ZAGREB - U studenom 2010., u strogoj tajnosti, pod okriljem mraka, kontejneri sa 2,5 tona radioaktivnog kobalta 60 i cezija 137 ukrcani su na vlak. Krajnje odredište: luka Murmansk u Rusiji. Mjesto nastanka: Institut za nuklearne nauke Vinča kraj Beograda, najtajniji i nastrože čuvan objekt u kojem se u vrijeme Jugoslavije radilo na izradi atomske bombe.
Pred zoru je, preko Mađarske, vlak stigao u slovensku luku Kopar .
Kontejneri puni djelomično osiromašenog radioaktivnog otpada, za koje bi svaka teroristička skupina dala milijune dolara, ukrcani su na brod Puma. Već na prvi pogled brod je djelovao nesigurno, pretrpano.
Pomorska policija
Zajedno s posadom od 20-ak ljudi zaplovio je Jadranom, bez pratnje i osiguranja, kao da prevozi banane - da ne bi bilo sumnjivo. Nitko nije znao što je na brodu, osim onih koji su trebali: američki State Department, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), Europska komisija, te predstavnici ruskih, srpskih, mađarskih, slovenskih i hrvatskih vlasti, točnije hrvatske pomorske policije. Osim procijenjene opasnosti da bi brod mogli oteti teroristi, sve se držalo u tajnosti i zbog mogućih prosvjeda zelenih.
Taj nuklearni otpad, koji Srbija već šest godina izvozi u Rusiju, trebao se prevoziti preko hrvatskog teritorija i luke u Rijeci, za što bi nam Srbija platila, ali su stručnjaci procijenili da bi to, ako se informacija ipak probije do javnosti, predstavljalo prevelik rizik za razvoj turizma. Teško da bi netko mogao spokojno plivati i sunčati se na Kvarneru, znajući da par kilometara od njega upravo prolazi brod pun nuklearnog materijala.
Brod je dva dana plovio jadranskim međunarodnim vodama na putu prema Murmansku. Uspio je istovariti teret, ali u povratku, blizu norveške obale, more je počelo navirati u unutrašnjost.
Udarac u stijenu
To je službena verzija. Neslužbeno, neki mediji spominju da je brod bio ozračen, a upućeni izvori tvrde da je još tijekom puta do Rusije iz kontejnera počeo curiti radioaktivni otpad. Zbog toga je nastala panika. Kapetan je htio brod što prije dopremiti do Murmanska najkraćim putem.
Brod je, od težine tereta, zapeo o stijenu ispod površine mora. Ventil je pukao. To se djelomično poklapa sa službenom verzijom u kojoj se navodi da je kroz puknuti ventil počelo prodirati more, ali tek tjedan dana nakon iskrcavanja otpada, a ne prije. Da je more preplavilo kontejnere, dogodila bi se katastrofa gora od Fukushime. U slučaju zatvorenog mora kao što je Jadran, tvrde ekolozi, takva bi situacija uništila turizam i veliki dio biljnog i životinjskog svijeta. Jadran bi više nalikovao Mrtvom moru.
Ništa se o prijevozu radioaktivnog otpada iz Srbije u Rusiju ne bi znalo da se u studenom 2010. nije dogodio taj incident.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....