HRVATSKI ZNANSTVENIK 'Svojih 250.000 dolara dajem za nadarenu djecu, bolje to nego da si kupim Lamborghini'

Dugo sam razmišljao kako bih mogao pomoći nadarenim mladim ljudima u Hrvatskoj. Sada mi Blavatnik Awards for Young Scientists omogućava da utemeljim nagradu koja će nositi moje ime, a bit će namijenjena hrvatskim srednjoškolcima zainteresiranim za znanost - kaže Marin Soljačić (40), koji je upravo završio predavanja na Massachusetts Institute Technology (MIT), uglednom sveučilištu koje je dalo 80 nobelovaca. Na prestižnim američkim sveučilištima do stalne se pozicije redovnog profesora teško dolazi, no Soljačiću je to pošlo za rukom već sa 37 godina. Nedavno je, pak, postao jedan od prva tri laureata Blavatnik Awards for Young Scientists, nove nagrade koju je američko-ukrajinski poduzetnik i filantrop Leonard Blavatnik utemeljio s idejom da to bude neka vrsta “Nobela za znanstvenike mlađe od 42 godine”.

‘Definirat ćemo pravila’

- Svaki fakultet mogao je poslati jednog kandidata za svako od tri područja nagrada. Već sama činjenica da me je MIT, na kojemu radi niz odličnih mladih znanstvenika, kandidirao za mene je bila čast. Kada sam zatim u konkurenciji 322 znanstvenika sa 164 američka sveučilišta izabran za jednog od prva tri dobitnika Blavatnikove nagrade, to je za mene bilo golemo priznanje - rekao je Soljačić, kojemu je u ponedjeljak na gala svečanosti u New Yorku uručena nagrada s novčanim iznosom od 250.000 dolara. No on je dio novca odlučio donirati kako bi u sklopu “Soljačićeve nagrade za nadarenu hrvatsku djecu” poticao učenike koji žele postati znanstvenici.

- Leonard Blavatnik je za moju ideju saznao tijekom moga govora na svečanoj dodjeli. Bilo mu je drago jer je vrlo entuzijastičan prema poticanju mladih znanstvenika. Odrastao je u skromnim uvjetima u bivšem SSSR-u, ali je odmalena cijenio znanost: njegov otac mu je bio profesor kemije, a majka elekrotehnike. Blavatnik je u SAD-u postao uspješan poduzetnik i filantrop. Nagrada za znanstvenike mlađe od 42 godine samo je jedan od njegovih filantropskih projekata - rekao je Soljačić. Naglasio je kako je u SAD-u, a velikom dijelom i u Izraelu, razvijen oblik filantropije u kojemu se nagrade, stipendije, zgrade itd. zovu prema čovjeku ili obitelji koja je dala novac za to.

- Taj oblik filantropije nije ni približno toliko razvijen u Europi, a pogotovo ne u Hrvatskoj. U trenu kada su bogati ljudi dovoljno bogati da već imaju primjerice 10 Lamborghinija, puno ih shvati da im 11. zbilja ne treba. Među bogatijima ljudima u SAD-u u jednom trenutku postane pitanje časti i prestiža tko je dao novac za nešto općedobro, umjesto da se prestiž gleda samo kroz kupnju luksuznih stvari za osobno korištenje. Takav oblik filantropije je vrlo transparentan jer onaj tko je dao novac, točno zna za što se i kako potrošio, a vidi i konkretne rezultate - rekao je Soljačić, koji će svoju nagradu dodjeljivati uz tehničku pomoć Njujorške akademije znanosti.

- Idućih mjeseci definirat ćemo pravila i uvjete za nagradu. Moja je ideja da se ona dodjeljuje srednjoškolcima koji vole znanost i na prekretnici su jer moraju donijeti odluku što će studirati i čime će se baviti u životu. No trebat će neko vrijeme da jasno razradimo propozicije - rekao je.

Nova zgrada za MIOC

Kako od 1992. živi izvan Hrvatske, Soljačić itekako zna koliko su nagrade i stipendije važne za karijeru i život mladog znanstvenika.

Rođen 1974. u Zagrebu u obitelji sveučilišnih profesora, mali je Marin još u osnovnoj školi maštao o tome da postane izumitelj.

- Stalno sam crtao neke izume, primjerice svemirske brodove i motore. Imao sam niz bilježnica s tim nacrtima i to mi je bilo toliko važno da smo ih stalno nosili kad smo išli na more ili putovanje - rekao je Soljačić. On je u Zagrebu završio osnovnu školu i MIOC, za koji ističe da je bio jako važan za njegovo sazrijevanje zbog kreativne i “open minded” atmosfere.

- Kad bih imao mnogo novca, podigao bih, kao američki filantropi, novu dodatnu zgradu za MIOC - kaže Soljačić, koji se 1992. prijavio za studij na nekoliko američkih sveučilišta. Izabrao je MIT u Bostonu, jedno od najboljih svjetskih sveučilišta u prirodnim i inženjerskim znanostima.

- Imajte na umu da sam ja u ratu otišao na studij na MIT-u, gdje je školarina bila oko 22.000 dolara godišnje. Moji roditelji tada su kao sveučilšni profesori u Zagrebu imali 6000 dolara godišnju plaću. Stoga je stipendija koju sam dobio na MIT-u za mene bila od životne važnosti - rekao je.

- Ako si dovoljno kvalitetan, na MIT-u te prime bez obzira na to koliko novca imaju tvoji roditelji. Studenti se biraju prema kvaliteti i ako neki nemaju novca, dio troškova, ili čak sve, pokriva MIT - istaknuo je Soljačić.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg