JELENA LOVRIĆ Priča s Bandićem mogla bi potrajati. Zato je najpametnije ići na nove izbore

Neki aspekti procesa koji se vode protiv Milana Bandića zaista mogu inklinirati zaključku o “političkim nagonima”. Odvjetnici će, sasvim razumljivo, govoriti o nekoj vrsti proceduralnog prekomjernog granatiranja. Dio grijeha koji mu se stavljaju na teret djeluju prilično nategnuto. Zapošljavanja, štandovi za Željku Markić ili angažiranje gradske limuzine da bi se nekoga prevezlo u bolnicu, slučajevi male težine kojima su se istražitelji bavili, mogu se činiti ubodom komarca. Pogotovo s obzirom na to da su oko Bandića neprestano, već godinama, rojevi stršljenova: milijunski teške afere poput zamjene gradskog zemljišta, namještanja poslova, posve mutni pročistač otpadnih voda… Njegovi problemi sa zakonom nisu od jučer. Kaznene se prijave broje stotinama. Izbor slučajeva po kojima su pravosudni organi sada začeprkali prije bi mogao govoriti o tome da se Bandića čuva, a ne razvaljuje.

Žrtva progona?

Ideja da se od njega pokuša napraviti žrtvu političkog progona krajnje je neuvjerljiva. Slične optužbe da se pravosudna tijela koriste za unutarnje političke obračune potezala su se svojedobno i iz kruga Ive Sanadera. Peticija u korist ponovno utamničenog zagrebačkog gradonačelnika, pod egidom “Stop političkim hapšenjima”, Bandićevu nevinost pokušava konstruirati iz nedokazane optužbe da se aktualna vlast na njega okomila. Sigurno je da Zoran Milanović, na čiju adresu idu te insinuacije, neće za nekadašnjim partijskim drugom i saveznikom suzu pustiti. Dapače, njegovo mu izručenje pravosuđu odgovara. Kao i nekima drugima, s posve suprotne političke bande. Ali, da bi premijer bio naručitelj Bandićeve pravosudne eliminacije iz političkog života nerealno zvuči. Nije Milanović tako moćan da bi mogao dirigirati pravosuđem. Osim toga, nije se utamničenje zagrebačkog gradonačelnika dogodilo bez njegovih vlastitih zasluga. Ne bi mu USKOK mogao sjesti za vrat niti bi se danas nalazio u Remetincu da sam za takav razvoj situacije nije dao debelog materijala. Oreola političkog patnika i mučenika, navodne žrtve nepopularne Kukuriku vlade, koja se oko Bandića pokušava stvoriti, zapravo služi zavaravanju tragova.

Jer, o tome je li Milan Bandić heroj, kako tvrdi njegova sljedba, ili prekršitelj zakona, odnosno zločinac, kako impliciraju procesi koji se protiv njega vode, moraju odlučiti pravosudne institucije. Međutim, sam gradonačelnik u rješavanje svojih problema s pravnom državom uključuje i politička sredstva. Upravo on involvira politiku u pravosuđe. Kao da za vratom nema kaznenu prijavu koja ga dovodi u vezu s većim brojem kaznenih djela koruptivnog karaktera, zloupotrebom položaja i trgovanje utjecajem, javno je najavio da će ostavkom na mjesto gradonačelnika isprovocirati izbore u gradu Zagrebu. Umjesto da se povuče i prvo u miru riješi svoje probleme sa zakonom, Bandić je spremao svoj povratak na funkciju, u politiku. Radio je na osnivanju stranke, hvatao zalet da krene u utrku po novi mandat.

Zagreb je pretvorio u taoca svoje sudbine. Zaključio je da se pod hitno mora vratiti u politiku, ako ne može drugačije onda i iznuđivanjem izbora, prvo zato što mu je njegova zamjenica Sandra Švaljek počela skidati pozlatu. U pet mjeseci, koliko ga na funkciji gradonačelnika zamjenjuje, probušila je njegovu karizmu. Pokazala da i bez njega u Zagrebu ima života. Nakon što je prvi put, prije skoro pola godine uhapšen, društvene su se mreže tresle od pitanja: hoće li bez njega voziti tramvaji i odvoziti smeće? Za neke možda nevjerojatno, ali sve radi kao urica. Čak je i čišćenje snijega, na kojemu je gradio mit o svojim gigantskim, supermen sposobnostima, dobro funkcioniralo. Upravo to ga najviše i boli. Pokazalo se da bez njega neće sve stati. Zagreb kojim upravlja Sandra Švaljek funkcionira barem isto onako dobro, ako ne i bolje, od grada kojim je carevao Milan Bandić. Ona vjerojatno nije gazila blato prigradskih naselja, ali zna upravljati sustavom. On je majstor dilova, ali njena su ekonomska znanja superiorna. Kod nje je dva i dva uvijek četiri, kod njega - nikad se ne zna. Kako se dogovorimo! Usto, pristojna je, prijatna i nasmiješena. Simpatična je ljudima. Već sada - pokazuju istraživanja - prebacuje rejting donedavno svemoćnog i sveprisutnog gospodara Zagreba.

Poluge vlasti

Drugo, povratak u politiku - ponovno osvajanje poluga vlasti, bilo izborima, bilo zamjenom odmetnute Švaljek nekim poslušnijim namjesnikom - Milan Bandić vidi kao sredstvo za spašavanje vlastite prijateljske i interesne mreže, koju u sadašnjim uvjetima, praktično odvojen od funkcije, više ne može napajati ni kontrolirati. Sa zamjenikom koji ne bi prekinuo njegov hranidbeni lanac, razvlašteni bi gradonačelnik čuvao vlastitu moć. Jer, za klijente kojima više nije od koristi, Bandić postaje nepotreban. Zaboravit će ga, kovati dogovore na drugim stranama. Pitanje je s kolikim jatom on još može računati. U njegovu novopokrenutu udrugu stranku ljudi se upisuju, ali praktično razvlašteni gradonačelnik više nije u prilici servisirati one koji su mu dosad donosili izborne pobjede. Ne može potpisivati odluke kojima će kupovati glasače, nije sigurno da će moći vratiti usluge, kako je to sa svijetom biznisa dosad funkcioniralo. Povrh svega, kao čovjek pod prismotrom pravosuđa, nije baš najpoželjnije društvo. Poslovi s njim postaju nepreporučljivi. Ili se barem više ne mogu odvijati na dosad uobičajeni - ruka ruku mije - način. A bez toga, njegov utjecaj vidno kopni.

Treće, last but not least, Milan Bandić sanja o povratku u politiku, pa najavljuje da ide na izbore, ne samo gradske nego i iduće parlamentarne, da bi imao čime trgovati. Njegova okapanja sa zakonom nisu zanemariva ni lako prebrodiva, niti se zna kad će se, a još manje kako će završiti. Ali, on to ne smatra baš nikakvom smetnjom za građenje političke karijere. Posve logično, politička je scena debelo pofutrana ljudima koji su se razišli sa zakonom. Ali ovdje nije riječ samo o političkom đon-obrazu. Ima tu i posve prepoznatljive računice. Uđe li Bandić u parlament, dobit će zastupnički imunitet, koji se naravno može skidati, ali s nekoliko osvojenih mjesta u Saboru - koje bi, kako stvari sada stoje, svaki budući pretendent na vlast platio suhim zlatom - svašta se može izaranžirati. Ili se barem on tomu nada. Zato je u rješavanje svojih nevolja sa zakonom uključio i politička sredstva, koja su mu sve donedavno u svakom pogledu sjajno služila.

Politički hahari

Mrcvarenje s Milanom Bandićem moglo bi potrajati. Zato je problem vlasti u Zagrebu najpametnije riješiti novim izborima. Premda ni jedna od velikih stranaka trenutno nema adekvatnu akviziciju za gradonačelnika. HDZ i SDP pretvorile su se u Zagrebu u nikakvu snagu i nisu preporučljive za upravljanje gradom. U kadrovskoj pustoši koju su politički hahari podno Sljemena proizveli sada se izdvaja samo Sandra Švaljek, koja se pokazala upućenom i sposobnom te se pretvorila ne samo u mogućeg, nego i vrlo izglednog kandidata za Bandićeva nasljednika. Pred njenim vratima ovih su dana redovi onih koji bi je politički oženili. Milanović joj se udvara, Karamarko također. Veliko je, međutim, pitanje kako se iz sadašnje pravno i politički kaotične situacije probiti do izbora. Zakoni su tako zavuzlani da je skori izborni rasplet gotovo nemoguće očekivati. Koliko će Milan Bandić još biti gradonačelnik nemoguće je prognozirati, ali čini se da je u Zagrebu već počela tranzicija u postbandićevsku eru.