ISPOVIJESTI OBITELJI

Istraga NEDJELJNOG OTKRIVA Prava istina o najstravičnijem ubojstvu godine: Tea nije ljubovala s krvolokom Dopuđom!

Nedjeljni prvi donosi ispovijesti obitelji ubijenih Josipa i Tee koje otkrivaju nove detalje o stravičnom zločinu koji je ovog ljeta potresao Zagreb

Zabavan, zgodan, visok. Ima smeđu kosu i najviše voli mene. Tea Palić imala je 17 godina kad je zapisala ove riječi. Bila je mlada, lijepa cura zaljubljen preko ušiju. Na istom je papiru u rubrici ‘Ime’ ostavila samo pet praznih crtica. Svi koju su ju poznavali nisu morali previše pogađati. Ime od pet slova pripadalo je njenom dečku Josipu Šestu, godinu dana starijem momku koji je živio dvije ulice dalje. Tea i Josip bili su sretan par, stalno su bili skupa i voljeli su se voziti na njegovom motoru. Jurili bi niz ulicu i smijali se .

Dugo je Josip potajno bio zaljubljen u Teu, a iako ga je ona znala od djetinstva, jednog ga je dana pogledala drugačijim očima. Ljubav je odmah rođena.

A onda je Josipa i Teu hicima iz ilegalnog pištolja 26. svibnja ove godine u smrtonosnom pohodu pogubio njihov poznanik i susjed Dubravko Dopuđ star 30 godina. Prije nego je pao u ruke policiji presudio je i sebi s jednim hicem u glavu. Stravična priča potresla je stanare Dotršćinske ulice na Markuševcu, a život triju pogođenih obitelji otada se zauvijek zaustavio i promijenio.

Taj obični bijeli papir na kojem je Tea uoči pogibije zapisivala svoje snove, četiri mjeseca kasnije pokazuje mi Teina majka Carmen i pritom plače. Osim velike Teine ljubavi prema Josipu, taj papir dokazuje još jednu stvar. Kada je Dopuđ ubio Teu i Josipa, po susjedstvu se pronijela priča da je njegov motiv bolesna ljubomora, a razlog ubojstva ljubavni trokut u kojemu su se njih troje našli.

Neki od neupućenih susjeda novinarima su ispričali da je Tea ostavila 13 godina starijeg Dubravka zbog svog vršnjaka Jože, čime se on nije mogao pomiriti pa je svađu odlučio riješiti pištoljem.

Radni dan u naselju

No na Teinom papiru u rubrici ‘Godine’ jasno stoji: Moj dečko ne smije biti stariji četiri godine od mene. Sve iznad ne dolazi u obzir!

- Ona tog Dubravka nama nikad nije spominjala, i nema šanse da bi ikad bila u vezi sa čovjekom starijim 13 godina od nje. To plasiraju oni koji sada žele opravdati ubojicu. Nije imao razloga za jezivi zločin - objašnjavaju mi Teini roditelji Ivica i Carmen.

Sjedimo u udobnom dnevnom boravku kuće na markuševačkom brdu. Ispred kuće laje prekrasni vučjak, čiji ‘otac čuva predsjednika Josipovića’ (kako će mi se kasnije objasniti Palići prilikom jedinog donekle netužnog razgovora te večeri).

U sobi sa nama je i Branka Šest, Josipova majka, koja smatra da s ubojicom nešto nije u redu ako je pokušavao zavesti toliko mlađu djevojku. Što mu je bilo u glavi zna samo on.

No, sav užas koji se dogodio tog lijepog proljetnog dana ionako teško da se može opisati, a neke detalje doznajemo prvi put.

Bio je to još jedan četvrtak, uobičajeni radni dan u naselju, a živa na termometru dosezala je 30 stupnjeva. Krenuo je prvi ovogodišnji toplinski val. Tea i Josip su se našli nešto iza podneva pred Teinom kućom.

Carmen ih je tada posljednja vidjela žive. Krenula je na posao u frizeraj u kojemu je i Tea odrađivala praksu.

- Rekla sam Tei da krene na autobus sa mnom, ali ona je kratko odgovorila da ide prvo s Josipom. Bila je sretna, nasmijala se i pozdravila me - prisjeća se Carmen koja tada nije slutila da kćer više neće vidjeti živu.

Živio s bakom

Mladi se par popeo na motor i krenuli su put Josipove kuće. Tea je stavila kacigu na glavu, koju joj je poklonio Josip kako njeni roditelji ne bi brinuli.

- On je tog dana pripremio kolače, htio ju je iznenaditi - dodaje tiho otac Ivica.

Međutim, na putu prema kući na cesti pored lokalnog kafića Spin naletjeli su na susjeda i poznanika Dubravka Dopuđa.

On je pak cijelog dana bio šutljiv i neobično se ponašao. Njegova danas pokojna baka Jela dan nakon ubojstva prepričala nam je što se tog dana događalo u njihovoj kući.

I tada je bila vidno potresena i teško je govorila. Dubravko je porijeklom iz Lovinaca u Lici, a u Zagrebu je živio samo s bakom i radio na benzinskoj postaji.

Ustao je oko devet sati kao i svakog dana, u tišini pojeo doručak, a onda sjeo na motor.

- Bako, odmah se vraćam - rekao joj je. Otišao je na bankomat.

Kad se vratio, na stol je stavio 500 kuna.

- Ovo ti dugujem, bako, a sada opet moram ići - zagonetno je dobacio i ponovno nestao.

Oni koji su ga vidjeli u kafiću Spin, lokalnom okupljalištu u blizini teniskih i nogometnih terena, kažu da je sjedio sam, šutio i pio kavu cijelo jutro, zadubljen u svoje misli.

Prilikom odlaska pitao je konobara da li mu on ili braća slučajno duguju neki novac.

Tada to nitko još nije mogao slutiti, ali Dubravko Dopuđ rješavao je svoje dugove i kao da se time od svih opraštao.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 01:25