ZADNJI JUGOSLAVENSKI ŠEF RUĐERA O 400 kg URANIJA 'Ostao je tu nakon napuštanja nuklearnog programa SFRJ'

Odakle bačve s uranijem na Institutu Ruđer Bošković u centru Zagreba? Večernji list jučer je objavio da su djelatnici tvrtke Ekoteh dozimetrija tijekom sanacije privremenog skladišta radioaktivnog otpada od 4. srpnja do 5. kolovoza pronašli 400 kilograma uranija u plavim bačvama koje su korodirale, a za koje nitko od nadležnih nije znao jer nisu bile zavedene.

Iako većina današnjih zaposlenika naše najveće znanstvene kuće, kao ni okolni stanovnici, nije znala za sporne bačve, stariji znanstvenici znali su da je uranij pohranjen u skladištu na IRB-u.

- Vrlo je vjerojatno da je uranij porijeklom iz nekadašnjeg rudnika Kalna u južnoj Srbiji, blizu granice s Bugarskom.

Rudnik u Srbiji

Uz Žirovski vrh u Sloveniji, to je bio jedini rudnik u bivšoj Jugoslaviji u kojem su pronađene određene količine uranija. No, koncentracije su bile premale za ozbiljnu eksploataciju - rekao je dr. Krunoslav Pisk, ravnatelj IRB-a od 1987. do 1994. Uranij iz Kalne na Ruđer je stizao u obliku tzv. žutog kolača, pročišćenog koncentrata uranijeve rude, prirodne mješavine uranija 235 i uranija 238.

- To su bila rubna istraživanja u sklopu jugoslavenskog nuklearnog programa. Ruđerovi su znanstvenici iz ‘žutog kolača’ putem elektrokemijskog procesa sa živom proizvodili uranijev dioksid UO2, metalni prah koji se komprimira u pelete ili kuglice. One se mogu koristiti kao gorivo za reaktore na prirodni uran.

Tajni projekt

Na IRB-u je šezdesetih postojalo poluindustrijsko postrojenje za uranijev dioksid - rekao je Pisk koji smatra da se dobiveni uranijev dioksid slao u Vinču. No, s odumiranjem jugoslavenskog nuklearnog programa, početkom sedamdesetih prestalo je s radom i to postrojenje.

- Proizvodile su se male količine, a zdravstvenu je opasnost više od uranija predstavljala živa jer je korištena u velikim količinama. Uranij iz ovih bačvi nije došao na red za obradu jer je program završen. Stoga su bačve zakopane u bunker na IRB-u - rekao je Pisk te komentirao činjenicu da bačve nisu bile zavedene u dokumentaciju.

- To nije bio javni projekt, nego u okviru nuklearnog programa, pa mnogo toga nije pisalo u službenim dokumentima. S druge strane, standardi šezdesetih i sedamdesetih u rukovanju tim materijalima nisu bili ni približno razvijeni kao što su danas. No, bačve su uvijek bile uskladištene - prisjetio se Pisk te potvrdio da je kao ravnatelj znao za postojanje bačvi s uranijem.

Američka sredstva

O potrebi da se Ruđerovo skladište radioaktivnog otpada sanira, u javnosti se mnogo govorilo u jesen 2010. kada je iz europskog programa IPA osigurano 1,7 milijuna eura za njegovo uređenje i modernizaciju. Vlada je tada donijela odluku da se na IRB-u privremeno skladišti radioaktivni otpad iz cijele Hrvatske što je, pak, izazvalo otpor tadašnjeg vodstva IRB-a na čelu s ravnateljicom Danicom Ramljak. Javnost je umirena, a IRB je ostao bez 1,7 milijuna eura, pa skladište nije sanirano ni modernizirano. No, ovoga ljeta, zahvaljujući sredstvima američke vlade, angažirana je tvrtka Ekoteh dozimetrija, pa je postojeće skladište sanirano.