Zašto je šef države Ivo Josipović morao braniti Bajića

ZAGREB - Izjavom kako su zahtjevi za ostavkom i napadi na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića postavljeni iz “trećih razloga”, da imaju za cilj zaustaviti i dovesti u pitanje dosadašnje antikorupcijske akcije DORH-a i USKOK-a, predsjednik Ivo Josipović stao je na loptu i usudio se suprotstaviti jeftinim populističkim pritiscima, ali i novim politikantskim kombinacijama.

Takav istup predsjednika države bio je nužan jer se, uz opravdano nezadovoljstvo sporošću pravosuđa, sve više stvaralo ozračje hajke i progona u kojemu su se ujedinile različite interesne skupine, koje imaju zajednički cilj: ukloniti sa scene Bajića, šefa USKOK-a Dinka Cvitana i njihove najvažnije suradnike.

Ukinuti ovlasti

Neke oporbene stranke ne žele se pomiriti s time da je HDZ-ovska vlast sposobna boriti se protiv korupcije te da se ozbiljno želi obračunati s kriminalom u vlastitim redovima. Zbog toga su se na njihovu udaru našli i Bajić i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Najvažnija optužba je da se DORH i USKOK zabavljaju malim aferama, a velike ostavljaju po strani. Taj argument je bio pojačan optužbama da mu zbog toga ne treba ni policijska zaštita.

Jednako su nezadovoljni Bajićem i u HDZ-u. Posebice oni koji se pribojavaju da bi mogli biti ugroženi novim istragama DORH-a i USKOK-a. Također, u HDZ-u neki smatraju da se zbog Bajićevih istraga u javnosti stvara dojam kako je cijela njihova stranka premrežena kriminalom. Ili, kako je danas rečeno u Saboru, da je riječ o kriminalnoj organizaciji.

Na Bajića se brutalno okomljuju osumnjičenici i njihovi odvjetnici koji žele spriječiti da u njihovim slučajevima dođe do sudskog epiloga. Zato odvjetnici traže da se odmah ukinu ovlasti koje su DORH i USKOK dobili uvođenjem novog Zakona o kaznenom postupku jer im je on u velikoj mjeri onemogućio opstruiranje istraga.

Ne treba, dakako, podcijeniti ni sve one kojima doista nije u interesu ulazak Hrvatske u EU i koji diskreditiranjem Bajića žele pokazati Europi da je Hrvatska država neučinkovitog pravosuđa, koja ne zaslužuje članstvo. U nekim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata smatraju, pak, da je upravo Mladen Bajić najodgovorniji za procese koji se vode protiv onih koji su počinili ratne zločine, tvrdeći da istrage koje se sada otvaraju imaju zadaću kompromitirati sve dragovoljce i heroje Domovinskog rata.

Dijelu nekada moćnih i utjecajnih pojedinaca iz Tuđmanova vremena, Bajić, pak, smeta jer strahuju od ishoda njegovih istraga o opljačkanom novcu koji je deponiran u Austriji i drugim državama.

Akcije Uskok-a

Logično je da Bajićem nisu zadovoljni ni pripadnici krim miljea koji su, zahvaljujući policijskim i uskočkim akcijama, natjerani da se povuku s asfalta. Ima i onih koji su nezadovoljni radom policije i tužiteljstva jer ne hapse one koji bi oni željeli, primjerice, bivše poslodavce ili partnere kojima se žele osvetiti.

Posebnu ulogu u diskreditiranju Bajića i policije imaju razne kriminalne skupine, paraobavještajne i tajne službe iz Srbije i Republike Srpske. Zna se da su djelovanje srpskih kriminalaca u Hrvatskoj kontrolirale srpske paraobavještajne agenture i tajne službe. Uostalom, srpski su kriminalci sudjelovali u ubojstvu Ive Pukanića, međusobno se obračunavali u Hrvatskoj, ili su, pak, kao plaćeni ubojice odrađivali posao za hrvatske naručitelje. Svjesno ili nesvjesno, nekima od njih pomažu pojedinci vezani i uz razne medije.

Čvrsti dokazi

Dakako, u te skupine ne smiju se svrstavati ljudi koji su iskreno i s pravom nezadovoljni stanjem u državi, načinom na koji se njom upravlja, sporom i neučinkovitom borbom protiv korupcije i kriminala. Njihova ogorčenost, dakako, ima mnogo opravdanja i temelja. No, u borbi protiv korupcije ne može se koristiti metodama prijekih sudova i suspenzije pravne države. Potrebno je skupiti čvrste dokaze, a u tim slučajevima nije moguće brzo doći do nepobitnih činjenica koje bi se mogle braniti na sudu.

Da nije bilo novog Zakona o kaznenom postupku, sasvim sigurno ne bi bilo ni izdaleka pokrenuto toliko antikorupcijskih slučajeva. Hrvatska je među rijetkim državama na svijetu koja je u samo nekoliko mjeseci uhitila potpredsjednika Vlade, direktora državne banke, predsjednika uprave jedne od najvećih državnih tvrtki, izvela na optuženičku klupu ministra obrane, smjestila u zatvor vodeće kriminalce, raspetljala dva komplicirana ubojstva…

Unatoč tome, u javnosti se i dalje pokušava stvoriti dojam da Bajić, Cvitan, DORH, USKOK i policija ne rade ništa ili kada rade, da to čine prema političkom diktatu i kriteriju. Ide se tako daleko da im se kao, primjerice, u slučaju Hypo banke, predbacuje da im treba biti uzor Austrija, premda je istina upravo suprotna: DORH i policija desetak su godina istraživali tajne račune hrvatskih građana u raznim državama, sa sumnjom da je tamo novac opljačkan od sredstava prikupljenih za kupnju oružja ili prodajom društvenih stanova, a Austrijanci su sve to vrijeme opstruirali istragu.

Raspetljavanje afera

Dakako, daleko je od toga da bilo tko može biti zadovoljan funkcioniranjem Vlade, sustava, vlasti, pa i pravosudnih organa. Jasno je i to da je bilo oklijevanja, sporosti te da su se tek odlaskom bivšeg premijera stvorile nove političke okolnosti koje su omogućile pokretanje cijelog niza istraga. Ali isto tako nije dobro otići u drugu krajnost i sve, pa i ono dobro, omalovažavati i dovoditi u pitanje. Posebice u trenucima kada je na pomolu raspetljavanje velikih korupcionaških i kriminalnih afera.

Ali i kada smo na korak od EU, i kada će o ulasku u EU presuditi upravo poglavlje pravosuđe. Ako u EU i svijetu stalno pohvaljuju Bajića i Karamarka za odlučnost u borbi protiv kriminala i korupcije, nije logično da ih se kod kuće na tako brutalan način pokušava diskreditirati i onemogućavati u dovršenju započetog posla. Ukratko, predsjednik Josipović učinio je suprotno od onoga što pozicijski i opozicijski političari čine svaki dan. I što mu već mjesecima donosi 83% podrške građana, dakle najveći rejting popularnosti u povijesti Hrvatske, dok ostatak političke elite ne doseže ni polovinu od toga postotka.