Osječko-baranjska županija očekuje od tvrtke Livit da ih službenim putem obavijeste da su zatvorili svoj pogon u Belišću kao i da će odustati od žalbe na nepravomoćno rješenje županije s kojim je Livitu, u rujnu ove godine, ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom.
‘‘Osječko-baranjska županija dosad nije zaprimila službenu obavijest trgovačkog društva Livit o prestanku obavljanja djelatnosti gospodarenja otpadom na predmetnoj lokaciji. Nastavno na javno objavljenu informaciju o zatvaranju postrojenja i prestanku rada društva Livit u Belišću, ukoliko se radi o stvarnoj namjeri operatera, u zakonskoj proceduri isti trebaju obavijestiti nadležni Upravni odjel Osječko-baranjske županije o zatvaranju pogona i odustati od žalbe na Rješenje Osječko-baranjske županije s kojim je tvrtki Livit ukinuta dozvola,‘‘ odgovorili su nam iz županije na naš upit o tome što javna izjava Ivana Vrdoljaka, vlasnika Livita, o tome da su zatvorili pogon u Belišću znači u odnosu na spomenuto rješenje kojim je Livitu oduzeta dozvola.
Očekuje se i sanacija terena
Naime, iako je Vrdoljak u izjavi za Jutarnji rekao da su prestali preuzimati otpadni mulj s pročistača otpadnih voda u Slavoniji, odnosno zatvorili i konzervirali pogon te da su otpustili svih deset zaposlenih, formalno-pravno Livit bi, primjerice, već idući tjedan mogao opet početi s radom. To se, doduše, gotovo sigurno neće dogoditi, ali iz županije traže da se ta priča i formalno-pravno okonča, odnosno da se ‘‘odustajanjem od žalbe potvrdi Rješenje o ukidanju dozvole za gospodarenje otpadom.‘‘
Vrdoljak: Zatvorili smo pogon, desetorica radnika dobila su otkaze, dižem tužbu tešku milijune eura
Iz županije su se osvrnuli i na trenutačnu situaciju na lokaciji Livita. Tamo se, naime, na zemljištu pokraj samog pogona, a koje je Livit zakupio od belišćanske komunalne tvrtke Kombel, nalazi više od 7.500 tona materijala koji je nastajao u Livitu. Vrdoljak i dalje ustraje na tome da je to građevinski materijal, dok županija i Državni inspektorat smatraju da je to otpad.
‘‘Ako je tvrtka zaista odlučila prestati s radom, ostaje im obveza odgovornog postupanja s preostalim otpadom, provedbe propisanih mjera nakon prestanka rada te sanacije predmetne lokacije. Navedene obveze potrebno je izvršiti sukladno zakonskim propisima. Odustankom od žalbe, prema zakonu, tvrtka Livit dužna je dostaviti konkretan plan provedbe mjera nakon prestanka rada, osobito u dijelu koji se odnosi na uklanjanje preostalog otpada, uređenje predmetne lokacije i sanaciju područja. Sukladno navedenom, u ovom trenutku Osječko-baranjska županija očekuje završetak žalbenog postupka ili odustanak od žalbe te početak sanacije,‘‘ poručili su iz županije. Podsjetimo, županica Nataša Tramišak, ranije je tražila od Državnog inspektorata da Livitu zabrane rad.
Vrdoljak nam je, pak, u telefonskom razgovoru rekao kako do pravomoćnog okončanja svih sudskih i upravnih sporova neće davati nikakve izjave vezano uz njihov pogon u Belišću. Tek je ponovio svoju izjavu od prije nekoliko dana kada je rekao da se njihov materijal nalazi na odlagalištu komunalnog otpada, da je ispod njega i svuda oko njega otpad, a da u pogonu Livita „više nema ni grama otpada što dokazuje i stanje u e-Ontu.”
Kombel raskinuo ugovor s Livitom!?
Podsjetimo, osim što je zatvorio pogon, Vrdoljak je paralelno tužio Grad Belišće i tvrtku Kombel. Gradonačelnica Belišća Ivana Jerbić nam je u petak potvrdila da su u međuvremenu zaprimili tužbu Livita. No, prema našim informacijama Kombel je također u međuvremenu jednostrano raskinuo ugovor s Livitom o zakupu zemljišta pokraj gradskog odlagališta otpada, odnosno čestice na kojoj se nalazi pogon Livita.
Tu informaciju iz Grada i Kombela nam nisu potvrdili. Mnogi se, pak, pitaju zašto Kombel to nije učinio i ranije. Naime, oporbeni vijećnik u Gradskom vijeću Belišća, HDZ-ov Davor Šego, objavio je prije nekoliko dana službeni podatak kojeg je dobio od stručnih službi Grada Belišće, prema kojem je Livit trenutačno dužan Kombelu 138.217,84 eura na ime zakupa zemljišta.
‘‘S obzirom na pravni spor koji je u tijeku, ne želimo komentirati pojedinosti ugovornih odnosa između tvrtki Kombel i Livit, kao ni postupke koji iz njih proizlaze. Ono što možemo potvrditi jest da Grad Belišće i Kombel poduzimaju sve potrebne pravne korake radi zaštite interesa Kombela i građana Belišća,‘‘ odgovorila nam je Jerbić, koju smo pitali i što je Kombel poduzeo po pitanju smanjenja neugodnih mirisa koji dolaze s gradskog deponija.
‘‘Možemo potvrditi da se otpad na gradskom odlagalištu, kojim upravlja tvrtka Kombel, prekriva inertnim materijalom,‘‘ napisala je gradonačelnica Belišća.
Problemi i za Vodovode u Osijeku, Vukovaru i Bjelovaru
Gašenje Livitova pogona u potencijalne je probleme dovelo i komunalne tvrtke Vodovod Osijek, Vodovod grada Vukovara i Vodne usluge Bjelovar. Od njih su, naime, Livit i osječka komunalna tvrtka Unikom, kao zajednica izvršitelja, preuzimali otpadni mulj. Unikom i Livit ušli su u zajednički posao preuzimanja otpadnog mulja i s navedenim tvrtkama potpisali jednogodišnje ugovore. Od Vodovoda Osijek obvezali su se preuzeti oko 9.800 tona mulja po cijeni od 119 eura za tonu, odnosno 1.164.891 eura, koliko bi im Vodovod bio obvezan platiti.
Bivši ministar u središtu velike afere s opasnim tvarima
No, prvo je od posla u rujnu odustao Unikom, za koji je inače potpuno nejasno i nelogično zašto je uopće ulazio u posao s muljem kada za to nisu osigurali nikakve uvjete i zbog čega su se i sami našli na udaru građana, a onda i inspekcije zaštite okoliša, a sada je isto učinio i Livit. Vodovod Osijek sada mora otpadni mulj skladištiti na lokacijama svojih pročistača, gdje imaju skladišni kapacitet od oko 4.000 tona. To je dovoljno za otprilike pet mjeseci, pa je jasno da moraju tražiti novo rješenje.
‘‘Otpadni mulj koji nastaje u procesu pročišćavanja se tehnološkim procesima obrađuje i isti se trenutačno nalazi na lokacijama UPOV-a. Trenutačno je na lokacijama naših pročistača uskladišteno oko 320 tona otpadnog mulja. Vodovod će pravodobno poduzeti odgovarajuće aktivnosti radi osiguravanja daljnjeg zbrinjavanja otpadnog mulja, u skladu s važećim zakonskim propisima,‘‘ odgovorio nam je Marko Eljuga, direktor Vodovoda.
Inače, cijena za Vodovod Osijek bila je najniža od tri ugovora koja su Unikom i Livit imali s gradskim vodovodima. Bjelovarska tvrtka plaćala im je 149 eura za tonu, odnosno 119.200 eura za 800 tona godišnje, a vukovarska 142 eura po toni, odnosno 235.200 eura za 1.660 tona. Unikom i Livit, inače, za jednostrani prekid ugovora plaćaju penale u visini 10 posto vrijednosti ugovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....