NAPAD U AFGANISTANU

VOJNI ANALITIČAR O TRAGEDIJI U KABULU S obzirom na mjesto napada i rutu, lako je zaključiti da su namjerno ciljali hrvatske vojnike

To je posebno neobično jer Afganistanci vole hrvatske vojnike, čemu svjedoči činjenica da dosad u 16 godina nije bilo poginulih
 JUtarnji list

Težak napad na hrvatske vojnike zbio se jučer ujutro, kada se napadač samoubojica zabio u konvoj od 3 vozila s pripadnicima hrvatskog kontingenta u sklopu NATO-ove operacije Resolute Support. U vozilu su bili pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga i nažalost, jedan je od trojice specijalaca podlegao teškim ranama koje je zadobio u predjelu glave. Hrvatska vojska je nakon 16 godina sudjelovanja u mirovnim misijama u Afganistanu, kroz koje je dosad prošlo više od 5300 naših vojnika, prvi put izgubila čovjeka zbog neprijateljskog djelovanja. U operaciji Resolute Support, kao i u prijašnjoj ISAF, Hrvatska sudjeluje potporom i mentoriranjem afganistanskih snaga i ne provodi nikakve borbene operacije.

Napad je izveden teretnim triciklom napunjenim eksplozivom kojim se samoubojica zaletio u Toyotu Land Cruiser u kojem su bila trojica naših specijalaca. Riječ je o napadu koji nitko nije mogao predvidjeti, jer je ruta kojom su se naša vozila kretala kontrolirana i dosad se na njoj nije dogodio niti jedan samoubilački napad. Bilo je samo nekoliko manjih improviziranih eksplozivnih naprava uz cestu. K tome je napadnut atipični dio konvoja, jer lokalne skupine u napadima na konvoje uvijek ciljaju njegovu sredinu, gdje će biti štićene osobe, ako ih ima. No sada je napadnuto začelje, što je nelogično jer niti može ubiti eventualnu štićenu osobu niti blokira konvoj za zasjedu. To može biti indikator i da napadači nisu bili lokalni.

S obzirom na odabir mjesta napada i rute, sigurno je da su naši vojnici bili namjerno ciljani, a neko vrijeme prije napada zasigurno se nad njima provodio nadzor i praćenje radi planiranja izvršenja napada, pa se bilo kakva slučajnost može isključiti. To je posebno neobično jer Afganistanci vole hrvatske vojnike. Tome svjedoči činjenica da dosad u 16 godina nije bilo poginulih, dok su druge, čak i manje države imale desetke mrtvih. Primjerice, više nego upola manja Estonija imala je 9 poginulih, a Danska čak 43.

Činjenica je da ovaj tragični događaj spada u rizike poziva specijalca. Nitko ga nije mogao predvidjeti niti spriječiti i nitko ne može biti odgovoran osim izvršitelja napada, koji se moraju pronaći. Zasigurno će se postaviti pitanje koliko su naši vojnici bili sigurni i zašto su se uopće vozili u oklopljenoj Toyoti Land Cruiser, a ne u jednom od namjenskih MRAP vozila koja pružaju daleko bolju oklopnu zaštitu i gotovo sigurno bi se u njemu svi provukli samo s lakšim ozljedama. Koja se vrsta vozila koristi ovisi o procjeni rizika za pojedine zadaće.

Razlog korištenja Toyote je operativne prirode. Gotovo svi u Kabulu voze Toyote jer se na njih ne plaća porez. Zato je u njoj daleko lakše uklopiti se u prometnu kolotečinu i ostati neprimjetan, no cijena toga je manja zaštita. Iako su vozila HV-a oklopljena, Toyota pruža mnogo manju zaštitu od namjenskih oklopljenih vozila kategorije MRAP, koja su otporna na mine i detonacije. Osnovni problem s MRAP-om jest taj što privlači mnogo pozornosti i lokalnim stanovnicima izgleda kao da su u pitanju Amerikanci, prema kojima vlada snažan animozitet. Cijena korištenja MRAP-a i njegove odlične oklopne zaštite zapravo je crtanje mete na sebi te se vjerojatnost napada povećava.

Potreba prikrivenosti uvjetuje i nošenje marama u vozilu kako bi se vojnici još više uklopili u sredinu da ih se ne prepozna izdaleka kao pripadnike NATO-a, no tada se ne mogu nositi kacige jer bi ih one odale i onemogućile prikrivanje. A nažalost se upravo ozljeda glave pokazala pogubnom, jer su prema dostupnim informacijama ozljede specijalaca bile na ekstremitetima. Budući da su nosili svu opremu osim kaciga, očito je da su im njihovi nosači balističkih ploča zaštitili tijela.

Sredstvo izvršenja napada bio je teretni motocikl trokolica kakve su popularne u Afganistanu, u ovom slučaju s natkrivenim teretnim prostorom, a koji se popularno nazivaju jengy. Ovisno o modelu i proizvođaču, jengy može imati kapacitet tereta do jedne tone, a onaj kojim je izvršen napad bio je natrpan eksplozivom, što je vidljivo i iz potpunog uništenja oklopljene Toyote u kojoj su bili specijalci. Takve improvizirane eksplozivne naprave na vozilu se nazivaju VBIED, prema engleskoj skraćenici.

U pitanje ne bi trebalo dovesti hrvatsko sudjelovanje u mirovnim misijama općenito. Sam Afganistan je izgubljen slučaj i pitanje je vremena kada će SAD od njega potpuno dignuti ruke, uz eventualne minimalne snage koje bi osiguravale kritične strateške interese, dok bi ostatak zemlje utonuo u kaos. U takvom je scenariju važno da Hrvatska ne ostane držati ljestve, no dok traju operacije u sklopu NATO-a, Hrvatska bi trebala nastaviti davati svoj doprinos i pokazati čvrstinu čak i pred ovakvim tragičnim gubitkom. Ali ni naši saveznici ne smiju zaboraviti žrtvu koja je podnesena u izvršavanju naših obveza u NATO-u.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 20:35