Država katkad osmisli i kakav pohvalni projekt, ali onda se u izvedbi otkriju brojni apsurdi koji mu umanje vrijednost. Tako je osmišljeno da se građane potiče da što dulje ostanu na tržištu rada i što kasnije idu u mirovinu, a država im zauzvrat starosnu mirovinu povećava za 0,34 posto za svaki mjesec koji osoba nastavi raditi nakon što je stekla propisane uvjete životne dobi. Zvuči odlično i prema najavama onima koji ostanu raditi još pet godina nakon stjecanja uvjeta, omogućava do 20,4 posto veću mirovinu, ali priča jedne naše čitateljice pokazuje da to u praksi izgleda drukčije.
Naime, kad su u pitanju žene, ispada da im se u nagradu ne uračunavaju svi mjeseci rada nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, nego se bonifikacija primjenjuje prema uvjetima koji su na snazi za odlazak u mirovinu u trenutku umirovljenja. Evo konkretnog primjera: čitateljica je uvjete za starosnu mirovinu stekla u kolovozu 2018. godine, kad je uvjet za tu mirovinu za žene bilo 61 godina i tri mjeseca starosti te najmanje 35 godina staža.
- Pravo na mirovinu, međutim, počela sam koristiti u lipnju 2019. godine kad je uvjet za odlazak u starosnu mirovinu za žene pomaknut na 62 godine i četiri mjeseca. Međutim, iako sam radila 48 mjeseci dulje, bonifikacija mi je priznata za samo 32 mjeseca, što čini znatnu razliku u odnosu na stjecanje prvih uvjeta za starosnu mirovinu - požalila nam se.
Pita se nije li način kako je to uvećanje mirovina napravljeno pomalo nepravedan i zavaravajući jer će žene, kaže, uvećanje od 20,40 posto moći stjecati tek s uvjetima koji stupe na snagu 2030. godine te ako se na mirovinu odluče nakon 2035.?
Posljedica je to propisa, naime, prema kojemu žene u prijelaznom razdoblju do 2030. godine, kad će starosna dob za umirovljenje za žene i muškarce biti jednaka, mogu ići i prije 65. godine, ali se sa svakom sljedećom godinom uvjet za starosnu mirovinu povećava za tri mjeseca. Lani su tako žene u starosnu mirovinu mogle ići sa 62 godine i devet mjeseci starosti, a ove godine mogu sa 63 godine. No pri bonifikaciji obračunavat će im se mjeseci dodatno odrađeni prema uvjetima koji vrijede u godini umirovljenja, a ne prema uvjetima koji su vrijedili u vrijeme kad su stekle uvjete za starosnu mirovinu.
Da je to doista tako potvrdili su nam i u Zavodu za mirovinsko osiguranje u kojemu kažu da naša čitateljica doista jest ispunila uvjet za ostvarivanje prava prema prijelaznoj odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju u 2015. godini, ali kako tad nije vrijedila ista zakonska regulativa kao ona koja je uvedena 2019. godine.
- Također, za povećanje starosne mirovine odlučujuća je činjenica stjecanja prava na mirovinu, a ne ispunjenja uvjeta. Pravo se ostvaruje prema propisu koji je na snazi u vrijeme ostvarivanja prava na mirovinu. Slijedom navedenoga, pri određivanju prava na mirovinu, gospođi je pravilno primijenjena odredba o povećanju mirovine - odgovorili su nam.
Pritom su potvrdili ono što smo već znali, ali nam nisu objasnili iz kojeg razloga su propisi postavljeni na taj način te nije li se mogla odabrati drukčija varijanta - da se bonifikacija radi prema uvjetima koji su vrijedili u vrijeme ostvarivanja prava na starosnu mirovinu. Naša čitateljica pritom upozorava da je zakon, iako diskriminatoran prema ženama, iznimno blagonaklon muškarcima koji u mirovinu idu sa 65 godina te dobivaju bonifikaciju od 0,34 posto za svaki mjesec više koji odrade.
S tim se, međutim, ne slažu u Zavodu za mirovinsko osiguranje.
- Ne nalazimo da bi rješenje bilo diskriminirajuće u odnosu na žene. Dapače, riječ je o pravu na temelju kojega su žene u nešto povoljnijem položaju jer još ostvaruju pravo na starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima, sve do 2030. godine, kad će ti uvjeti za žene i muškarce biti izjednačeni - odgovaraju iz Zavoda. Jedino što ta povoljnost za žene u prijelaznom razdoblju dolazi s jednom cakom, ali na to smo već ionako navikle.
Imate prijedlog za veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
