Postoji li ikakva sličnost između našeg guvernera Narodne banke Željka Rohatinskog i Georgea Clooneyja ili Hugha Jackmana? Clooney i Jackman nekoliko su puta pobijedili na izborima za najpoželjnije muškarce svijeta, a u jednoj našoj maloj, ali reprezentativnoj anketi ozbiljni, povučeni, često zabrinuti Željko Rohatinski osvojio je srca nekoliko naših pametnih žena.
Ako mene pitate, to je za sve nas dobar znak. Shvatili smo konačno da nije vrijeme za frivolnost, jedrenje, lanena odijela i kubanske cigare - ma kako nas pokušali reprogramirati realityjima svih vrsta ili neprestanim medijskim praćenjem za nas najvažnijeg mjesta u univerzumu, Papaya Cluba na Zrću. Privlačnost Rohatinskog, njegov moćni allure, rekli bi ženski časopisi, u njegovoj je pameti, solidnosti, marljivosti, odlučnosti, nepotkupljivosti. Nisu li to stoljećima bile najvažnije karakterne osobine muškaraca kojima su se žene divile?
Moć i poštenje zajedno - nepobjediva kombinacija! Sjećamo li se bilo kojeg djela klasične literature u kojima žene uzdišu za bezveznjacima koji razmetljivo troše novac i prave se važni? Dobro, za njima katkad glavne junakinje uzdišu mjesecima, sve dok se ne probude i ne shvate kako je pravi muškarac onaj kojeg nisu ni primjećivale. Njegova ljepota i privlačnost ogledaju se u njegovim djelima, a ne u riječima, novcu ili konzumerističkim opsesijama kao što su odjeća, jahte, automobili. Sve nam je to prepametna Jane Austen - velika stručnjakinja za žensko srce i um - davno objasnila.
Svi koji redovito odlazimo u kino možemo u svakom trenutku prizvati u sjećanje nestvarno mišićavo tijelo Jackmana s onim pločicama na trbuhu i još uvijek (Bogu hvala) dlakavim, moćnim prsima, baš kao i pametni, vedri osmijeh lijepog Clooneyja.
No, dovraga s ljepotom kad su muškarci u pitanju, nije sve u pločicama. U našim životima pločice su ipak na drugom mjestu. Um caruje, a snaga klade valja, tu intuitivnu spoznaju žene uvijek skrivaju u nekim najdubljim hodnicima svoje duše i uvijek je se sjete u 'teškim vremenima'. Kao što je lijepo objasnila žena Hugha Jackmana, ne naročito atraktivna 55-godišnjakinja, starija od njega 13 godina: “Da, njegovo je tijelo 'put u prokletstvo', no meni se sviđa ono što je u njemu...”
Iako naoko izgleda kao da su Jackmana godinama birali za jednog od 50 najseksepilnijih muškaraca svijeta radi tog tijela zbog kojeg bi se žene odrekle i spasenja vlastite duše, u cijeloj priči subliminalno je važna i njegova uloga u filmskom serijalu “X-Men”: nepokolebljivi borac za pravdu, snažni frajer kojeg baš nitko i ništa ne može odvratiti od njegova nauma, koji točno zna što hoće, kad su i žene i rat u pitanju.
Što se Clooneyja tiče, važna je dakako njegova ljepota, ali i uloga liječnika u “Hitnoj službi”. Može li netko biti veći frajer od onog koji iz tjedna u tjedan spašava ljudske živote ne mareći za umor, intrige, nedostatak sredstava... Sve kao naš Željko Rohatinski. Spašavajući naše štednje, vjerujte, spašavao je i naše živote.
Evo, već smo uspostavili vezu između najseksepilnijih muškaraca svijeta i našeg Rohatinskog. Gledajte, evolucionistima je kristalno jasno zašto muškarci uvijek žele zgodne žene uskog struka i velikih grudi, oni će se čuditi kako netko uopće može postaviti to pitanje. Žene s mjerama duplerica (dakle, žene s oblikom pješčanog sata, širokih bokova i uskog struka) idealno su građene za rađanje. Mode se mogu mijenjati, čak se može dogoditi da u nekom periodu prevlada muški interes za sasvim drugi tip žena, no to je samo mala aberacija u dugoj povijesti čovječanstva.
U vrijeme djece cvijeća, hipi pokreta, recimo, kulturološki zadani model ljepote bile su djevojke građene poput djevojčica, dotjerane poput curica, s dugom ravnom, dječjom frizurom i tratinčicama u kosi... Jednostavno je objašnjenje za tu “estetsko zastranjivanje”: to je bio period u kojem muškarci nisu puno razmišljali o obitelji i djeci. Bilo je važno živjeti poput tinejdžera, u ideji prolongirane adolescencije bez obaveza; sve što je dolazilo iz svijeta “odraslih”, financijski i na svaki drugi način odgovornih, bilo je sumnjivo, čak odbojno. Tako je došlo i do promjene ideala ženske ljepote.
U to vrijeme i muškarci su bili privlačni tim curama baš po tome koliko su bili nezreli (Beatlesi su svoje frizure sa šiškama preuzeli od dječaka iz osnovne škole) i odlučni da odbace život korporacijskih igrača, kakav recimo utjelovljuje dotjerani Don Draper - tipični poslovni čovjek u odijelu s kravatom i šeširom - u seriji “Momci s Madisona”. Hipi pokret razvio se u SAD-u u vrijeme financijskog prosperiteta, kad se gotovo nitko u toj zemlji nije bojao da bi sutra mogao ostati gladan ili bez svih onih tipičnih simbola američkog načina života, svog stana, auta, televizora...
No, u periodu recesije i straha od nesigurne budućnosti, u periodu kad ne osjećamo da smo koliko-toliko “osigurali sutra”, ženski instinki vraćaju se evolucijskim prapočecima. Počinju nam se sviđati muškarci koji nam svojom pojavom i djelovanjem nude ono najvažnije - osjećaj da se brinu i rade sve da nama i našem potomstvu osiguraju sretniju budućnost. To što je Rohatinski roker u duši koji je odrastao na Rolling Stonesima i ima 1500 ploča, dodatni je bonus. Ozbiljan, odgovoran, nepotkupljiv, a još k tome nije neiživljeni štreberko, slabašni nerd s debelim naočalama? Kojoj ženi danas treba više?