Velepromet i Ovčara u ponedjeljak su bili u fokusu komemoriranja žrtve Vukovara za Hrvatsku. Kod spomen-ploče u dvorištu trgovačkog poduzeća Veleprometa, gdje je još u rujnu 1991. godine, nakon što su JNA i srpske paravojne postrojbe zauzele taj dio gradske četvrti Sajmište, uspostavljen koncentracijski logor, položeni su vijenci i upaljene svijeće za 724 zatočenika koji su ubijeni u skladišnim hangarima. Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz ovaj je logor do ožujka 1992. godine, kad je zatvoren, prošlo oko 10.000 hrvatskih branitelja i civila.
- Za te zločine nikad nitko nije odgovarao niti je optužen. Žalosno je da znamo imena zapovjednika logora i egzekutora, a neki od njih još uvijek slobodno žive. Mi se kao Hrvatsko društvo logoraša borimo i podižemo kaznene prijave, međutim, sve to nekako tapka u mjestu, ali istina će kad-tad morati isplivati i krivci će odgovarati - rekao je predsjednik HDLSKL Vukovarsko-srijemske županije Dragutin Guzovski, dok je Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, koji je s Ivanom Anušićem, ministrom obrane, predstavljao Vladu RH, pozvao "pravosudna tijela u čijoj je nadležnosti procesuiranje da procesuiraju sve kaznene prijave koje su podnesene protiv počinitelja".
- Ovo je ratni zločin i on nikad ne zastarijeva - rekao je Medved. Nakon Veleprometa, Kolona sjećanja potekla je od Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata do mjesta masovne grobnice na Ovčari, iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 200 strijeljanih hrvatskih branitelja i civila, među kojima su bile i dvije žene te tri maloljetnika: Ružica Markobašić (32), koja je tad bila u poodmakloj trudnoći, Janja Podhorski (60), Dragutin Balog (17), Igor Kačić (16) i Tomislav Baumgertner (17). Još se traga za posmrtnim ostatcima osoba iz tzv. šestog autobusa koji je odvezao zarobljene iz vukovarske bolnice, a njihova sudbina i danas je nepoznata.
- Ovih je dana posebna atmosfera, jer su to bili dani kad nema borbe, kad je u Vukovaru prisutno jedino bestijalno iživljavanje, strah i puka slučajnost tko će ostati živ, a tko neće i kakvom će smrću skončati. Kao i svake godine ovdje smo u spomen na te događaje i stradale ljude, a poruka za budućnost i zašto tolika frustracija među nama je da nema budućnosti dok mi te zločince ne osudimo. Netko je možda mislio da će protekom 10, 20, 30 godina to leći, da će se ispuhati, međutim, ta gorčina će samo rasti. Zato je tragedija moderne hrvatske države što nije kroz presude kaznila krivce, a rasteretila sve nas druge koji trebamo živjeti u toj budućnosti - rekao je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara.