- Odradio sam godinu dana kao kuhar u Austriji u Linzu, sjeo na motor i vratio se kući ženi i djeci, kaže zadarski kuhar Ivan Bedić koji sad radi u jednom restoranu na zadarskom Poluotoku. Godinu dana je proveo u Austriji jer je njegovoj obitelji u tom trenutku trebala ekstra zarada. Odradio je svoje i u nijednom trenutku nije pomislio napustiti Zadar sa svojom obitelji.
- Živjeti gore, nikada. Supruga Božena je jednom predložila opciju da svi živimo gore. Nakon kratkog razmišljanja, brzo je donesena odluka, priča Bedić Zadarskom listu te iznosi svoja iskustva.
- Plaća mi je gore bila 2.000 eura plus osigurana hrana i smještaj. Moj trošak je bio kutija cigara i pjena za brijane. Međutim nije to stil i način života za mene. Sve je ustrojeno, kao da si stroj. Da ne govorim o klimi, kada padne snijeg. Svaka čast državi, ona je socijalna, uređena, sve je po ps-u, ali nisam ja za to, priča Bedić koji je i prije odlazio raditi na rad u inozemstvo, konkretno u Frankfurt u Njemačku.
Zimu bi odradio u Njemačkoj, a zatim se na sezonu vraćao raditi kući. Tako je sve bilo dok se nije oženio i dobio prvo dijete.
- Stvarno ne bih mogao živjeti gore. Razumijem ljude koji idu vani iz Slavonije. Kod njih je stvarno situacija loša, život je grozan. Nama ovdje nema potrebe da idemo vani. Imamo sreće što živimo u gradu kakvom živimo, kaže Bedić.
No, dok mnogi u Hrvatskoj kukaju kako nema posla, Ivan i ekipa iz restorana u kojem radi ne mogu naći radnike.
- Od početka godine tražimo kuhara, ali još uvijek nismo pronašli nekoga. Nitko neće biti kuhar u Hrvatskoj, ali zato mnogi odlaze vani raditi za njemački minimalac, dijele stan s 10 drugih ljudi, srozavaju kvalitetu svog života. Ima ljudi koji su stvarno prisiljeni otići, ali s druge strane ima i mnogo onih koji bi da žele mogli manje kukati, a više raditi u Hrvatskoj, zaključuje Bedić za Zadarski list.