ZAGREBAČKI MUŽJAK ZVIJEZDA U LJUBLJANI Potentni Boris uskoro s mladom Nežom dobiva potomka, Mojca podivljala od ljubomore

Čimpanza Boris, koji je prije gotovo četiri mjeseca otišao u ljubljanski ZOO, iduće ljeto mogao bi postati tata. Tome se barem nadaju u Sloveniji, gdje je Boris otišao kao genetski najkompatibilniji mužjak za parenje s tri ženke - 40-godišnjom Mojcom i njene dvije kćeri Nikom i Nežom. Boris se družio sa svim ženkama, a na kraju se odlučio za tinejdžerku Nežu kojoj je 17 godina.

Uglađeni gospodin

- Da smo mogli utjecati na Borisov izbor, rekli bismo mu da se pari s Nežom s obzirom na to da mu ona genetski najviše odgovara - kažu iz ljubljanskog zološkog vrta. Izuzetno im je drago, dodaju, da su dobili takvog “uglađenog gospodina” jer Boris šutke trpi Mojcine fizičke napade. Naime, nikada joj nije uzvratio iako ga je više puta ozlijedila. Mojca se osjeća ugroženom jer je punih osam godina bila vođa čopora, a sada mora naučiti živjeti s mužjakom u najboljim godinama.

- Povremeni uzvici i razbijanje prekidaju se nježnostima i parenjem - kažu iz Ljubljane. Početak je bio najteži, a Boris se nekoliko dana držao u kutu i promatrao ženke izdaleka. Pokušao se sprijateljiti s Mojcom, čak su i započeli romansu, no iz Ljubljane kažu da ne očekuju njihove potomke jer Mojca više nije u cvijetu mladosti. Zatim je nekoliko tjedana proveo s Nikom, Nežinom mlađom sestrom, s kojom kao da nije bilo kemije. Sreću je pronašao s Nežom, s kojom je danima ljubovao unatoč majčinim ljubomornim ispadima. Naime, Mojca se toliko naljutila da je hranom i bocama gađala posjetitelje.

Čimpanze su, kad je u pitanju ljubav, vrlo slične ljudima. Potrebni su mjeseci da se dovoljno upoznaju i odluče imati mladunčad.

Nestašna mladost

U ljubljanski zoološki vrt Boris je prebačen u travnju, čime je nastavljena međunarodna suradnja slovenskog vrta, čiji je cilj produženje populacije pojedinih vrsta. Odabran je radi izvrsnog snalaženja u novim prostorima, što je još jednom dokazao. Nekoliko tjedana proveo je u izolaciji, gdje ni u jednom trenutku nije pokazao znakove nostalgije ili bolesti. Boris je, inače, okoćen u Njemačkoj 1987., a u Zagreb je došao sedam godina poslije. Timaritelji se prisjećaju njegove nestašne mladosti. Odbijao je sudjelovati na medicinskim treninzima. S godinama je postao pravi “zagrebački gospodin” koji nikada ne viče bez razloga, ali se zna da je njegova riječ zadnja. Ponosni je otac dviju kćeri, Megi i Sare.