ISTINA O STANJU ZEMLJE Hrvatskoj treba 5 ili 6 regija, a barem 200 općina je višak

Zdravko Petak, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, stručnjak za politiku javnog sektora i upravu, jedini je iz Hrvatske sudjelovao u velikom istraživanju koje je financirala ugledna njemačka zaklada Bertelsmann, a proveli vodeći politolozi i politički ekonomisti Europe. U njemu su na više od stotinu parametara ocjenjivane kvaliteta javne uprave, politike s naglaskom na ekonomsku politiku te demokracija u 42 države članice OECD-a i EU. Istraživanje koje obuhvaća najrazvijenije države svijeta prvi put je kao 28. članica EU zahvaćena i Hrvatska. Ta studija je Hrvatsku po kvaliteti uprave i ekonomskoj politici svrstala na samo začelje skupine od 42 države, dok je po stupnju demokracije svrstana za nijansu bolje, ali još uvijek iza Meksika ili Čilea.

Smatrate li da je sadašnja Vlada propustila priliku za reforme i zaustavljanje negativnih ekonomskih trendova?

- Neovisno o nespornim dobrim namjerama ove Vlade, mislim da je snažne i ključne reformske mjere u ekonomskoj sferi i javnoj upravi trebala povući u prvih šest mjeseci mandata, dakle do lipnja 2012. Ako bi se sad, kad je zakoračila u drugu polovicu mandata, odlučila na velike rezove, ova bi koalicija, sasvim sigurno, oduzela sebi šansu za uspjeh na sljedećim parlamentarnim izborima. Osim ako njezini ključni ljudi kao što su premijer Milanović i potpredsjednica Vlade Pusić ne žele napraviti nešto što su neki državnici radili u Europi - povući odlučne reformske mjere koje ih sigurno vode u izborni poraz i u modernoj hrvatskoj povijesti ostati zapamćeni kao odlučni državnici.

Postoje li primjeri uspješnih reformi koje su provele vlade europskih država, a koje ovoj Vladi mogu biti dobar primjer onoga što trebaju učiniti da bi Hrvatsku izvukli iz recesije i zaustavili porast siromaštva i nezaposlenosti?

- Ima dobrih primjera reformi provedenih u razdoblju od 1995. do 2005. koje mogu biti poučne. Svi oni pokazuju da reforme moraju biti provedene na početku mandata i to na način da u dvije trećine svojih učinaka zahvate rashode, a u jednoj trećini prihode.

Pri tome treba istaknuti da to nije poruka koja dolazi iz nečega što se kod nas obično naziva neoliberalnom retorikom jer je riječ o konstataciji koju je o reformama svojedobno izrekao bivši socijaldemokratski premijer Švedske Goran Persson (premijer Švedske od 1996. do 2006. op. a.). On je rekao da se sve ključne mjere moraju napraviti na početku mandata, a rezovi u rashodima moraju biti takvi da se u najvećoj mjeri očuva dosegnuta razina socijalnosti, a podigne kompetitivnost, sposobnost izvoza i stvaranja radnih mjesta u malom i srednjem sektoru. Slične mjere kasnije je poduzimao njemački premijer Gerhard Schröder, s tom razlikom što su Perssonu provedene reformske mjere na izborima 1998. donijele novi mandat i on je odličan primjer kako odlučne reforme, ako se provedu na vrijeme, donose izbornu pobjedu. U Njemačkoj je Schröder nakon hrabrih reformskih mjera provedenih prije 2005. izgubio mandat. Danas u politološkoj literaturi možete naći tvrdnje da je Merkel kapitalizirala njegove reforme dobro iskoristivši podloge koje je on pripremio.

Treći primjer su reformske mjere koje je u Poljskoj oko 2000. napravio premijer Jerzy Buzek. Njemu su na parlamentarnim izborima 2001. donijele katastrofalan poraz, međutim, naknadno kad su se evaluirale stvari, Buzekove reforme su ocijenjene kao presudne za Poljsku. Da bi simbolički to i pokazali, Poljaci su ga predložili za predsjednika parlamenta EU. Pokazalo se da je možda bio loš političar, jer nije znao zadržati vlast, ali je bio velik državnik.

Četvrti primjer je, neovisno o odioznosti prema njegovoj politici zbog rušenja demokratskih standarda, Orbanova vlada. Što god mislili o njemu, činjenica je da je jednom vrstom korporativističkoga upravljanja uspio stabilizirati mađarsku ekonomiju. Taj nekadašnji liberalni demokrat suprotstavio se svjetskom kapitalu na programu žestokog konzervativizma i povratka mađarskim nacionalnim vrijednostima. Njegova je politika potpuno drukčija od one koja se vodi u dobrom dijelu zemalja Jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku i Sloveniju, ali dobio je povjerenje, zaustavio negativne trendove i povećao broj onih koji doprinose proračunu, prije svega malih poduzetnika.

A što se događa u Hrvatskoj?

- U Hrvatskoj se od 1990. do danas nije dogodila ni jedna od tih varijanti. Nismo imali nekoga tko bi na osnovi programa dobio izbore, uspješno taj program proveo i zadržavao vlast nakon provedbe mjera, niti nekoga tko bi hrabro “poginuo” poput Buzeka. U Hrvatskoj stalno imate nešto što bih nazvao najavljivanje reformi, ali ne i njihovo provođenje. To je dijelom pokazala i ova vrlo obuhvatna studija zaklade Bertesmann.

Kad kažete da je Vlada trebala provesti glavne reformske mjere u prvih šest mjeseci mandata, na koje točno mjere mislite?

- Trebalo je provesti nekoliko ključnih mjera. Jedna od njih trebala je ići na saniranje sustava javnih poduzeća. Ona je trebala biti pripremljena tako da se sustav javnih poduzeća koji je visoko rastrošan, a s obzirom na usluge koje daje generira jako visoke gubitke, nizom žestokih poteza svede na optimalnu razinu. Reforme su se trebale provesti i u segmentu državne uprave, ali ne u onoj mjeri kao u javnim poduzećima. Evo i zašto: kad odbijete vojsku, policiju, zatvorski sustav, carine koje su u nizu stvari zadane i na koje ozbiljno utječe sustav europeizacije, u državnoj upravi ostaje relativno mali prostor za reforme. Reforme su se mogle provesti s agencijama, a nisu napravljene. One su stvarane s idejom da preuzmu jedan dio poslova ministarstava. Agencije svakako imaju smisla i bilo bi izvan pameti da se osnovna forma regulatornih agencije ukine. Međutim, došlo je do njihove proliferacije. Uz to, a to nije radila smo ova Vlada nego i prethodne, nakon što su one formirane, dio poslova koje su obavljala ministarstva prebačen je na agencije, a istodobno je u ministarstvima zadržan isti broj zaposlenih. Njihovim osnivanjem zapravo se povećao broj ljudi u javnoj upravi jer druga strane vage, broj zaposlenih u ministarstvima, nije smanjen. To je na razini središnje države trebala biti ključna reforma u početku javne uprave. Istraživanje zaklade Bertesmann provedeno na oko 60 parametara efikasne javne uprave pokazalo je da postoji katastrofalno niska razina kompetentnosti javne uprave i mogućnosti nadzora nad agencijama. Uz to, ova Vlada je morala napraviti i prve ozbiljne zahvate u konsolidaciji lokalne samouprave.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista