NEDJELJNI OTKRIVA

Ispovijest policajca koji je lovio koljača s Marjana: Bili smo uvijek na korak do njega

Bili smo uvijek na korak do njega, a onda je ispalo da je trag krivi. Radili smo 24 sata dnevno, analizirali svaki trag, ispitivali stotine ljudi. Glavni trag nam nije bio dres, nego majica bačena stotinjak metara dalje. Znali smo gdje je kupljena, imali smo DNK. Uskoro smo imali i ubojicu

Istraga ubojstva meksičke turistice Selene Margarit Graciano Macedo u više od 40 dana na noge je digla sve splitske policijske profesionalce. Bila je to, kažu nam istražitelji, jedna od najsveobuhvatnijih istraga dosad.

Od prvog dana, 22. kolovoza, kada je Selenin brat Emmanuel prijavio da se Selene nije vratila s Marjana, gdje se zadržala da napravi nekoliko turističkih razglednica, policijski instinkt govorio im je da se dogodilo nešto loše. Emmanuel je sestrin nestanak prijavio nešto poslije 22 sata, a policija je odmah digla na noge svoje najbolje tragače. Nepristupačnim i neosvijetljenim Marjanom cijelu su tu noć tragali za djevojkom, no bez rezultata. Kada su drugog dana u šumi pronađeni njezina japanka i šešir, a u blizini i nekoliko komadića samoljepljive trake, istražitelji su znali da više nemaju posla s običnim nestankom, već s teškim ubojstvom.

Mirni dečko

Počelo je mukotrpno slaganje slagalice koja je ovih dana okončana uhićenjem 28-godišnjeg Splićanina Edija Mišića. Iako su se pojavljivale najrazličitije teorije o tome tko je ubio Selene, pa se jednako ozbiljno govorilo i o meksičkom narkokartelu kao i o sotonističkom ritualu, rješenje je bilo gotovo banalno: Meksikanki je vrat prerezao miran dečko iz susjedstva, sportaš iz religiozne obitelji.

Da bi došla do njega, policija je obavila više od 300 razgovora, privela osamdesetak sumnjivaca, vještačila desetke tragova s mjesta zločina. Uigranim policijskim timom rukovodio je splitsko-dalmatinski inspektor Ivica Buzov koji je sada, kada je Edi uhićen, napokon odahnuo.

- Nismo gledali na radno vrijeme, ni na prekovremene. Svima je bilo u interesu da se ubojica što prije pronađe. Bio je to ogroman posao - kaže Buzov koji je, ekskluzivno za Nedjeljni, progovorio o tijeku istrage koja je naposljetku dovela do uhićenja “koljača s Marjana”.

Tragovi borbe

Policiji je, dakle, gotovo od prvog dana bilo jasno da se Seleni nešto loše dogodilo. Iako u početku nisu mogli znati je li riječ o nesreći ili zločinu, mjesto pronalaska japanke i šešira počeli su tretirati kao mjesto zločina.

- Policajci su na Marjanu bili stalno. Željeli smo odmah uočiti moguće sumnjive osobe ali i, s druge strane, spriječiti povratak počinitelja na mjesto događaja. U međuvremenu, nastavljena je potraga. Angažirali smo sve raspoložive policijske snage i pripadnike Hrvatske gorske službe spašavanja. Svi su bili na terenu danonoćno, tragali za Selenom. Toga dana kada su pronađeni Selenina japanka, šešir i ljepljiva traka, sve te predmete odmah su pregledali krim tehničari. Imali smo prvi trag. Vidjeli smo da je na mjestu gdje smo našli japanku vidljivo klizanje niz južnu padinu. Vidjeli smo tragove borbe. Postalo nam je jasnije što se ovdje događalo - priča Buzov.

Ispostavit će se da su ti prvi sati bili dragocjeni jer je policija već prvog dana imala ozbiljne tragove koji će joj kasnije pomoći da pronađe ubojicu.

Nastavljena je bjesomučna potraga, no sve do kasnih večernjih sati 24. kolovoza činilo se kao da svi tapkaju u mraku. Tada je, na skrovitom mjestu između jednog stabla i suhozida, zatrpan ovećim kamenom, pronađen jedan od ključnih dokaza - Edijev ruksak. Posvuda po ruksaku bili su vidljivi tragovi krvi.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:32