PIŠE JELENA VELJAČA

Zašto sam se u četvrtak oko podneva osjećala kao da gola ulazim u jednu zagrebačku trgovinu odjećom?

Kako da zaboravimo vrijeme kad su nam take out kave bile kao zlatne poluge, a dva metra balkona način da se preživi vlastita obitelj?

Jelena Veljača

 Neja Markičević/CROPIX
Objavljeno: 10. travanj 2022. 11:49

Jučer su me prvi put pustili u dućan bez zaštitne maske. Dan i pol prije ukidanja gotovo svih mjera koje su nam život značile morala sam nabrzinu djetetu kupiti jedan odjevni predmet i stala sam na vrata svjesna da sam nezaštićena i - hazard.

- Ma uđite - glasio je odgovor. Dva zapažanja: osjećala sam se kao da ulazim gola. Događa li se ovo zaista? Moje leće se ne magle u garderobi Zare? Ne dišem na škrge? Maskara mi se nije razmazala od količine toplog zraka ispuhanog iznad nosa? Nitko me ne opominje? Moje golo lice je prihvatljivo? Čekajte, a kako uopće izgledam? Jesam li ostarila u ove dvije godine od kada smo pokrivali lica u svakom zatvorenom prostoru, osim pred bližnjima?

No odmah potom, zapažanje broj dva: kao rukom odneseno! Već pred kraj...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 04:42