Zašto uvijek bolje čujemo kritike nego pohvale?

Gdje se nalazi Hrvatska; da li na rubu demokratskog svijeta, kako se može zaključiti iz izvještaja Freedom Housea ili među elitnim državama, s najkvalitetnijim uvjetima života, kao što recentno procjenjuju eksperti Ujedinjenih nacija? Dva nedavna izvještaja, napravljena u dvije vrhunske institucije i dvije dijametralno suprotstavljene ocjene, pokazuju koliko je složeno opisivati stvarne prilike u današnjim državama.

Prošli tjedan, američka nevladina udruga Freedom House stavila je Hrvatsku tek na 11. mjesto po demokraciji među 29 tranzicijskih zemalja u izvješću za 2017. Svrstana u kategoriju polukonsolidirane demokracije, Hrvatska je najbolju ocjenu dobila za sektor civilnog društva, a najlošiju za pravosuđe i neovisnost. Iz susjedstva je najbolje ocijenjena Slovenija, a ispred Hrvatske u regiji su Bugarska, Rumunjska, Mađarska, dok su iza Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija te Bosna i Hercegovina i Kosovo.

Razumije se da su uslijedili deseci članaka i komentara na društvenim mrežama, čiji je zajednički nazivnik zaključak kako je situacija u Hrvatskoj katastrofalna, što je sada potvrdio i Freedom House. Kao dokaz, apostrofiran je podatak prema kojem su naprijed Bugari i Rumunji, pa čak i Mađarska, koju vodi Viktor Orban, deklarirani protivnik liberalne demokracije.

Istovremeno – doslovno niti jedan medij u Hrvatskoj – nije objavio redovni godišnji izvještaj UNDP-a, koji je Hrvatsku plasirao na 45. mjesto na svijetu, u najvišoj kategoriji kada je u pitanju razvijenost država. Iako se radi o najkompetentnijoj analizi situacije u današnjem svijetu, koja Hrvatsku svrstava u prvu skupinu zemalja (istini za volju, blizu začelja), spomenuto istraživanje posve je ignorirano. Nisu ga se sjetili čak ni u Plenkovićevoj Vladi, kao PR kojim bi pokazali da i u UN-u primjećuju hrvatski progres.

Zato se često izvlači analiza Konzultantskog odjela Economista, odnosno Economist Intelligence Unita (EIU), koji je 2014. uvrstio Hrvatsku na listu deset najgorih ekonomija na svijetu, ili kada je Bloomberg objavio listu 10 “najjadnijih ekonomija svijeta” za 2016. godinu, na koju je smjestio zemlje na temelju indeksa inflacije i stope nezaposlenosti. Iako je sasvim jasno da su oba istraživanja besmislena, recimo, za Economist, hrvatsko gospodarstvo je slabije nego afganistansko ili peruansko, a za Bloomberg su Sirija, Somalija, Albanija i Zimbabve uspješnije od Hrvatske, ipak se ovakve “analize” često koriste kao dokaz u raspravama o ovdašnjim prilikama.

Problem je u raskoraku između očekivanog i onoga što je postignuto, a posljedica su kolektivne frustracije, reći će politolog Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Ispod očekivanja

Šalaj pojašnjava kako je Freedom House ugledna institucija, čiji su izvještaji utemeljeni i medijski zanimljivi pa tako i ovaj. Ono što je problem, to je percepcija ovakvih dokumenata: “Moja jedina zamjerka je na puno nižu ocjenu izbornog procesa nego u Sloveniji, što nije točno. Problem je, međutim, to što u ovdašnjim medijima i javnosti dominira slika Hrvatske kao zemlje koja je u totalnom kaosu, i koja će za godinu dana završiti u stečaju. Usto, imate i opise Hrvatske kao neofašističke ili nedemokratske države, a to je netočno. U posljednjih 1,5 godinu postoje pritisci na liberalnu demokraciju, neka prava žena i manjina, ali nije istina da Hrvatska više nije demokratska država”.

Slično je i s katastrofičnim ocjenama situacije u Hrvatskoj: “U principu, problem je u neispunjenim očekivanjima s početka devedesetih. Hrvatska nije onakva kakvu su ljudi očekivali kada su se opredijelili za kapitalizam, ali sasvim sigurno nije ni loša i neuspješna, kao što prevladavajuće razmišljanje”, smatra Šalaj.

Do skoro identičnog zaključka očito su došli i eksperti Ujedinjenih nacija.

Republika Hrvatska se prema indeksu društvenog razvoja nalazi na 47. mjestu između 188 država, što je svrstava u kategoriju zemalja “vrlo visokog društvenog razvoja”, rezultat je Izvješća o društvenom razvoju za 2016. godinu, koji je Program UN-a za razvoj (UNDP) predstavio prije nekoliko dana. Izvješće se temelji na Indeksu društvenog razvoja, a nastalo je kao odgovor na isključivo ekonomske modele procjene društvenog razvoja pa mjeri prosječni napredak pojedine zemlje u tri osnovna područja: dug i zdrav život (mjereno prema očekivanom životnom vijeku), pristup obrazovanju (mjereno prema godinama obrazovanja i očekivanim godinama obrazovanja za djecu školske dobi) i pristojan standard života (mjereno prema BDP-u po stanovniku).

Kao Argentina

Kada se uzmu u obzir svi spomenuti parametri, najbolje zemlje na svijetu su Norveška, Australija, Švicarska, Njemačka, Danska i Singapur. Od ostalih, 10. je Kanada, 11. SAD, 16. Velika Britanija, 17. Japan, 26. Italija, moćna Rusija je 49.,a unatoč golemom skoku naprijed, Kina je tek na 90. mjestu.

Mic po mic, Hrvatska se penje prema spomenutim kriterijima jer je 2009. bila smještena na 51. mjesto, u 2014. zauzimala je 47. poziciju, a sada je 45., zajedno s Argentinom. U prosjeku, hrvatski stanovnici žive 77,5 godina, školuju se 15,3, dok nacionalni dohodak iznosi 20.291 dolar, a svega 0,9 zaposlenih na dan zarađuje 1,90 dolara, što je svjetska granica siromaštva.

Kada se Hrvatsku uspoređuje s ostalim zemljama bivše Jugoslavije, bolja je tek Slovenija, koja je na 25. mjestu. Ostale zaostaju: Crna Gora je 47., Srbija 66., Makedonija 81., a Bosna i Hercegovina na 82. mjestu. Ali, medalja ima dva lica i ako je bitno razvijenija nego ostale države Zapadnog Balkana, UN-ovo izvješće potvrdilo je kako je Hrvatska u usporedbi s ostalim članicama Europske unije pri samom začelju: iza su Rumunjska kao 49. i Bugarska na 56. mjestu, a malo ispred su 43. Mađarska i 44. Latvija. Ako ništa, članstvo u EU znači pripadnost elitnoj zajednici, čijih se 27 članica nalazi među pedeset država s najvećim ekonomskim i socijalnim standardom na svijetu.

Usporedba s boljima

Dakle, u usporedbi s ostalim zemljama, situacija u Hrvatskoj je prilično dobra pa čak i više od toga. A opet, i ovako cjelovita istraživanja nikad ne pokazuju punu sliku.

Prema mišljenju Gojka Bežovana, profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka za socijalnu politiku, sve ovisi o tome kako se gleda UN-ov izvještaj.

Slika je dobra kada se Hrvatska uspoređuje s nerazvijenim državama u Aziji i Latinskoj Americi ili s Bugarskom, ali, stvarno stanje stvari vidljivo je iz usporedbe sa sličnim zemljama, kao što su Slovenija ili Češka. A tada je manje razloga za optimizam:

“Razumljivo je da se ne možemo uspoređivati sa skandinavskim državama ili Kanadom, međutim, svi parametri pokazuju da Hrvatska puno zaostaje za Slovenijom ili Češkom. Uzmimo samo primjer kako u Sloveniji više od 90 posto djece pohađa vrtiće, a kod nas 56-57 posto, što znači kako je gotovo svako drugo dijete izvan procesa učenja, koje se dobiva u predškolskim ustanovama.”, pojasnit će Bežovan.

Nešto iza Slovenije, prilično ispred Srbije, a jako daleko od zamišljenog, najmanje je neprecizna dijagnoza Hrvatske.