Vlada Republike Hrvatske upravo je reagirala na priopćenje iz Ureda Predsjednika RH i osvrnula se na Milanovićeve tvrdnje da SOA uopće nije radila sigurnosnu provjeru Ivana Turudića nakon što je on predložen za kandidata za glavnog državnog odvjetnika.
I današnji nastup Zorana Milanovića nije ništa novo nego nastavak njegove histerije te zlorabljenja položaja i ovlasti predsjednika Republike s ciljem protuustavnih napada na Vladu i Hrvatski sabor, te potpunog izlaženja izvan okvira svojih nadležnosti pri procesu izbora glavnog državnog odvjetnika.
Nakon što je javno govorio o klasificiranim podacima (operativnim terenskim izvješćima SOA-e) starim 9 godina, prikupljenim u okviru rada DORH-a, u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom tijekom 2015. u predmetu Mamić, Milanović ponovno laže i već danima zlorabi SOA-u radi svojih privatnih ciljeva i obračuna.
Jedino pravo pitanje je - čega se Milanović toliko boji?
U procesu izbora glavnog državnog odvjetnika, nije propisana zakonska obveza sigurnosne provjere kandidata te ju predsjednik Vlade nije niti mogao zatražiti. Predsjednik Vlade zatražio je od SOA-e rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera koje je Ivan Turudić prolazio kao sudac (2009., 2014., 2019.). Identičnu sažetu informaciju SOA je dostavila i Milanoviću.
Treba podsjetiti da je 2015. kad je došlo do susreta između Turudića i Mamića na čelu SOA-e bio Dragan Lozančić, današnji savjetnik Milanovića koji je u to vrijeme bio premijer.
Da je SOA tada utvrdila bilo kakvu sigurnosnu zapreku, to bi i napisala i to bi se izgledno reflektiralo na kasnije odluke Državnog sudbenog vijeća u vezi suca Ivana Turudića. Usto, da su utvrdili nešto sporno oko navedenog događaju, mogli su i revidirati sigurnosnu provjeru.
S obzirom na to da ni Milanović kao premijer ni Dragan Lozančić kao tadašnji ravnatelj SOA-e nisu poduzeli ništa 2015. u vezi sa susretima Ivana Turudića i Zdravka Mamića, nejasno je zašto sada - 9 godina poslije - puštaju u javnost klasificirane podatke i miješaju se u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika za koju predsjednik RH nije nadležan.
Ili su shvatili da bi se sami trebali pokriti po ušima zbog druženja predsjednika Republike s Draganom Kovačevićem koji je 2020. bio pod mjerama nadzora?
Miješanje u izvide pravosudnih tijela, predmete SOA-e i njihovo distribuiranje javnost te pritisci na DORH i policiju sada zorno razotkrivaju javnosti kako je Milanović vladao od 2012.-2015. i zašto mu smeta da nadležna tijela budu neovisna u svom radu i lišena bilo čijih pritisaka.