‘Prodali smo rudnike i svaki dan kupovali po jednu sliku’

ZAGREB - “Umjetnost me tjera da izađem iz komfora svakodnevnice, da živim punim plućima”, rekao je Francois Pinault nakon što se povukao iz modnog carstva kojeg je ostavio sinu i u potpunosti se posvetio sakupljanju umjetnina.

Isto je, gotovo stoljeće ranije, mislio Solomon R. Guggenheim napustivši unosan obiteljsko posao kojeg je započeo njegov otac Meyer Guggenheim. Studirao je u Zürichu, radio je u nekoliko obiteljskih podružnica, među ostalima i na Aljasci, a iz obiteljskih se poslova povukao 1919. godine u potpunosti se okrenuvši modernoj umjetnosti.

Muzej Guggenheim u New Yorku je otvoren 1959. godine, deset godina nakon smrti Solomona i šest mjeseci nakon smrti njegova arhitekta Frank Lloyd Wrighta, koji se prijetio da će nakon njegove građevine susjedni Metropolitan izgledati poput “protestantske štale”. Iako nije baš toliko posramio Metropolitan, danas je to jedna od najvećih svjetskih ikona, a kritičari su odavno utihnuli. Solomonova se vizija pokazala ispravnom.

Izložbe u stanu

Solomon je bio jedan od osmero sinova koje je Meyeru, jednom od najbogatijih ljudi na svijetu s kraja 19. i početka 20. stoljeća, rodila vjerna supruga Barbara. Poslovni njuh Meyera Guggenheima bio je nepogrešiv: prvo je uložio u željeznicu, zatim u metal, pa u rudnike, nekoliko industrijskih postrojenja...

Sve u što je ulagao donosilo je profit. U jednom trenu obitelj Guggenheim je u posjedu imala čak 31 različitih kompanija. Iako su dio rudnika prodali nakon Prvog svjetskog rata, na Forbesovoj listi iz 1918. godine bili su druga najbogatija obitelji u Americi.

Solomon je najviše sakupljao “duhovna djela apstraktne dimenzije”, a što je kupio isprva pokazivao je na izložbama koje je otvarao u svom stanu. Kandinski, Mondrian, Chagall, Delaunay, Léger, Modigliani, Picasso... bila su samo neka od imena koja je Solomon na vrijeme prepoznao i s kojima se i družio.

Spiralna građevina

S rastom kolekcije, rasle su i ambicije pa tako i ideja o osnivanju muzeja, za kojeg je pozvan Frank Lloyd Wright. Slavnom je arhitektu trebalo 15 godina, 700 skica i šest stotina crteža. Iako je muzej trebao prvo biti smješten na Petoj Aveniji, danas je Upper East Side na Manhattanu nezamisliv bez spiralne građevine. Više od Solomona, za sam izbor umjetnina, pa i uspio odabir Wrighta kao arhitekta bila je zadužena njemačka apstraktna umjetnica Hilla Rebay.

Njemačka baronica punim imenom Hildegard Anna Augusta Elizabeth Freiin Rebay von Ehrenwiesen, jedna od malobrojnih ženskih apstraktnih umjetnica na početku 20. stoljeća, koja je iz Berlina preselila u Ameriku 1927. bila je ključna osoba u formiranju Solomonova ukusa. No, iako je sa njim bila nerazdvojna, ostatak ju obitelji, naročito Solomonova nećakinja Peggy, nije podnosio.

Kada je Solomon umro, obitelj ju je ne samo izbacila iz odbora muzeja, već, kada je muzej napokom otvoren, nije bila pozvana ni na otvaranje. Dapače, nije nikada kročila nogom u muzej koji je sama inicirala i pomogla stvoriti. Posljednje godine života provela je na imanju u Connecticutu, gdje su joj dolazili Kandinsky i Chagall. Uloga joj je mariginalizirana čak i kao autorice, pa je njezina fascinantna umjetnost svijetu otkrivena tek 2005. Izložbu je otvorio muzej Guggenheim.

Manje poznat, ali jednako tako filantrop, kao i Solomon, te ozbiljan poslovni čovjek, bio je njegov brat Daniel Guggenheim, koji je osnovao nekoliko zaklada, među onima i onu za pilote.

Ignorirao opasnost

No, bilo je i onih koji su očev imetak odlučili trošiti na drugačije načine. Sve su poslovne investicije Benjamina Guggenheima bile jednako neuspjele, pa je nakon niza propalih investicija bilo očito kako nije naslijedio obiteljski nos za posao. Okrenuo se lagodnijem životu. Iako ga je doma čekala supruga s tri kćeri, zajedno sa ljubavnicom, francuskom pjevačicom Madame Léontine Aubart i pomoćnim osobljem (svima je platio najskuplje karte), ukrcao se na Titanik, te je bio jednom od najglasovitijih žrtava tragedije, zbog svojeg imena, ali i specifičnog ponašanja.

Ostalo je, naime, zabilježeno kako Benjamin nije shvatio stvarnu opasnost koja prijeti brodu, te je prespavao veći dio početne panike. Nakon što je ipak uvidio da je situacija ozbiljna, sa svojim pomoćnikom Gigliom vratio se u kabinu gdje su se preodjenuli. Benjamin je tada izjavio: “Odjenuli smo svoja najbolja odijela i pripremni smo otići kao džentlmeni.”

Napisao je u poruci: “Recite mojoj ženi da sam se trudio što sam bolje mogao izvršavati svoje dužnosti.”

Jedna od njegovih kćeri, Peggy, jednako je jako kao Solomon proslavila ime Guggenheim u umjetničkim krugovima. Umjetnička patrona, ali i muza koja je vladala svijetom umjetnosti tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, bila je jednako poznata po svojem umjetničkom ukusu, kao po privatnom životu.

Ljubavnica i muza

Ljubavnica Samuela Becketta, muza Man Raya i supruga dadaističkog kipara Laurencea Valija, zatim pisca Kay Boylea, te slikara Maxa Ernsta, kada je napunila 21 godinu naslijedila je 2,5 miljuna dolara (u vrijednosti današnjih dvadesetak milona), što je, iako je to zbog ulaganja njezina oca, bilo puno manje od njezinih bratića i sestrični, bilo sasvim dovoljno za lagodan život.

U Pariz je otišla živjeti 1920. Odsjedala je u najskupljim hotelima, vozila je najbolje automobile, uvijek besprijekorno dotjerana, sa šarenim naočalama kao svojim zaštnim znakom i sa psićima Lhasa apso pasmine. Mnogi od umjetnika s kojima se družila živjeli su, pak, u siromaštvu na Montparnasseu. No, nitko ju nije doživljavao kao ekscentričnu, bogatu nasljednicu. Upravo umjetnik koji nije pristajao na kompromise, Marcel Duchamp, uveo ju je u svijet najvećih pariških autora.

Prvu je galeriju Herbert June Guggenheim Peggy otvorila izložbom Jean Cocteaua 1938. godine, u Londonu, i govorom znamenitog teoretičara Herberta Reada. Prva je prepoznala genij Jacksona Pollocka, čijih djela ima najviše. Nakon što je otvorila muzej u Veneciji, imala je ogroman minus u banci, unatoč naslijeđu, no slijedila je viziju ujaka Solomona.

Pokopana sa psima

“Odlučila sam ne samo kupovati radove s liste Herberta Reada. Imajući dovoljno vremena i sve muzeje na raspolaganju, kupovala sam jednu sliku dnevno”, zapisala je 1939. i kupila: 10 Picassoa, 40 Ernsta (svojeg kasnijeg supruga), osam Miroa, tri Man Raya, tri Dalija, jednog Kleea...

Njezina je muzej smješten na fantastičnoj poziciji u Veneciji, ali nema “dozvolu za ekscentričnost” poput Gehryeve u Bilbaou ili Wrightove u New Yorku, čija je slava nadaleko nadmašila kolekciju koja se nalazi unutar muzeja. Peggy je svoja djela udomila u klasicističkoj građevini, Palazzo Venier dei Leoni, čiji je glavni adut, uz umjetnine, prekrasan park i pogled na Grand Canal. Tamo je i pokopana, u vrtu, sa svojim psima.