjerice vidjeli bombardiranje Iraka ili ubijanja civila od strane izraelske vojske ili američkih bombi, oni dobivaju novu viziju svijeta prema kojoj postoje samo ljudi koji su uz njih ili protiv njih”, govori. Takav šok navest će ih, veli, na potragu za informacijama koje će im samo potvrditi njihove stavove. Treći korak jest nepovratna radikalizacija i želja za osvetom - uglavnom povezana sa “simboličnim metama i datumima”.

Baryjev primjer tipičan je u tome što negativan primjer ima u članu obitelji - svome ocu, što mladiće navodi da se poistovjete u obiteljskoj borbi za pravdu, tvrdi profesor Guidere. “Tipična je i njegova sklonost rap glazbi iz čijih se krugova izrodilo niz islamskih ekstremista. To ne čudi, s obzirom na obrasce ponašanja koje promovira - bunt, revolt protiv sistema, neshvaćenost”, zaključuje.

Svoje dane rap glabenika iz Londona 24-godišnji Abdel-Majed Abdel Bary nastoji izbrisati kako iz svoga života tako i s Twitter accounta. Reperske rime zamijenio je fotografijom na kojoj pozira s glavom svoje smaknute žrtve. “Poziram sa svojim frendom ili onim što je ostalo od njega”, stajalo je u opisu fotografije prije nego što je izbačen s Twittera. Uvid u Baryjevo djetinjstvo pruža Victorian Brittain u svojoj knjizi “Život iz sjene” koja opisuje živote žena čiji su muževi osuđeni na terorizam. Baryjeva majka Ragaa sanjala je o mirnom životu kada je njezin suprug, ostvarivši status izbjeglice, s obitelji emigrirao u Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako nije govorila engleski, život u Londonu činio se bajkovitim nakon Egipta. Ne zadugo. Njezin suprug osumnjičen je i potom osuđen za upletenost u bombardiranje američkih ambasada u Keniji i Tanzaniji, napadu u kojem je 220 ljudi izgubilo živote. To će promijeniti njezin život i život njeno šestero djece. Kao i njegova braća i sestre, Abdel-Majed Abdel Bary oca će poznavati jedino iza zatvorskih rešetaka, kasnije isključivo za rijetkih telefonskih razgovora. Zbog bojazni njegove majke da je London pun opasnosti kao što su droga i nasilje, Abdel-Majed uglavnom je školovan u svome domu. Za toplinu njegovog doma, kao i hranu i odjeću uglavnom je plaćala britanska država po čija novčana sredstva pomoći je njegova majka odlazila svakog ponedjeljka.

Ključ za borbu

Britanski znanstvenik pakistanskog podrijetla Arif Anis Malik odrastao je u okruženju punom sličnih primjera. Danas kroz svoj think-tank FIRD (Forum for International Relations Development) stavlja naglasak na kršćansko-islamski dijalog u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je, kako kaže, ključ borbe protiv pošasti radikalizacije britanskih muslimana. U šetnji Londonom, uoči jedne od brojnih konferencija koje organizira na spornu temu, govori mi: “Poznato je da je karizma onih koji propovijedaju mržnju i nasilje idealna za privlačenje pubertetskog bunta i potrage za nezavisnim identitetom. Spiritualne i religiozne ideje imaju potencijal privlačenja mladih ljudi prema idealističkom potragom društvene pravde i utopijskih ideja koje su temelj džihadističke propagande. Nemojmo zanemariti ni uzbuđenje koje pruža oružje, vojne taktike, tjelesne pripreme i tehnologija izrade eksploziva koja je osobito dopadljiva mladićima.

‘Predškola za džihad’

Oni žele biti Che Guevara pošto im se ta uloga više sviđa od predvidljivog života u obiteljskim restoranima, kioscima i tužnjikavoj svakodnevici”, govori Malik. Tijekom života nebrojeno se puta susreo s “madrasama” - tradicionalnim islamskim školama koje u nekim slučajevima, tvrdi, imaju skrivenu ulogu “predškola za džihad”. “U madrasama i raznim islamskim centrima i radikalnim džamijama poduzimaju se svi koraci koje psiholozi nazivaju reformom mišljenja ili pranjem mozga. Ne dozvoli osobi da postoji agenda kontrole ili promjene njenog mišljenja.

Kontroliraj njeno vrijeme i fizičko okruženje uključujući kontakte i dostupne informacije. Stvori osjećaj straha i ovisnosti. Potisni ranije oblike ponašanja i stavova. Postavi novo ponašanje i stavove i izgradi zatvoreni, kontrolirani sustav logike. Tako se stvara terorist na najnevjerojatnijim mjestima kao što je Maida Vale. Djeca imigranata idealne su žrtve - srame se svojih obitelji, zbunjuje ih intimnost, brak, žene i ne znaju se nositi s autoritetom. Pri rješavanju problema ne smije se zanemariti psihološka strana priče koju spominjem. Britanska strategija sprečavanja ove epidemije mora uzeti u obzir rast opasne psihodinamike na tlu Ujedinjenog Kraljevstva i surađivati s britanskim muslimanima kako bi ukrotila rastući domaći terorizam.”