ZAGREB - “Specijalna policija! “Lezi dolje! Lezi dolje!, zvučna je kulisa, a to je trenutak kad su 29. listopada 2008. godine u 18.03 sati u stan Amira Mafalanija upali “specijalci. Snimljeno je to tijekom razgovora Mafalanija i odvjetnika Zorana Pilipovića, a Mafalani je uznemiren i zbunjen jer je policija odvela Matanićevu djevojku iz kafića u Dugavama, a Robi mu se ne javlja na mobitel. Mafalani najviše brinu čovjek sa slušalicom u uhu, a ne sluša MP3., siguran je da ga prate, “bulje mu u prozor”.
Robert Matanić u jednom razgovoru naručuje omekšivač, ali Ornel i to onaj za bebe, a 27. listopada kad su Luka i Robert zvali Mafalanija. Završili su razgovor, ali nekom je u džepu pritisnuo mobitel, pa Mafalani sluša kad jedan od njih kaže “ma zbog šugavog Pukanića i šugave šasije.
Sve to moglo se čuti u sudnici zagrebačkog Županijskog suda tijekom preslušavanja snimki razgovora optuženih za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, a pregledane su i brojne kompjutorske mape s novinskim člancima, fotografijama, dijelovima Zagreba skinutih s Google Mapsa, a bili su u računalu Amira Mafalanija. Pregledane su i SMS poruke. Još prije pročitane su poruke s IPhonea Ive Pukanića.
Mafalanija 28. listopada u 23.51 zove R. Matanić i njegov glas se kasnije jedva čuje. Pita Mafalanija što radi, a on odgovora: Doma bez veze, gledam telku izležavam se. . . U sljedećem pozivu Mafalani:
Nemrem vjerovat, opet mi neki čovjek stoji pred zgradom, a ne sluša MP3, j..
R. Matanić: Pa snimi ga, j...te.
A. Mafalani: Pa evo sad ću ga baš smimit. Stat ću baš uz njega i snimit ga.
R. Matanić: Ajde pošalji mi kad ga snimiš..., veza se prekida, a onda se nakon tri minute ponovo uspostavlja.
Mafalani: Sad je odma i otišo, evo tu je naprijed u autu. pa j... sutra idem ja zvat onog svog u policiju.
R. Matanić: Pa zapiši broj, model auta i sve podatke. Da si mi javio ranije došao bi ja, tresnuo bi ga..
Ujutro 29. listopada 2008. Mafalanija opet muče dvojica sa slušalicama u uhu, pa priča Mataniću.
Maflani: Gubim volju, kad mi ovak dva ista šupka stoje ispred ulaza...Nemam pojma, da se različito obuku barem, nego dva dana opet isto, imaju to u ušima stalno. Njegove muke prestale su istog dana. U stan mu je upala policija u trenutku dok je razgovarao sa odvjetnikom Zoranom Pilipovićem. Brinuo se što mu se Robert ne javlja.
Z. Pilipović:“ Zvao sam Tigra (Dario Anić, nap. a.) koji je rekao da se ta mala prije deset minuta dopisivala s njegovom curom. Ne znam šta bi ti rek’o. Ako je izvjesno da su nju drmnuli, onda je vrlo izvjesno da njega nisu, on to to jadan ni ne zna...Došla murija ciljano tu u kafić po nju i dum, ajde mala. Kak se zove ta kafana. .On je na putu prema tamo, javit će mi, kad mi javi javit će ti ja. A jel imaš ti još drota tu ispred sebe?
Mafalani: Sad sam baš gled’o tu j..ti. Jučer mi je bio do ponoći, i preksinoć isto tak. Danas ujutro su bila dvojica
to je vjerojatno zbog toga što je bila ona spekulacija o bugarskim automobilima, mene već čudi da ga nisu digli na informativku, a čuj ništa. malo pomalo
Evo...i tad se u pozadini čuje:
Specijalna policija. Na pod dolje. Na pod. Na pod. Lezi.
Halo, halo. Lezi, lezi, lezi tamo!
Isus te j...Halo.
A dan ranije 28. listopada 2008. godine, bili su napeti, ali naizgled opušteni.
Bojan Gudurić zove Roberta Matanića, koji preuzima mobitel od svog bratića Luke. Na piću su, naizgled bi se reklo opušteni, ali Gudurić je posebno isprepadan.
Gudurić: Halo drug. Šajka (Gudurićev nadimak nap. a.). Šta radiš?
Evo j... te bacio si me u razmišljanje, ne znam šta se dešava.
L. Matanić: Evo ti ga sad, evo ti ga sad!
Gudurić: Brate, ne da si me bacio u razmišljanje nego samo tako.
R. Matanić: Nisam uz telefone, ostali su mi u kolima
B. Gudurić: Isprepado si me maksimalno, maksimalno, onako maksimalno,
R. Matanić: Mi smo mislili krenut danas, ali nam je nešto odgođeno, nešto je iskrslo, pa ćemo sutra, ako ti paše.
B.Gudurić: Čut ćemo se. Ja sam solo. Čućemo se, videćemo se. Šta ima još?
R. Matanić: Ništa i svašta, sjedimo i pijemo sok. Nešto razmišljamo....Ja sam uzeo dokumente, čak sam i kola uzeo, krenuli smo i onda j... jedan poziv nam je sve preokrenuo.
B. Gudurić: Ništa onda, videćemo se....
No, Robert Matanić i Bojan Gudurić dan kasnije se nisu sreli. Roberta su specijalci uhitili na Ininoj benzinskoj crpki na Spačvi, a Bojan Gudurić tek se 1. veljače ove godine predao policiji u Banjoj luci. Sreli su se tek nedavno u sudnici.
Kuzmanović i Matanić razgovarali su na dan uhićenja 29. listopada 2008 u 11.43 sati, prije polaska Roberta i Luke Matanića prema Spačvi. Kuzmanović se interesira kad će krenuti jer se i on s njima treba naći u Spačvi
Kuzmanović: Ej šta se radi. Reci mi jel dolazite?
Matanić: Mislim da oćemo, da. Negdje poslije podne uglavnom sigurno, predvečer
Kuzmanović: Ajde, posle podne se onda vidimo tamo. . .
Ali, nisu se sreli. Žustro kao i kod upada u stan Amira Mafalanija, Matanići i Slobodan Đurović uhićeni su na 29. listopada navečer na odmorištu Inine benzinske crpke na Spačvi. U srijedu će biti prikazana jednosatna snimka njihova uhićenja. Dušan Miljuš
Matanić: Objesit ću Mafalanija na Trgu ako nije uzeo papire za Lexus
Na dan uhićenja, 29. listopada 2008. Matanić kad se vozi prema granici šest minuta razgovara sa djevojkom i govori joj da mu uzme broj mobitela do prije 18 sati, brojeve Šajka 95 ili Milenko 95, nešto pod tim imenom u Motoroli V8. Matanić daje upute curi da to provjeri. Govori joj kako Luka vozi kao Schumaher, kako je ona smiješna Luki, kao neka žuta kokoš iz crtića. Matanić se smije, a ona mu govori: “Ja njemu ličim na kokoš!”.
Matanić (smije se): Nemoj potrošit sve pare! Kaže Pastrva (Luka Matanić nap. a.) ostavi barem pola! Imaš broj od Amira.
- Ima, zašto - pita ga ona.
R. Matanić: Da ga nazoveš i da mu kažeš da ako nije predao papire za Lexus dok se vratim da ću ga objesit za noge na Trgu bana Jelačića.