ZAGREB - Lom noge ne može biti dobra stvar. Kada je u pitanju sedmogodišnjak, to je još gore. Međutim, jedno takvo puknuće kosti, gledano u povijesnom kontekstu, nije bilo obojano samo sivim tonovima. Da se malom Jakovu Faku nije dogodio pad na skijanju prije 15-ak godina, hrvatski sportski almanasi možda bi bili uskraćeni za neka od najljepših poglavlja. Taj je lom uvjetovao da Fak široke alpske skije zamijeni osjetno užim nordijskima i pokrene lavinu kojoj se ne nazire tako brzo zaustavljanje.
Skromni momak iz Mrkoplja posljednjih godinu dana ubire plodove mukotrpnog petnaestogodišnjeg rada. Uspjeti u sportu, koji je u Hrvatskoj prije njega bio u rangu pikulanja ili preferansa, može samo čovjek s izuzetnim karakterom. Prošle godine donio je medalju sa Svjetskog prvenstva, a pred dva tjedna priključio je i olimpijsku broncu.
Biatlon ga dodatno razvedri
Iznenadni uspjeh je veliki test za bilo čiju osobnost. No, Jakova to teško može promijeniti. Neće odbiti nijedan razgovor ni fotografiranje. Srdačan je sa svima, uz zarazni osmijeh koji mu, dok priča o biatlonu, teško silazi s lica. Najveći su, kaže se, obično takvi, jednostavni kao jedan plus jedan.
- Ne mogu me medalje promijeniti. Imam svoj put, znam što želim i što moram napraviti da bih bio bolji. Teško ćete me vidjeti na tulumima jer rijetko izlazim. I danas sam se, nakon napornog puta, probudio u pola sedam. To je navika koja se stekne kroz sportski život i koje se držim - započeo je priču taj 22-godišnjak dan po povratka iz Vancouvera. Lice je odavalo umor, ali i zadovoljstvo koje je potencirano svaki put kada je pogledao u vancouversku broncu.
- Nisam spavao u avionu od straha da mi je netko ne ukrade. Spavat ću, ima vremena.
Proslava u Gorskom kotaru
Nakon što su preplavili Zračnu luku Zagreb, njegovi su Mrkopljani pripremili još veći dernek u Gorskom kotaru. Jakov je ipak obećao da će se ponašati kao pravi “partibrejker”.
- Sutra ujutro (danas, op. a.) je trening pa neću moći dugo slaviti. Dva dana nisam bio na skijama, a u ovom dijelu sezone si ne mogu priuštiti veće pauze. Ovaj sport ne trpi nerad i stalno moramo biti u formi. Godišnji odmor? U petom mjesecu, ali samo nekoliko dana potpuno odmaram. Inače stalno vozim bicikl, rolere...
Dolazak na Pleso morao mu se činiti kao svojevrsni deja vú. Osim njegovih najbližih i dvjestotinjak sumještana, doček nije propustio ni “odred za govore i naslikavanje”. Poznata scena koju je vidio i prošle godine. Nakon Svjetskog prvenstva bio je proglašavan revolucionarom, čovjekom koji je promijenio hrvatski sport. U 12 mjeseci nije napravljeno mnogo. Obećanja i parole bile su sastavni dio govora svih funkcionara. Jakov vjeruje kako su im ovoga puta u džepu jamstva, a ne fige.
- Postoji puno ideja i prijedloga za daljni tijek moje karijere. Nadam se da ćemo doći do rješenja. Ne bojim se za svoju budućnost jer znam da su ove medalje samo početak mojeg sportskog uzleta. Vjerujem da ću uspjeti za koji god put da se odlučim.
Kada spominje putove kojima bi mogao krenuti, hrvatska se javnost nada da oni neće voditi dalje od Bregane. Zanimljivost priče, koja ga prati od dolaska pod svjetla reflektora, broncom na Olimpijskim igrama ponovno je multiplicirana. Puno je tinte o njegovu mogućem prelasku pod slovensku zastavu već proliveno, ali Jakov nije čovjek od velikih izjava i najava . Rijetko viđeni “kuler” i na ovo škakljivo pitanje odgovara smireno.
- Da se mene pita, nikada ne bih niti razmišljao o nastupu za neku drugu državu. Da u Hrvatskoj postoje uvjeti za bavljenje biatlonom, pitanja o Sloveniji ne bi bila postavljana. Nadam se da će se završiti centar u Mrkoplju pa bih mogao veliki dio godine trenirati kod kuće. Bilo bi to izvrsno i za druge nordijce. Nažalost, pitanje je hoće li se to i kada dogoditi.
Slovenska ponuda je sportski sigurno povoljnija od hrvatske jer je biatlon u “deželi” gotovo nacionalni sport, a Pokljuka možda i najbolji centar u Europi. Prema Jakovljevim riječima, dalo bi se zaključiti da su šanse za ostanak ili odlazak 50:50.
- Odlučivat će uvjeti koji mi u Hrvatskoj mogu biti ponuđeni. Potreban mi je tim ljudi koji bi brinuli o meni. Serviseri, doktor, fizioterapeut - u vrhunskim timovima je to normalna stvar. To imam u Sloveniji i lakše je kada se koncentrirate isključivo na natjecanje.
Čelnici slovenske reprezentacije, čiji je pridruženi član već dvije godine, tvrde da postoji usmeni dogovor prema kojem im je Jakov obećan na kraju ove sezone. Pitanje o svojevrsnom “predugovoru” sa Slovencima jedino je o kojem Fak zasad ne želi raspravljati.
- Nije ni vrijeme ni mjesto za polemiziranje o tome. Naravno da smo razgovarali, ali o detaljima ne bih govorio.
Olakšanje nakon nastupa
Za koju god opciju da se odluči, može računati na potporu roditelja i djevojke Mateje. Studentica turističkog menadžmenta u Rijeci kaže da je navikla na razdvojenost od Jakova, ali da se nervoze za vrijeme utrka teško rješava. - Obično mi bude slabo dok nastupa. Kada završi, odmah mi je lakše. Pogotovo kada je dobar kao u Vancouveru - sa smiješkom priča simpatična Mateja s kojom je Fak u jednoipolgodišnjoj vezi. - Lakše mi je kada ne ide sa mnom, uspješnije se koncentriram na natjecanje - objasnio je Jakov zašto ga djevojka nije pratila u Vancouveru.
Nove medalje 22-godišnjeg biatlonskog entuzijasta ne bi trebale biti upitne. Treba riješiti njegovu egzistenciju i osigurati uvjete za rad, a Mateja će u tom scenariju biti najmanji problem.
Müller: Ne smije se na njega opet zaboraviti
ZAGREB - Ozren Müller “ima nos” za pravu priču. Kao dugogodišnji glasnogovornik Hrvatskog skijaškog saveza bio je sudionik kostelićevskih uspjeha. I u svijet biatlona očito se ubacio u idealnom trenutku. Kada je Jakov Fak zaboravljen, upravo mu je Müller pružio ruku spasa. Iako je njihov odnos dobio značajke menadžerstva, sve je krenulo iz želje da se pomogne mladom sportašu koji nema potrebnu logistiku.
- Jakov može biti primjer svima. Takva predanost sportu koji je teško profitabilan rijetko se sreće. Zato mi je drago da sam mu pomogao, makar i simbolično (bicikl, naočale... op. a.) - kaže Müller kojeg Jakov ističe kao jedan od važnih kotačića u svojem uspjehu. Müller ističe da se ne smije učiniti greška s Fakovom medaljom kao prošle godine nakon Svjetskog prvenstva.
- Ovih dana će biti mnogo čestitara, svi će se htjeti slikati s Jakovom. Sva ta obećanja treba zapamtiti i podsjetiti na njih ako se ne ispune. Nema šanse da se Jakova sada dva dana razvlači po medijima a da ga se onda zaboravi. Treba stvoriti bazu za ovaj sport i napravit ću sve što mogu da se to i ostvari.
Kronologija
uoči sezone 2008./’09. Jakov Fak postao je pridruženi član slovenske reprezentacije i počeo trenirati s trenerom Urošom Velepecom
6. prosinca 2008. osvojio je prve bodove u Svjetskom kupu 37. mjestom u sprintu u švedskom Östersundu
17. veljače 2009. osvojio je broncu u individualnoj utrci na SP-u u Pyeong Changu i izašao iz sportske anonimnosti; odmah je pokrenuta priča o prelasku u slovensku reprezentaciju
21. siječnja 2010., uoči puta na Olimpijske igre, Fak žali što olimpijska medalja nije mnogo promijenila u statusu biatlona u Hrvatskoj
14. veljače 2010. broncom u sprintu na Olimpijskim igrama napravio je novu veliku senzaciju i pokrenuo novi val interesa za svojim likom i djelom
15. veljače 2010. Uroš Velepec priznaje kako postoji dogovor da Fak na kraju sezone prijeđe u slovensku reprezentaciju
20. veljače 2010. glasnogovornik slovenske reprezentacije Tomaž Šušteršič priznaje da je dogovor usmeni i da, u slučaju da ostane u Hrvatskoj, Fak neće besplatno trenirati sa Slovencima
21. veljače 2010. predsjednik HOO-a Zlatko Mateša uvjeren je da će Fak ostati u Hrvatskoj “jer je u njega u godinu dana uloženo 250.000 kuna kroz stipendije MOO-a i HOO-a”
23. veljače 2010. Fak je naglasio kako još nije donio odluku o tome hoće li nastaviti karijeru pod hrvatskom ili slovenskom zastavom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....