Za današnju plaću može se kupiti 27% manje nego 1978.

Kako bi javnosti približio što to znači ekonomska stagnacija od nekoliko desetljeća i time potaknuo raspravu o uzrocima zaostajanja Hrvatske, profesor Ekonomskog fakulteta Josip Tica iznio je podatke koji pokazuju da se za današnju prosječnu plaću može kupiti 27 posto manje proizvoda nego 1978. godine.

“Ponekad se doima kao da se rasprava o BDP-u i ekonomskom rastu u većini javnosti percipira kao pomalo štreberska i kako je otvaramo kada želimo ostaviti dojam upućenosti u ekonomske probleme, a ne s ciljem rješavanja istih”, piše Tica u kolumni objavljenoj na banka.hr, dodajući kako su upravo zbog toga autori novog udžbenika iz Gospodarstva Hrvatske odlučili “analizu dugoročnog ekonomskog zaostajanja Hrvatske upotpuniti podacima o kretanju prosječnih mjesečnih neto plaća tijekom posljednjih 50 godina”.

Službeni podaci

Tako navodi službene podatke prema kojima je 1978. godine prosječni, čisti osobni dohodak iznosio 5437 tadašnjih novih dinara, a njime se moglo kupiti proizvoda i usluga (jaja, mlijeko, krumpir, grah...) koji bi po današnjim cijenama koštali 7271 kunu.

“Imamo li na umu kako je prema DZS-u prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5710 kuna, iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1460 kuna mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. bila je 27 posto niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine”, navodi Tica.

Dva problema

Od profesora Tice pokušali smo dobiti dodatno pojašnjenje te tvrdnje, ali nije bio dostupan. No, na kraju svoje kolumne on sam ističe da je tijekom analiziranog razdoblja došlo do cijelog niza promjena u metodologiji praćenja statističkih podataka pa će “prilikom korištenja i interpretacija podataka uvijek biti moguće osporiti bilo koji zaključak”.

U tehničkom smislu, kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, izračun profesora Tice možda je točan, ali tu postoje dva temeljna problema. Kada u 40 godina postoji kumulativna inflacija od nekoliko milijuna posto, pogreška u izračunu realne plaće lako je moguća. Osim toga, upitno je koliko uopće ima smisla uspoređivati dva potpuno različita sustava u kojima su ponuda, dostupnost i kvaliteta proizvoda posve drugačiji.

Previdi u statistici

- Je li auto lakše kupiti danas ili 1978. godine i kakav si auto mogao kupiti tada, a kakav danas - pita Nestić koji uz to napominje da plaće u Hrvatskoj uglavnom rastu od 1993. godine i uvijek su bile među većima u regiji. Stoga plaće možda i nisu najbolji pokazatelj hrvatskog ekonomskog zaostajanja.

Profesor Tica nije prvi koji je ustvrdio da su današnje realne plaće slične ili manje od onih iz 1970-ih godina. O tome je svojedobno pisao i profesor Ivo Bićanić s kojim je potom polemizirao Velimir Šonje. U jednom od odgovora Šonje je također upozorio da s podacima treba biti vrlo oprezan jer statistike u pravilu veoma loše reagiraju na promjene relativnih cijena, potrošačkih preferencija i kvalitete dobara. “Neke stvari jednostavno nisu mjerljive i usporedive, osobito kada se kao deflator koristi indeks cijena na malo”, napisao je. Pritom je kao primjer naveo činjenicu da se 80-ih godina za 12 do 15 prosječnih mjesečnih plaća moglo kupiti Yugo. Danas se s petnaestak plaća može kupiti Ford Fiestu na akciji.

Relativne cijene

- I Yugo i Fiesta (kao i Isetta, Topolino i Fićo prije njih) pružaju uslugu prijevoza po jedinici udaljenosti, no sve ostalo se može svesti pod ‘no comment’ Usporedba Yuga i Fieste je metafora koja pokazuje da su globalizacija i tehnološki napredak donijeli pad relativnih cijena i rast kvalitete industrijskih proizvoda pa je veoma teško raščlaniti i odvojeno mjeriti te učinke - pojasnio je Šonje.