Zašto se predsjednik ne može obuzdati, koji mu je povod za pričanje piz*****?

Na Plitvicama se komemorirala pogibija policajca Josipa Jovića, prve žrtve našeg posljednjeg rata, a predsjednik Zoran Milanović je, bogzna zašto, bez ikakve potrebe, našao umjesnim usporediti taj rat s ovim koji upravo traje u Ukrajini. “U svakom ratu ima zločina, pa i u ovom, ali nema zvjerstava kako je bilo u našem ratu”, kazao je on u četvrtak, a već u subotu se ruska vojska povukla iz okolice Kijeva i na ulicama gradića Buče otkriveno je više stotina leševa, redom civila, vezanih ruku i ustrijeljenih metkom u glavu. Kratko zatim nađene su i masovne grobnice. Stvarnost je za samo dva dana žestoko opovrgnula tvrdnje hrvatskog predsjednika, piše Slobodna Dalmacija.

Zlodjela su nam zajednička

No čak i da nije, da u Buči ukrajinske snage nisu našle nikakav zločin, teško je razumjeti zašto je Milanović kazao ono što je kazao. Koji su njegovi obavještajni izvori, nedostupni svima drugima, i Nijemcima i Francuzima i Amerikancima? Kako je on, jedan jedini, hiljadu kilometara od fronta, gledajući rat na televiziji, opazio da zvjerstva kad se dohvate Srbi i Hrvati neusporedivo nadmašuju zvjerstva kad se dokače Rusi i Ukrajinci?

Neposredniji uvid u ukrajinske ratne prilike on svakako nema, a ni umovanjem nije mogao doći do onoga zaključka. Tko god je išta čitao o ratovanju, povijesne ili književne zapise, od antike do naših vremena, zna da su se zločini svima događali. Uvijek jednako, u ekstremnim uvjetima vojska bi zapala u bunilo nasilja, u mahnitost krvi, i ugazila daleko preko granica moralnih obzira, paleći, silujući, mučeći, koljući, i žene i djecu i starce. I to su bez iznimke činili i Rimljani i barbari, i kršćani i muslimani, i hindusi i budisti, i nacisti i komunisti, zajedničko je cijelom čovječanstvu, svim vjerama, idejama i nacijama.

Po čemu bismo baš mi ovdje, na Balkanu, bili osobiti, drugačiji, okrutniji i bezobzirniji od onih koji ratuju u Ukrajini? Naprotiv, pogledate li intenzitet ukrajinskog rata, činjenicu da je u Kijevu i Mariupolju svega više nego u nas devedesetih, više i ljudi i oružja i razaranja, prije bi se očekivalo da i njihova zvjerstva budu užasnija, i zaista se nakon svega morate upitati što je bilo u glavi Zorana Milanovića, zašto se taj ne može obuzdati, već ustrajno priča pizdarije, dere, što kažu, kao Maksim po diviziji.

Nagađam da mu je na Plitvicama ambicija bila svidjeti se braniteljima u čijem je društvu komemorirao smrt Josipa Jovića. Ističući kako je u nas bilo gore, želio je uzvisiti hrvatsku borbu iznad ukrajinske, ali ako i griješim, nema veze. Njegov motiv zapravo je nevažan. Drugo nas nešto treba zabrinuti, to da imamo predsjednika koji neobično često izgubi kontrolu nad vlastitim jezikom i neodgovorno lupeta koještarije. Ne propušta priliku narugati se ministru obrane Mariju Banožiću zbog tvrdnje da je u bespilotnoj letjelici koja je pala na Zagreb bila bomba, a u isto vrijeme potpuno se jednako pravi važan, razmeće se ekscentričnim zaključcima bez ikakvog temelja u stvarnosti.

Informacijski rat

Dapače, kad ga je stvarnost već u subotu žestoko opovrgnula, on nije ustuknuo. Onakav samodopadan, nepogrešiv, gord, otišao je i korak dalje u krivom smjeru, mimo svega pristojnog svijeta, u glupost i sramotu. “Rusi su se povukli, što je tamo pronašao, tko je tamo pronašao... Iz hrvatskog iskustva, pustite me s tim, molim vas. Budite jako oprezni”, kazao je o ubojstvima u Buči, a kada su ga novinari zaprepašteno upitali da nije on možda skeptičan o ukrajinskim izvještajima o zločinima ruske vojske, oprezno je dodao: “Nisam skeptičan, nego nemam pojma. U ratu, posebno u ratu u kojem ti ne sudjeluješ, informacijski je sve dopušteno kad si napadnut.”

Ovo sada otvara neke nove, mučnije nedoumice. Za početak, što to Milanović zna “iz hrvatskog iskustva”? S velikim zanimanjem željeli bismo od predsjednika čuti kad i gdje je u nas počinjen ratni zločin koji nije bio ono što se čini. Gdje su ono što se pričalo i ono što se dogodilo bili u velikom raskoraku? Zatim, što mu znači ono da “u ratu, posebno u ratu u kojem ti ne sudjeluješ, informacijski je sve dopušteno kad si napadnut”?

Kremaljska je glasnogovornica Marija Zaharova ubojstva u Buči jučer nazvala “namještaljkom kijevskog režima” i to je izazvalo gotovo nepodijeljeno zgražanje svega civiliziranog svijeta. S tek nekoliko iznimki. Jedan je od njih hrvatski predsjednik, pametnjaković koji odjednom, zamislite, “nema pojma”. Ako sam dobro shvatio, a mislim da nisam pogriješio, taj se drznuo izokola primijetiti kako besramna Putinova propagandistica možda govori istinu, da nije isključeno da su Ukrajinci zbilja pucali svojim civilima u glavu da bi kasnije optužili Ruse. Zoran Milanović zaista je jedan neopjevani gad.