U gospodarstvu je od svoje sedme godine. Kaže da se dobro sjeća kako mu je otac na dan kada je krenuo u prvi razred osnovne škole donio malu motiku. Rekao je - ne možeš velikom, ali malom možeš. S deset godina dali su mu poslužavnik i nosio je gostima u obiteljskom pansionu doručak, ručak i večeru. Kasnije je, između ostaloga bio i direktor splitkog aerodroma, ali i HDZ-ov zastupnik u Saboru. Politikom se više ne bavi, pansion više nije u funkciji, ali obitelj nije nikada zapustila poljoprivredu. U Kaštelima imaju zemlju s maslinama, grožđem i trešnjama, to se sve i danas obrađuje. Šestero djece predsjednika Uprave HBOR -a tamo provode praznike radeći.
- Mislim da je izuzetno važno da se djeci usade radne navike, kaže mi Anton Kovačev dok razgovaramo u tihom ambijentu restorana u središtu Zagreba, u blizini HBOR-ova sjedišta.
Moglo se svašta čuti o HBOR-u, a prije svega to da Vlada želi promjenu na vrhu institucije. Posljednjih dana došlo je do zaokreta i pruža vam se prilika da probijete granicu od 20 godina mandata. Želite li to?
- Mislim da je kontinuitet u bankarstvu vrlo bitan. Ne ide se prenaglo u promjene. Ne mijenja se garnitura ako ona radi kako treba. Bankarstvo je konzervativan posao. Pitanje povjerenja je izuzetno važno. Mi smo 2008., kada se kriza prelila u Hrvatsku, došli u nepriliku jer je zaduženje na komercijalnom tržištu postalo preskupo da bismo mogli zadržati niske kamatne stope i na taj način održati ulogu razvojne banke. Državna razvojna banka poput HBOR-a nema svrhe ako njeni uvjeti nisu povoljniji. Tada smo se okrenuli međunarodnim financijskim ustanovama i tada se pokazala važnost tog kontinuiteta jer smo zahvaljujući dobroj suradnji koju smo imali s međunarodnim financijskim ustanovama, osigurali dostatna sredstva po povoljnim uvjetima i gotovo da nismo ni osjetili da smo se prestali zaduživati na komercijalnom tržištu. S EIB-om smo 2001. potpisali prvi kredit za 10 milijuna eura, sljedeći je već bio 40 milijuna eura, pa 60, pa 120, pa 250... Danas imamo 900 milijuna eura koje smo povukli i sada razgovaramo s njima o novom kreditu od 500 milijuna eura. Nije lako graditi odnose s bankama i međunarodnim financijskim institucijama koje imaju izuzetno strogu proceduru i uvjete za kreditiranje. Oni idu postupno. Limiti su sve viši kako su uvjereniji da poštujete njihove procedure.
HBOR se ne doživljava kao prava banka, već više kao agencija koja posluje prema bankarskim načelima. U međunarodnim ste krugovima ipak prepoznati kao uspješan razvojni bankar. Kako to da se niste okrenuli prema komercijalnom bankarstvu u kojemu bi vaša osobna zarada bila daleko veća?
- Prije svega - ja imam dušu, a kaže se da bankari ne smiju imati dušu. U nekoliko sam navrata imao izvanredne ponude. Nisam ih prihvatio jer mi ne odgovara logika na kojoj počiva poslovno bankarstvo. Taj svijet je ponekad presurov i nije odraz mojega karaktera. Danas nema mjesta u Hrvatskoj gdje nećete naći neki od projekata koje je HBOR financirao. Volim taj posao jer osjećam da razvijamo preduvjete za brži razvitak gospodarstva i Hrvatske. Bavimo se rješavanjem možda najvažnijeg problema - zapošljavanjem mladih. Bez razvojnih programa koji će biti praćeni investicijama, nema otvaranja radnih mjesta.
Koliko je novca došlo u prave ruke i doista otvorilo nova radna mjesta?
- U ovih 20 godina oko 108 milijardi kuna rasporedili smo u 47.000 projekata. Nijedna banka na svijetu nema portfelj bez ijednog promašenog projekta. Naši teško naplativi plasmani, danas su ispod četiri posto, prije krize bili su ispod dva posto. To je prihvatljivo, ne ugrožava ni našu bilancu ni ugled prema kreditnim ustanovama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....