Zašto nismo stvorili Hrvatsku kakvu je on sanjao? Zašto nismo slijedili njegove ideale?

Govor koji možete vidjeti na videu održan je jednog vrućeg i kišnog kolovoškog dana 1991., u vrijeme kad je za dobar dio naših sugrađana rat već bio dnevna realnost, a onima drugima postajao je svakog dana više izvjesna i skora prijetnja. Tog kolovoza, Vlado Gotovac pred komandom je vojne oblasti na Krešimirovom trgu održao govor koji će obilježiti jedno vrijeme i jednu epohu.

Od dana kad je pred svjetinom pod kišobranima Vlado Gotovac održao svoj slavni govor, prošlo je nešto više od devetnaest godina. U tih devetnaest godina, naša je zemlja ostvarila većinu krupnih, temeljnih težnji o kojima je tada sanjala masa namočena ljetnim pljuskom. Hrvatska je ušla u rat i izišla iz njega, pobijedila je i stekla neovisnost, ima svoju stolicu ne East Riveru, svoje sportske ekipe, svoju valutu i svoju – makar nesavršenu - demokraciju.

Pa ipak, čudno je nakon 19 godina nanovo slušati slavni Gotovčev govor pred komandom pete oblasti. Čudno je ponajprije zato jer smo se u ovih 19 godina odvikli riječ Hrvatska slušati u istoj rečenici s riječima kao što su dostojanstvo ili ponos. U ovih devetnaest godina previše smo se navikli uz vlastitu zemlju vezivati lopovluk, primitivizam, bahatost i stid – toliko navikli, da se danas nestvarnim čini ono doba kad su pametni ljudi Hrvatsku dočaravali drukčije: kao pitomu, uljuđenu arkadiju, pokošeni panonski vrt urednih lijeha i obojene ograde. To je bio ideal jedne generacije, ideal koji za razliku od nekih drugih nismo ispunili.

Ovaj govor najslavniji je od političkih govora Vlade Gotovca, ali i govor koji pomalo falsificira njegovu osobu. Govor pred komandom oblasti predstavlja ga kao prijekog i krutog čovjeka, što on nije bio. Predstavlja ga kao tvrdog političara, što također nije bio. Ali – u jednoj stvari ovaj video dobro reprezentira Gotovčev politički kredo. Za njega, naime, Hrvatska je imala i ima smisla samo ako je gotovo perfektna, ako obrazovanjem, radišnošću i čestitošću ispunja mjeru sebe same kao ideala. Zato sablasno proročanski zvuči drugi dio Gotovčeva govora, onaj u kojem kazuje kako bi vojska „htjela da postanemo kao oni“, da „mrzimo kao oni, ubijamo kao oni, živimo u tuđim kućama kao oni“. To je točno ono što se u narednim godinama dogodilo, a Hrvatska majki pod kišobranima pretvorila se u Hrvatsku u kojoj će istog tog Vladu Gotovca tijekom političkom mitinga vojnik isprebijati opasačem.

Tijekom današnjeg dana, zakačili smo na našu stranicu govor Vlade Gotovca , kao prisjećanje na 80 godina od pjesnikovog rođenja. Ali – zakačili smo ga i kao prisjećanje na doba kad smo sami sebi postavljali više ciljeve, kad je ova zemlja još uvijek bila ideal, kad se vjerovalo da može i mora biti čista poput svečarskog stolnjaka.