Hrvatski sabor je na posljednjoj sjednici jednoglasno, sa 127 glasova "za", prihvatio Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, odnosno o beneficiranom radnom stažu, piše Moj portal.
Njime je ispravljena ranija diskriminacija prije svega obrtnika i samozaposlenih osoba koje, bez obzira na invaliditet i dijagnozu, nisu imale pravo na beneficirani radni staž.
Zbog boljeg razumijevanja krajnje ću pojednostaviti primjerom. Osoba koja ima dijagnosticiranu multiplu sklerozu i koja je zaposlena u nekoj tvrtki ima pravo na beneficirani radni staž i to 3 mjeseca za godinu dana. Ista ta osoba s istom tom dijagnozom ako je samozaposlena (npr. vlasnik obrta), uopće nema pravo na beneficirani radni staž!
Bolest živčanog sustava
Ovaj novi, dopunjeni i pravedniji zakon u daljnjem tekstu ćemo zvati "Violetin zakon" iz jednostavnog razloga: zato što je ispravljanje ove nepravde lani pokrenula i inicirala Pakračanka Violeta Vonić. I to u manje od 10 mjeseci!
Za ovu 42-godišnju prvostupnicu javne uprave bez pretjerivanja se može reći da je "birokratska Wonder woman“, žena neiscrpne energije i volje, usprkos tome što joj je 2014. godine dijagnosticirana multipla skleroza, neizlječiva, autoimuna, neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava poznatija i kao "bolest s tisuću lica".
Zbog boljeg razumijevanja ove teme važno je na početku pojasniti da su dosadašnjim Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem to pravo imale tri kategorije osiguranika; koji rade na osobito teškim i za zdravlje štetnim poslovima, koji obavljaju zanimanja za koje se traže posebne psihofiziološke funkcije organizma koje opadaju s povećanjem životne dobi i osiguranici – osobe s invaliditetom i s točno određenom dijagnozom. Kod ove kategorije osiguranika, pravo na beneficiju se primjenjivalo po osnovi zaposlenja u punom ili skraćenom radnom vremenu, znači isključivo se vezalo uz radni odnos, čime su od primjene Zakona izuzeti obrtnici, bez obzira na činjenicu što su osobe s invaliditetom.
Nepravda i diskriminacija
- Takvo zakonsko rješenje dovodi vlasnike obrta, samozaposlene osobe s invaliditetom u nepovoljan pravni položaj u odnosu na radnike koji rade temeljem ugovora o radu i krši ustavno načelo jednakosti pred zakonom. Jednostavno rečeno, ovaj Zakon osobama s invaliditetom daje određeno pravo, ali im se to isto pravo oduzima ako ne rade više za nekoga, nego odluče biti samozaposleni. Tu nepravdu i diskriminaciju sam doživjela na vlastitoj koži i odlučila sam je, i Bogu hvala i uspjela, promijeniti. Ova izmjena Zakona proširuje krug potencijalnih korisnika (OSI) na osigurane osobe na stručnom osposobljavanju, zatim kada su osigurane po osnovi statusa njegovatelja, odnosno osobe koja pruža pomoć i njegu hrvatskom ratnom vojnom invalidu.
- Također, osiguranici - osobe s invaliditetom temeljem predložene odredbe ostvarit će prava iz Zakona i u slučaju kada su osigurane kao roditelji koji obavljaju roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, odnosno kao roditelji/udomitelji njegovatelji - pojašnjava Violeta koja je od 2004. godine bila zaposlena u tvrtki Lipik-glas, kao office manager, a od 2010. bila je na čelu opće i pravne službe.
Multipla skleroza joj je dijagnosticirana 2014., a kroz godine se bolest progresivno razvijala da bi 2018. godine eskalirala do te mjere da je godinu dana morala biti na bolovanju. U tom periodu više od 3 mjeseci je bila praktični nepomično prikovana u krevetu.
"Sad više nemaš pravo"
Priroda posla je bila takva da je bila konstantno preopterećena obavezama i stresom i znala je da uz takav tempo i njenu dijagnozu ide u propast.
- U tom periodu kada sam ležala u ogromnim bolovima, imala sam puno vremena razmisliti o svemu jer mi je bilo jasno da ovako više ne ide i da moram napraviti radikalan zaokret. Život kakav sam živjela više nije bio moguć. Promislila sam, napravila dugoročni plan i odlučila da, kada se oporavim, dam otkaz i putem HZZ-a otvorim samostalni obrt gdje ću raditi s puno manje stresa i imat ću puno više vremena da se posvetim sebi i svome zdravlju. Čim sam se oporavila toliko da mogu na noge, prekinula sam bolovanje, odradila što je još bilo potrebno na starom radnom mjestu i s 31. siječnja 2020. sam se sporazumno razišla s bivšim poslodavcem. I kada sam trebala otvoriti obrt, počela je korona i prvi lockdown zbog čega sam obrt otvorila tek u svibnju, ali sam uspjela povući sredstva sa Zavoda - priča Violeta. Potom je uslijedila obavezna promjena prijave mirovinskog i zdravstvenog osiguranja što je u stvari bio ključni događaj za cijelu ovu priču o "Violetinom zakonu".
- Kada sam došla napraviti promjenu osiguranja, službenica mi je rekla da više nemam pravo na beneficirani radni staž tri mjeseca za godinu dana na koji sam imala pravo kod bivšeg poslodavca tijekom šest godina. Kada sam je pitala zašto, doslovno mi je rekla: "Sada si vlasnica obrta i zato više po zakonu nemaš to pravo!"
Početak borbe
- Šokirala sam se jer mi je to bilo potpuno besmisleno. I obrtnici jednako rade, plaćaju svoje doprinose, porez i izjednačeni su u svim obvezama kao i radnici koji rade temeljem ugovora o radu, pa mi je bilo pravedno da su i u ostvarivanju prava izjednačeni. Nema potrebe spominjati da je moja dijagnoza ista, da je bolest neizlječiva i da stvarno nema nikakvih realnih osnova za ukidanjem prava. Tada sam, više u ljutnji nego ozbiljno izjavila: „Ja ću taj zakon promijeniti jer to je diskriminacija!''. To se dogodilo 11. svibnja 2020. i tada je borba krenula - kaže Violeta.
Najprije je uslijedilo detaljno upoznavanje s važećim zakonom i ostalim aktima, proučavanje Konvencije o zaštiti osoba s invaliditetom, potom se obratila Hrvatskoj obrtničkoj komori i Savezu društava multiple skleroze Hrvatske i zamolila ih da se istovremeno obrate nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike što su i učinili i ukažu na problem.
- Odmah su me iz HOK-a upozorili da se oni 16 godina bore s tim problemom jer su najviše zakinuti upravo obrtnici koji se i konstantno žale. Ali su mi rekli da nikako ne uspijevaju utjecati na izmjenu tog zakona - kaže mi Violeta.
HOK vjerojatno ima jaku pravnu službu. Zato mi nije logično da je jedna osoba u manje od godinu dana uspjela nešto što jedna velika državna institucija i njena jaka pravna služba nisu u 16 godina. Kako je to moguće, pitao sam Violetu, u isto vrijeme postavljajući to pitanje i sam sebi.
Pravobraniteljica je ignorirala
- Izgleda da se uvijek mora pojaviti neka osoba koja je dovoljno luda i predana da to istjera do kraja - jedino je objašnjenje koje je na tu temu dala Violeta te dodaje i da je o svemu putem maila obavijestila i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, no ona joj se nikada nije povratno javila. Čak kada je pravobraniteljica u Saboru podnosila godišnje izvješće, ovu problematiku nije spomenula ni jednom riječju.
Ali se zato u ovu priču aktivno uključila Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca i zastupnica u Hrvatskom saboru što je prema Violetinim riječima bilo ključno za daljnji pozitivan razvoj ovog slučaja.
- Sve pisane materijale i korespondenciju sam proslijedila našoj gradonačelnici i saborskoj zastupnici Anamariji Blažević koja se maksimalno angažirala oko izmjena ovog zakona. Nevjerojatnom brzinom je pokrenula sve institucije vezane za ovu tematiku, govorila je u ime osoba s invaliditetom u Saboru i zagovarala naša prava upravo na raspravi o Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Bez obzira na obaveze, komunikacija s njom je uvijek bila prisna i jednostavna i moram reći da takve osobe vraćaju vjeru u institucije našeg društva, vjeru koja je često poljuljana. Sabor ima svoju proceduru koja je zahtjevna i duga, puno je provjera činjenica, zakona, puno dionika je uključeno što znači da nije baš jednostavno ući u proceduru. Naša gradonačelnica je uložila veliki trud i osobni angažman, jer je bila primorana proučiti puno toga kako bi mogla prezentirati ostalim dionicima na jasan i razumljiv način što je predmet i svrha ove izmjene. Sve je to uspjela, o svemu je potanko i precizno informirala i ministra Aladrovića, a na završnoj raspravi je održala fantastičan govor i njoj idu velike zasluge što je ovaj zakon prihvaćen jednoglasno, što znači da su ga podržati svi bez obzira na stranačku i ideološku pripadnost što nije tako čest slučaj - tvrdi Violeta.
Gradonačelnica Pakraca i saborska zastupnica Anamarija Blažević ističe kako je ona u stvari samo radila ono što je dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru - zastupanje ljudi.
- Zadovoljna sam i ponosna što smo ovim novim zakonom uspjeli uskladiti osnove osiguranja tako da se više ne radi diskriminacija osoba s invaliditetom. Ovaj izmijenjeni zakon uređuje i druga pitanja koja do sada nisu bila regulirana, a također proširuje i krug potencijalnih korisnika. Tako štitimo posebno ranjive skupine u našem društvu, kojima je zdravstveno stanje narušeno i kojima je radni, a i životni vijek nužno kraći, te je neophodno, gdje god je to moguće, unaprijediti zakonsku regulativu kako bi istima barem malo olakšali već ionako težak životni put. Za ovaj uspjeh je bila ključna dobra koordinacija i komunikacija s resornim Ministarstvom i ministrom Josipom Aladrovićem kojem sam prezentirala problem i koji je i sam imao razumijevanja i podržao predložene izmjene. Zahvaljujem njemu, ali i svim kolegama zastupnicima koji su aktivno sudjelovali s prijedlozima i koji su jednoglasno podržali ove izmjene. Naravno, najveće zasluge ipak pripadaju našoj Violeti koja je cijelu priču pokrenula i u sve ovo uložila enormnu energiju i entuzijazam. Ja sam zahvalna što sam bila u poziciji da pomognem da procedura ide glatko i ubrzo, ali ponavljam to je srž obnašanja dužnosti saborske zastupnice i predstavljanja naroda u Hrvatskom saboru - izjavila je Blažević.
Razvoj obrta
Violeta Vonić rođena je 1979. godine u Sisku gdje je živjela do 11. godine, potom obitelj seli na imanje blizu Kutine gdje je završila osnovnu školu. Srednju prometnu školu završila je u Zagrebu, a Upravni studij u Požegi završila je uz rad. Udana je za supruga Branka, diplomiranog inženjera šumarstva s kojim imaju dvoje djece; Antonelu (22 godine) i Domagoja (20). Vonići su u Pakracu od 2004. gdje je Branko premješten iz šumarije u Donjem Lapcu. Zanimljivo je i da je Violetina sestra Edita udana za Brankovog brata Željka.
Danas je Violeta vlasnica obrta VIVO koji se bavi poslovnim savjetovanjem i administracijom, kaže da je zadovoljna, da se posao razvija u skladu s njenim prognozama, a dodaje da je u pregovorima oko suradnje s jednom svjetskom, informativnom korporacijom. Ako se ta suradnja ostvari, Violeta kaže da će tada moći reći da je uspjela i u ovom poslu.
Naravno da nije propustila pomoći prije svega osobama s invaliditetom na potresom pogođenom području Banije, a zahvaljujući njenom angažmanu u travnju će u Pakracu biti otvorena podružnica i ured Društva multipla skleroza Požeško-slavonske županije.
- Prema mojim saznanjima na području Pakraca i Lipika živi najmanje 17 osoba s tom dijagnozom i njima ćemo biti servis za ostvarivanja svih njihovih prava, tu ćemo biti za savjetovanje, birokraciju i u tom smislu pomoći u liječenju - pojašnjava Violeta.
Ne krije da s posebnim zadovoljstvom za nekoliko dana planira ispunjenu tiskanicu za promjenu osiguranja predati u ured u kojem je prije 9 mjeseci i počela priča o „Violetinom zakonu“.
Stvar principa i inata
- Moram napomenuti nisam to radila zbog sebe, zbog ta tri mjeseca na godini. Radila samo to zbog nepravde i diskriminacije. Za ovo sam se borila iz principa, iz inata s ciljem da promijenim nešto što nije dobro. Bilo je stvarno zahtjevno i teško, stalno nailaziš na otpore, na probleme i prepreke. Koliko sam samo puta doživjela onu čuvenu birokratsku: "Fali vam još jedan papir". Nekad sam se znala pitati što mi sve to treba? Ali uvijek bi se sjetila osnovnog cilja zbog kojega sam i ušla u cijelu ovu priču, a to je ispravak dugogodišnje nepravde prema samozaposlenim osobama s invaliditetom. Svjesna sam da nisu svi u mogućnosti boriti se za sebe, toliko tereta nose da im borba s birokracijom ne pada na pamet. Osnovni životni cilj im je kako preživjeti dan uz sve zdravstvene tegobe koje nose, a gdje su još ostala područja života. Dakle, ovo je bila borba za sve one samozaposlene osobe s invaliditetom koje niti poznajem niti znam koji teret nose, ali znam da im nije lako, priča mi Violeta.
- Što ti daje snagu da se toliko strasno i predano boriš usprkos birokraciji i bolesti? - pitao sam Violetu.
- Snagu mi daje dragi Bog i moja vjera u Njega! On me drži u svim mojim teškoćama, On mi je dao snage da se izborim s bolešću do te mjere da sam već više od godinu dana u odličnom stanju, i dalje imam svoje poteškoće, ali su one puno manje nego prije. Vratio mi se osjet u prste i ruke, oporavio se vid i sluh, bolovi u mišićima, kostima, zglobovima, su podnošljiviji, mentalno sam čvršća. Svaki dan zahvaljujem Bogu na tom daru. To je križ koji mi je dan, koji sam prihvatila i koji nosim. Vjerujem da sam ovdje s razlogom, zato da utječem na stvari na koje mogu utjecati i da ih mijenjam ako je moguće. Da pomognem gdje mogu. To je moj zadatak usprkos bolesti i svim preprekama - kaže priznaje Violeta.
Lijek za birokrate
Ono što Violeta radi i zbog čega dodatno zaslužuje nadimak "birokratska Wonder women“ je pomoć obespravljenim ljudima koji se bore za ostvarenje svojih prava, a protivnik im je kruta i često bešćutna birokracija. O tome svjedočim osobno jer sam se po raznim uredima naslušao odgovora: "Nemate pravo!“, kada sam tražio bilo kakva prava s obzirom na trajni tjelesni invaliditet od 40 posto koji imam nakon operacije srca.
Nakon što sam nekoliko puta odbijen, često uz valjda neizbježnu dozu bahatosti i arogancije, odustao sam od te borbe dok mi jednom prilikom nije prišla Violeta. Bila je dovoljno uporna u svom nagovaranju da trebam predanije inzistirati na svojim pravima i preskakati ponekad i namjerno postavljene prepreke. Samo zahvaljujući njoj nisam se predao ni kada sam tri puta u periodu od dva mjeseca odbijen na prvom koraku potraživanja svojih prava. Violeta je ta koja je istražila opcije i iznašla mogućnost da svoja prava ostvarim obrnutim redom, znači ne na prvoj nego na posljednjoj stepenici redovnog postupka. Nakon toga uredno sam dobio potrebna uvjerenje i rješenja i pri kraju je postupak nakon kojega bi, na temelju istog tog 40-postotnog tjelesnog invaliditeta, trebao dobivati mjesečnu financijsku naknadu. Bez obzira na to što sam odmah na startu poklopljen toliko čestom birokratskom poštapalicom: "Nemate pravo“!
O Violetinoj plemenitoj borbi za prava obespravljenih ljudi koje nikada nije upoznala svjedoči Ivan Golijani iz Zadra.
Ovaj bivši hrvatski branitelj nakon razvojačenja nije tražio nikakva prava nego je želio dalje nastaviti živjeti i raditi. Do 2014. je bio zaposlen u trgovačkom obrtu u vlasništvu supruge Manuele, nakon čega je otvorio vlastiti trgovački obrt "Luka". Multipla skleroza mu je dijagnosticirana 2015., kaže da ni sam nije znao za prava koja je imao.
Mesija, a ne anđeo
- Niti sam ja znao kako pitati, niti su mi u mirovinskom znali reći na što imam pravo i kako da to pravo ostvarim. Ipak, zatražio sam beneficirani radni staž, ali sam od HZMO odbijen jer sam samozaposlena osoba, vlasnik obrta. Nakon toga sam se u travnju 2019. obratio tajniku pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da me posavjetuje na koji način da se žalim. Odgovor sam dobio tek godinu dana kasnije, u ožujku 2020. godine, a u kasnijim telefonskim razgovorima mi je savjetovano da podnesem tužbu sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Sve to sam objavio i na Facebooku i jedna prijateljica me povezala s Violetom. Čuli smo se telefonski, objasnio sam joj situaciju i ona me odgovorila od te tužbe, rekla mi je da bi taj proces bio dug i iscrpljujući, a pojasnila mi da je izmjena tog zakona već u proceduri. Umjesto toga, uputila me je na ostvarivanje drugih materijalnih prava za koja nisam znao, vodila kroz cijeli postupak, kroz upis u očevidnik osoba s invaliditetom i danas ostvarujem prava preko ZOSI - Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za kojega prije Violete nisam ni znao da postoji - pojašnjava Ivan.
Dodaje da je na temelju iskustva i informacija koje je dobio od Violete, i on sam već savjetovao nekoliko kolega obrtnika u ostvarenju prava.
Naravno da o Violeti ima samo riječi hvale.
- Ma nije ona anđeo čuvar, ona je za mene Mesija! U početku mi je bila tlaka uopće upuštati se u tu birokratsku borbu, ali je ona igrala "sitni vez" i strpljivo me ispravljala, poticala, vodila. Na kraju sad ostvarujem prava do kojih sam vjerojatno nikada ne bi došao. Da nije nje, odustao bih odavno, al ona je nevjerojatna i nevjerojatno koliko se ona zauzela za mene, a ni ne znamo se. Neizmjerno sam joj zahvalan. Iako se nikad nismo vidjeli ni sreli, stvarno mogu reći da mi je prijateljica i jedva čekam da je upoznam - ispričao je Zadranin Ivan.
Vrijedi truda...
To pomaganje drugima. Je li to posao ili tvoj poziv, morao sam Violetu pitati na kraju.
- Ja od toga nemam niti tražim ikakvu materijalnu, financijsku korist. Jedno je posao, a ovo je ipak više kao poziv. Sretna sam kada mogu pomoći i kada netko uz moju pomoć i asistenciju ostvari svoja prava, ali i taj poziv isto troši čovjeka. Ulažeš energiju, vrijeme. Multipla je poznata po tome što jako iscrpljuje čovjek koji se lako umara i teško je povratiti snagu. Zato je nekad stvarno teško biti na raspolaganju, tim više što se nekad moram posvetiti poslu od kojeg živim. Ipak, vrijedi truda kada se pobjedi i kada netko ostvari prava za koja nije ni znao da ih ima. Zato ću i dalje uvijek, u svakoj situaciji i koliko to bude u mojoj moći pomoći svakome tko je na bilo koji način obespravljen ili uskraćen za svoja prava - zaključuje Violeta, "birokratska Wonder women“ koja je dokazala da je u birokraciji moguće sve. Pa čak i mijenjanje zakona, piše Moj portal.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....