Potpuno je jasno da na jučerašnjim izborima nisu pobijedili ni HDZ ni SDP (premda HDZ ima bitno više razloga za zadovoljstvo).
Na nedjeljnim su lokalnim izborima pobijedili loši momci, a hrvatsko je društvo pokazalo da se u proteklih godinu ili više dana počelo kretati unatrag, kada je riječ o temeljnim vrijednostima liberalnih demokracija poput slobode, poštovanja zakona i vladavine prava.
Na jučerašnjim je izborima, dakle, pobijedio jedan Milan Bandić, čovjek koji za samoga sebe kaže da ima tristotinjak prijav, i koji je stvorio neobičnu snažnu klijentelističku mrežu, čiji podanici i podanice tvore veći dio Bandićeve “nezavisne” liste.
Na jučerašnjim je izborima pobijedio i Božidar Kalmeta, koji je još prije nekoliko godina bio toliko kompromitiran u HDZ-u da ga je Jadranka Kosor javno pokušala smijeniti s ministarske dužnosti.
REZULTATI LOKALNIH IZBORA U prvom krugu izabrani gradonačelnici Čakovca, Virovitice i Velike Gorice, Slavonija ide HDSSB-u, Istra IDS-u, Rijeka Obersnelu, Zadar Kalmeti...
Na gradonačelničkim izborima vrlo je dobro prošao Andro Vlahušić, koji je nepravomoćno osuđen zbog korupcije. Naposljetku, na svibanjskim se izborima potpunom trijumfu približio i HDSSB, stranka pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša, čiji čelnici svakih nekoliko mjeseci putuju u bosanskohercegovački zatvor po upute za daljnje političko djelovanje.
Jučerašnji lokalni izbori nisu, znači, označili prevlast jedne ili druge stranačke politike, kao ni liberalne ili konzervativne ideologije, nego su, zapravo, obilježeni izvrsnim rezultatima onih najbesprizornijih kandidata, koji u racionalnijoj društvenoj atmosferi, i u boljim ekonomsko-socijalnim okolnostima, ne bi imali nikakve šanse da ponovno osvoje naslovne stranice, ako im takvo što ne bi osigurali Dinko Cvitan i Mladen Bajić.
Spektakularno velik broj glasova za potencijalne ili konstantne objekte Bajićeva i Cvitanova interesa govori, nažalost, o ozbiljnoj i dubokoj - nadamo se tek trenutnoj - regresiji elemetarnog društvenog sustava vrijednosti.
Prije dvije i pol godine, kada je uhićen Ivo Sanader, činilo se da javna Hrvatska doživljava stanovitu političku i moralnu katarzu: Sanader je označen nositeljem svega onoga što nam nije valjalo u proteklim godinama, pa smo, obračunavajući se sa Sanaderom, našu zemlju, naše društvene i političke odnose i naše savjesti pokušali učiniti čistijima i boljima.
Činjenica je, međutim, da velik broj jučerašnjih izbornih pobjednika ne dostiže bazične Sanaderove političko-vrijednosne standarde, što ih je bivši predsjednik HDZ-a bio postavio u prvim godinama svog mandata (neovisno o svemu onome što je poslije napravio).
FOTO: 'HVALA VAM! MAJKA MI JE NA SAMRTI. MORAM HITNO U MOSTAR!' Milan Bandić pobjednički govor održao u suzama
Dapače, da je Reno Sinovčić ostvario nešto bolji rezultat u Zadru, ostalo bi nam, jedino, čuditi se kako to da i Nikica Jelavić i Hrvoje Petrač nisu pripremili vlastite izborne liste, koje bi, sudeći barem prema sinoćnjem biračkom uzorku, zasigurno prikupile zavidno puno glasova.
Vrlo dobri do sjajni izborni rezultati političara koji se u racionalnijim društvenim okolnostima vjerojatno ne bi ni kandidirali (a kamoli da bi pobijedili), uistinu jest pokazatelj zabrinjavajućeg vrijednosnog trenda u našoj zemlji, baš kao što su to i ustaški ispadi na Danu maturanata i relativno masovna potpora homofobnom pokušaju definiranja braka i revizija stvarne hrvatske novije povijesti: naša zemlja upravo doživljava konzervativnu revoluciju, koja, zasad, međutim, ne donosi ništa plemenito ni čvrsto utemeljeno, nego predstavlja tek agresivnu i ne osobito artikuliranu reakciju na liberalnu idelogiju aktualnih vlasti.
Unutar takve, vrijednosno nedefinirane “konzervativne” revolucije, gotovo svi donedavno imalo fiksirani društveni standardi počinju se relativizirati, što predstavlja idealno lovno područje za mikrokarizmatične političare poput Bandića i Vlahušića, kao i za sljedbenike osuđenog ratnog zločinca, poput momaka iz HDSSB-a.
Naprosto, kada ništa nije dovoljno jasno dobro ili loše, i kada se, istodobno, sa svih strana osporava ono što je establišment, zašto bi birače bilo briga za nepravomoćne i pravomoćne presude. U “normalnijim” političkim okolnostima jučerašnji izborni pobjednici teško da bi imali ozbiljnije šanse. Nedjeljni su izbori, nažalost, pokazali da je Hrvatska, uslijed ekonomske i političke krize, krenula prilično žestokim tempom unatrag. U tome je, nažalost, njihovo glavno značenje.Što, svejedno, ne može i ne smije predstavljati alibi za SDP, koji je ove lijepe i tople svibanjske nedjelje doživio potpuni debakl.
FOTO: IPSOS JE KLOŠARSKA AGENCIJA, A TEBI BAGO ŽELIM DA POSTANEŠ KONOBAR!' Kerum našao krivce za poraz
SDP-ov rezultat u natjecanju za zagrebačku Skupštinu može se usporediti s legendarnim HDZ-ovim zagrebačkim porazom iz studenoga 1995. godine, poslije kojega, sve do danas, Hrvatska demokratska zajednica u glavnom gradu uglavnom funkcionira kao marginalna stranka (uostalom, HDZ-ova navodna kandidatkinja za gradonačelnicu osvojila je oko pet ili šest posto glasova, što je, valjda, najgori pojedinačni HDZ-ov skor u povijesti postkomunističkih zagrebačkih izbora).
O greškama u SDP-ovu pristupu lokalnim izborima posljednjih smo tjedana višestruko pisali.
Ovdje je, ipak, važno još jednom naglasiti da SDP nije izgubio samo zbog sveopćeg relativizma vrijednosti u društvu, niti zbog loših Vladinih ekonomskih i socijalnih rezultata, nego i zbog bezbroj unutarnjih pogrešaka, od brojnih poruka državnih čelnika (ovo vrijedi i za predsjednika Vlade i stranke, kao i za predsjednika Republike, koji jest izabran kao kandidat SDP-a), pa do krajnje neodgovornog amaterizma u sastavljanju izbornih lista i u oblikovanju kampanje.
No, potpuno neovisno o SDP-ovu porazu, ali, zato, zahvaljujući pobjedama ljudi čija se imena gotovo pa češće vežu uz DORH i USKOK, nego uz svakodnevni politički život, jučerašnji su izbori doista bili najgori, što ih pamtimo za dugo, dugo vremena.