OD SPORTAŠICE DO MENADŽERICE

Ivana Brkljačić: Iz iskustva znam da su muškarci loši partneri

Skriveni talent joj je kuhanje, kad je najteže, uvijek misli da može biti gore, a kad je glazba izvuče na podij, grozno pleše. Kaže da je to zbog toga što je prava Ličanka

Grozno plešem. Nikako se ne snalazim na plesnom podiju i što se toga tiče, prava sam Ličanka.

Kada je najteže, uvijek mislim da može biti još gore. To mi je bio moto tijekom cijele karijere.

Dok sam bila mala, nisam imala nikakvih posebnih snova, ali sam se često zamišljala kao osoba koja će jednoga dana drugima pomagati. To sam na neki način i ostvarila jer volim pomagati prijateljima, ali i onima koji to nisu. To se ne može reći baš za sve ljude. Ne rade to svi...

Nastup pred 100.000 ljudi

Trenirati sam počela sa 11 godina, i to prvo trčanje. Moje prvo natjecanje bilo je na sportskom prvenstvu Mladost gdje sam pobijedila u trčanju na 60 metara. U publici je bio moj tata i to mi je bilo najvažnije na svijetu.

Otvorena sam i izravna. Uvijek kažem sve što imam na umu, ponekad pretjeram i svjesna sam toga, ali ne želim uvijeno reći ono što je posve jasno!

Nemam nekih sjećanja iz djetinjstva koja bi mi bila najdraža. Kad sam išla u niže razrede škole, u Gospiću je bio rat.

Zamislite, sa 17 godina ušla sam u finale Olimpijskih igara u Sidneyju i bacala sam kladivo pred 100.000 ljudi. To mi je sigurno jedan od najvećih sportskih trenutaka. Najviše sam se veselila svojoj prvoj juniorskoj medalji u Čileu.

Kladivo sam počela bacati sa 13 godina, što je ujedno bio i početak moje profesionalne karijere, najljepšeg razdoblja u mom životu. S njima sam proputovala sve kontinente, a broja zemalja u kojima sam sve bila više se ni ne sjećam.

Neuobičajena sam osoba i teška u svakom pogledu. Još u osnovnoj školi uvijek sam bila nekako previše odrasla, ali sam obožavala biti u prirodi i igrati se lovice.

Nisam zaljubljiva i samo me pravi muškarac može oboriti s nogu. Takvog još nisam srela...

Svi su pisali o mom fizičkom obračunu s atletskim menadžerom Haraldom Edletsbergerom. To me je samo uvjerilo da treba ostati dosljedan onda kada te ugrožavaju i čuvati svoje dostojanstvo.

Šminkam se rijetko, ali s vremenom sam naučila baratati dekorativnom kozmetikom tako da i to uradim kako treba.

Mislim da me od dobrog dijela osoba razlikuju golema upornost i temperament. Ponekad djelujem instinktivno, ali samo kad se branim.

Bojala sam se operacija koje bi mi produžile karijeru, ali bi zbog njih možda imala problema u budućnosti. Danas malo bolje pazim na sebe, ali ne previše.

Moj skriveni talent je kuhanje! Dobro kuham i volim pripremati hranu koju sam jela i koja mi se svidjela na raznim putovanjima.

Kada sam postala direktorica Hanžeka, otkrila sam da imam puno smisla za marketing, promociju i organizaciju. I to da se i dalje odlično nosim s pritiscima.

Mrzim piletinu i puretinu

Ne volim puretinu i piletinu niti jela napravljena s tim mesom. Zbog toga ih ni ne kuham.

Iskreno, i danas žalim što sam prekinula profesionalnu karijeru. Da nije bilo ozljeda, još bih se ja natjecala. I sad povremeno bacim kladivo. Presudne su bile ozljede koljena i leđa.

Iz dosadašnjeg iskustva uvjerila sam se da su muškarci loši partneri, ali izvrsni prijatelji.

Nemam pojma koji bi bio moj drugi izbor u životu da nisam bila sportašica. Zapravo, to ni ne postoji, jer je moj jedini i najbolji izbor sport i poslovi vezani uz njega. Zadovoljna sam svime što sam napravila, ali vjerujem da mogu napraviti još bolji Hanžek.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 12:03