KONTROVERZNI TAKSIST

ISPOVIJEST PODUZETNIKA‘Milijune eura za kupnju LukeZadar zaradio sam kao zaštitar’

Kako je moguće da jedan taksist, kako se pisalo, iskešira 19,2 milijuna eura?

Otkud vaša ljubav prema Zadru, pitanje je koje se nametnulo za početak razgovora.

Odgovor je bio poprilično trivijalan.

- Zaljubljen sam u Dalmaciju. Volim vaše more, obožavam tamošnje ljude i način na koji žive - bio je njegov prvi odgovor.

A pravi razlog je... - inzistirao sam na malo maštovitijem odgovoru.

- Dobro. Imam mnogo prijatelja u tim krajevima još iz Domovinskog rata. Bio sam u Tigrovima 1991. i 1992. godine. Jednostavno sam osjetio taj poziv. Nešto me je vuklo u taj rat i ja sam otišao - odgovorio je s blagim smiješkom na licu.

Hvatam se za glavu i ne vjerujem u to što priča.

Te, 1991., još nije napunio 18 godina. Bio je maloljetan.

Čudim se zato što u Sloveniji tada nije bilo rata. U Hrvatskoj nije imao nikakve rodbine, nije bježao od pravosudnih organa u Sloveniji, i ako je već negdje htio otići, mogao je otići bilo gdje.

Lagao roditeljima

No, ne i on, kako mi tvrdi. On se, eto, jednog dana probudio i odlučio postati pas rata i obilaziti bojišta po Hrvatskoj, jer je osjetio poziv i jer je zaljubljen u Dalmaciju.

Priča gluposti, prolazi mi kroz misli.

- Možete si misliti što hoćete. Ali to je uistinu bilo tako - odgovara.

Teško vam je povjerovati - govorim mu.

- Kada vidite jednu djevojku i odjednom se zaljubite, kako to možete opravdati? Lijepa je i zaljubili ste se. Ne znaš odakle je to. Samo dođe, onako odjednom. Ne znam kako drugačije objasniti - pomalo je zbunjen.

Potrudite se malo više - inzistiram ponovno.

Nakon dvije minute razmišljanja, konačno kakav, takav odgovor.

- Možda zbog sportskih prijatelja. Trenirao sam kick-boxing. Imao sam mnogo sportskih prijatelja iz Hrvatske. Trenirao me Luka Brkljača, koji je kasnije bio zapovjednik u Tigrovima, i koji je poginuo u ratu. Tako sam upoznao i Josipa Klemma. Kada su krenuli oni, i ja sam išao za njima - iskren je.

Roditeljima je lagao.

- Mami sam rekao da idem u Austriju brati grožđe kako bih si nešto zaradio - smije se.

U ratu je proveo oko 6 mjeseci. Nije prošao nikakvu obuku, već je odmah pripojen ekipi u kojoj su, kako tvrdi, bili bivši legionari. - Obuka je bila na samom terenu. Prošli smo gotova sva ratišta po Slavoniji. Sve dok nisam bio ranjen u nogu i u petu kod mjesta Rajići. Tada sam se vratio u Sloveniju - priča mi.

Što su roditelji rekli? - zanima me.

- Jedan moj prijatelj došao je mojim roditeljima i rekao im da sam ranjen. Majka se čudila, jer kako mogu biti ranjen ako berem grožđe po Austriji. U početku su se zezali da nisam možda pao s trsa. Onda su po mene došli u Hrvatsku. Bili su vrlo ljutiti - priča mi dok kao dijete umire od smijeha.

Slovenski klinac koji je 1991. godine odlučio braniti Hrvatsku i postati pas rata, danas je gromada od čovjeka i - vlasnik Luke Zadar.

Daniel Robnik, taksist iz Maribora, izazvao je protekli tjedan veliko zanimanje u Hrvatskoj.

Kako je moguće da jedan taksist, kako se u početku pisalo, iskešira 19,2 milijuna eura za tvrtku koja ima prioritetnu koncesiju za upravljanje teretnim i putničkim prometom u Zadru, pitanje je na koje smo odgovor odlučili potražiti kod samog Daniela Robnika.

Iako je u početku bilo zamišljeno da razgovor vodimo negdje u centru Maribora, uskoro smo dobili obavijest kako će jedan njegov taksist doći po nas te da ćemo, kako nam je rekao, biti prvi novinari koji će o njegovom poslovnom svijetu, investicijama, burnoj prošlosti i njegovim biznis modelima razgovaraiti uz čašicu njegove domaće šljive, sjedeći za stolom njegove obiteljske kuće u mjestu Pekre.

To malo raštrkano mjesto nalazi se pokraj Maribora, na južnim padinama Pohorja, i u njemu su svoj mir pronašli brojni ugledni Mariborčani.

No, Robnik ovih dana nema mira. Dok razgovaramo, mobitel mu je zvonio nekoliko desetaka puta. Zovu ga novinari, ali i mnogi biznismeni koji s njim žele ući u nekve poduzetničke vode.

Dvije su ga stvari odmaknule od stola.

Prva, kada je svoju suprugu i kćer otpratio na more u Portorož.

I druga, kada je trebao primiti injekciju, budući da ima problema s trombozom.

U sat vremena koliko smo razgovarali, uglavnom je otvoreno pričao o svemu. Zasmetala bi ga tek pitanja vezana za neke ratne prijatelje koji sada igraju veliku ulogu o hrvatskloj politici. Na pitanja o tome kako je točno kupovao tvrtke, odgovorit će, no neće ulaziti u detalje.

Robnik ima u vlasništvu tri tvrtke i brine za oko 90 zaposlenika. Većinski je vlasnik tvrtke Vehera, koja u svom sklopu ima i vlasništvo nad tvrtkom Taksi plus Maribor i 25 posto udjela u konzorciju Grep, koji je kroz model javno-privatnog partnerstva gradio sportski kompleks Stožice u Ljubljani. Vlasnik je i tvrtke ISC, koja se bavi zaštitarskim uslugama.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 01:46