JUŽNA MIGRANTSKA RUTA

VIDEO, FOTO: HRVATSKA NA PUTU TIHOG MIGRANTSKOG VALA Nova i smrtonosna balkanska izbjeglička ruta

 
 Jutarnji

Hrvatske vlasti migrante koji u Hrvatsku uđu iz sjeverozapadne Bosne smatraju pojedinačnim slučajevima ilegalnih prelazaka državne granice, u Sloveniji misle da bi se moglo govoriti o novom kraku tzv. balkanske rute, a u Bosni su sigurni da je to nova ruta koja u javnom prostoru susjedne države ima i svoje ime: Južna migrantska ruta.

Ona iz Grčke skreće prema Albaniji te iz Crne Gore preko mjesta Nudo ulazi u Aranđelovce i Trebinje u BiH. Tom zemljom otvoreno javnim prijevozom, autobusima i taksijima migranti putuju do njezine najudaljenije zapadne točke - Velike Kladuše (manje u Bihać). Koridor kroz Hrvatsku ide kroz Karlovačku županiju, pravcem na kojem je ona najtanja, te od granice do granice iznosi točno 70 kilometara cestovnim pravcima. U Sloveniju, na područje Bele krajine, odnosno Črnomlja ulaze preko rijeke Kupe, na potezu od Ladešića u općini Netretić do 15 kilometara uzvodno udaljenih Fratrovaca u Bosiljevu, na samoj granici Karlovačke i Primorsko-goranske županije.

Putuju noću

Bez obzira na to kako ga nazivali, činjenice govore da je to novi pravac kojim se Zapada pokušavaju domoći nevoljnici iz bliskoistočnih, azijskih i afričkih zemalja (sa sve većim udjelom Kosovara). Lani su ih u BiH evidentirali oko 800, sedam puta više u odnosu na godinu prije. Sirijac je tek svaki dvanaesti, a prednjače Afrikanci (Alžir i Maroko) te Pakistanci i Afganistanci. Samo u Karlovačkoj županiji prošle su godine uhvatili 202 migranta (u dvije godine broj se učetverostručio), a u siječnju ove godine 21. Broj osoba koje prolaze Hrvatskom zasigurno je višestruko veći od policijskih statistika, i to iz najmanje dva razloga.

Prvo, postoji određen broj koji nikad ne evidentira niti jedna od triju zemalja, a drugo, ako susjedne BiH i Slovenija barataju brojkama koje su pet puta veće, jasno je da se s njima mora računati i u Hrvatskoj kojom su ti ljudi morali prijeći iz jedne zemlje u drugu. Razlika je samo u tome što kroz našu zemlju putuju noću i s punom većom dozom opreza, danju se skrivaju, a sve zbog straha od hrvatske policije, pa je razmjerno tome i manji broj evidentiranih. Potvrđuju to i informacije koje nam je dostavila slovenska policija. Na području njihove policijske postaje Črnomelj policajci su prošle godine evidentirali samo šest slučajeva u kojima je preko Kupe u zemlju ilegalno ušlo 14 migranata. Samo u siječnju i prvom tjednu veljače ove godine evidentirali su čak 22 slučaja i 112 migranata.

Smrt u Kupi

Deseci su slučajeva u kojima su mještani viđali grupe kako prolaze njihovim poljima i šumama te provaljuju u vikendice tražeći zaklon od zime i policije, a barem dva su tragična. Prije deset dana u Kupi u Ladešićima se utopio jedan iz skupine od pet migranata koji su je krenuli preplivati, a prošli petak uzvodno na slovenskoj strani u Učakovcima jedan nije uspio isplivati. No, mještani misle da je Kupa tada odnijela barem još jednog. Sve se to događa u zimskim mjesecima, nepovoljnima za takvu vrstu putovanja. S obzirom na to, ali i na informacije iz Velike Kladuše gdje je, uglavnom po privatnim objektima i u dvije džamije, smješteno na desetke migranata, a novi pristižu svakodnevno, Hrvatsku bi uskoro mogao zapljusnuti pravi migrantski val.

Reporteri Magazina prošli su rutom kroz tri države, obišli trenutni mini hot spot u Velikoj Kladuši, razgovarali s brojnim svjedocima migrantskih kretanja u Hrvatskoj, a u Sloveniji pronašli čovjeka koji je u hladnoj i nabujaloj Kupi spasio nekoliko života.

O migrantima u Velikoj Kladuši uglavnom još ne brinu toliko lokalne koliko nacionalne i vjerske vlasti. Uglavnom su smješteni u gradskoj džamiji i u džamiji Drmeljevo te u privatnim aranžmanima. Pomažu im lokalni džematlije, ali ne mogu sve stići pa su u četvrtak javno pozvali vjernike da se uključe.

“Svi oni koji žele pomoći ljudima, ženama i djeci koje je nevolja dovela u našu sredinu neka se jave džematskim odborima i imamima spomenutih džemata da zajednički osmislimo kako im pomoći. Sjetite se kako je ne tako davno i nas zadesila ista sudbina”, poručuje se u proglasu. Navodi se i popis stvari za potrebite: punjači za mobitele, ruksaci, voda, čokoladno mlijeko, vlažne maramice, hanzaplasti i analgetici, odnosno probiotici za djecu, higijenski ulošci, sredstva za dezinfekciju ruku, pelene, čarape i donje rublje, cipele te hrana, pogotovo topla. Uz to, najbolje bi im bilo pomoći i u novcu, navodi se, te da im se osigura smještaj na neko vrijeme u ovim hladnim zimskim noćima.

Imam gradske džamije u Velikoj Kladuši, efendija Muamer Čatić, ograđuje se od tog proglasa i zamolbe. Štoviše, on moli vlasti da im pomognu u rješavanju problema s kojim se više ne mogu nositi sami.

Robert Fajt / CROPIX
Muamer Čatić

Nisu zahtjevni

- Mogli bismo reći da se radi o problemu, ali ne o problemu sirijskih izbjeglica jer prema informacijama koje sam dobio u komunikaciji s njima i s državnim tijelima, tu se ne radi isključivo o sirijskim izbjeglicama. Mogu reći da su oni zastupljeni u vrlo malom postotku, možda je samo nekoliko slučajeva da su ljudi došli iz Sirije. Obuhvaćene su sve zemlje Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U ovom trenutku u džamiji nema nikoga, ali očekujem da će i večeras, kad zahladi, opet doći tražiti utočište, toplo mjesto gdje će se ugrijati.

Sinoć ih je bilo dvadesetak, prošlih noći je taj broj varirao. Ono što mene zabrinjava jest što taj broj s vremenom raste. Sada smo došli do trenutka kad to i nama postaje problem za normalno funkcioniranje. Zato očekujemo neki vid pomoći nadležnih službi - rekao nam je ispred gradske džamije netom poslije podnevne molitve imam Čatić.

Ljudi koji mu dolaze su promrzli i gladni, ali ne i zahtjevni. Efendija kaže kako ne žele primiti čak ni novac od lokalnih ljudi, samo traže topli kutak da se ugriju.

- Ne treba biti posebno pametan da se zaključi koje su namjere ljudi koji dolaze u pogranično područje, a putuju iz Alžira i na putu su nekoliko godina. Dakle, želja im je da se domognu tog nekog njihova sna o nekoj savršenoj Europi - dodaje efendija Čatić, napominjući kako se obratio za pomoć MUP-u i graničnoj policiji, ali oni su te ljude samo dokumentirali i ostavili ih gdje se nalaze.

Oni dolaze uglavnom iz prihvatnog centra u Sarajevu bez problema taksijima, a među njima je i dio onih koje je Republika Hrvatska vratila pri njihovu ranijem pokušaju ilegalnog ulaska u našu zemlju. Dane provode na ulici, svakodnevno pristižu novi, a Veliku Kladušu će zajednički napustiti čim malo okopni. Jasno je da će svi pokušati ilegalno ući u Hrvatsku te da će dobar dio u njih u tome i uspjeti.

Ukraden golf

Kada uđu, migranti putuju na dva načina. One imućnije i snalažljivije će na hrvatskoj strani granice čekati prijevoz krijumčara, dok će ostali krenuti pješice. Obje skupine čeka neizvjesnost. Prvi su nerijetko žrtve lopova koji ih ostave dvadesetak kilometara od granice sa Slovenijom, govoreći im da je granica odmah iza rijeke koju im pokažu, ali je to Korana ili Mrežnica, a ne Kupa. Drugima pješice treba petnaestak sati, no kako putuju samo noću, i to u kasnim satima, redovito im putovanje traje tri noći. Putem provaljuju u vikendice, više tražeći skrovište u kojem će se ugrijati nego hranu, jer su zalihama dobro opskrbljeni. U posljednjih nekoliko mjeseci na karlovačkom je području izgorjelo nekoliko vikendica, pretpostavlja se da su u nekima požar prouzročili neželjeni gosti.

Đuri Malobabiću iz Vrginmosta je krajem kolovoza iz dvorišta nestao 23-godine stari VW Polo. Siguran je da su mu ga odvezli krijumčari.

- Ključevi su mi ostali preko noći u vozilu. Izgurali su ga iz dvorišta i odvezli se. Automobil je nakon nekoliko dana pronađen na Učki u Istri blizu graničnog prijelaza Jelovica. Imao sam u njemu motornu pilu, fotoaparat i sjekiru, sve je ostalo netaknuto. Nažalost, ključ su uzeli ili bacili. Policija je uvjerena da je krijumčarima ponestalo prostora u njihovu vozilu pa su ukrali moje - priča nam Đuro čiji je automobil još uvijek u Istri jer nema rezervni ključ kojim bi mogao pokrenuti vozilo.

Preko Vrginmosta, koji je već u Sisačko-moslavačkoj, kao i Ličkog Petrova Sela, koje je u rubnom dijelu Ličko-senjske županije, prolazi manji broj migranata, ali oni će, kao i većina onih koji će granicu probiti oko Maljevca na području općine Vojnić u Karlovačkoj županiji, tom rutom krenuti dalje prema državnoj cesti D1 te preko Krnjaka, Barilovića i Duge Rese stići do Netretića i Bosiljeva. Riječ je o slabo naseljenim selima i lokalnim cestama koje nisu previše prometne, što im odgovara.

Trasa im je mapirana po točkama te je imaju pohranjenu u mobitelima. Moguće je da skrenu s pravca samo ako vide prepreku ili opasnost u vidu policije, ali će se ubrzo vratiti na trasu. Hrvatske policije se boje jer se među migrantima pronio glas da tuku. To nam potvrđuju neslužbeni policijski izvori iz Slovenije, kojima tako pričaju, ali to su nam u Velikoj Kladuši rekli i ljudi kojima migranti vraćeni iz Hrvatske prepričavaju svoja iskustva.

Sloboda kretanja

Novopridošli migranti vrlo se dobro informiraju od onih koji su tim putem prošli prije njih pa tako znaju da će ih u Sloveniji primiti i dati im džeparac. Neće ih držati pod nadzorom, nego imaju slobodu kretanja. U pravilu to znači da su u sljedećih nekoliko sati već u taksiju za Italiju ili Austriju i slovenske vlasti o njima više nemaju nikakvih informacija.

Karlovačka policija je o tome vrlo rezervirana. Tvrde da je riječ o pojedinačnim slučajevima nezakonitog prelaska te da se ne može govoriti o migrantskom valu. To je vjerojatno razlog što javnost u svojim dnevnim priopćenjima uopće ne izvještavaju o ilegalnim prelascima granice, nego ih samo potvrđuju na upit. Od njih smo dobili samo informaciju o broju osoba koje su uhvaćene u nezakonitom prelasku i zemlji iz koje dolaze, a ne žele nam otkriti čak ni lokaciju na kojoj su ilegalci zatečeni. Napominju da poduzimaju sve potrebne mjere i radnje prema Zakonu o nadzoru državne granice te da PGP Cetingrad raspolaže dovoljnim brojem policijskih službenika i tehničkom opremom po schengenskim standardima za kvalitetnu zaštitu državne granice na svom području.

Na terenu je situacija nešto drukčija. Da su ovaj problem shvatili puno ozbiljnije nego što bi to podrazumijevali pojedinačni slučajevi ilegalnih prelazaka, govori podatak da su njihove kontrole pograničnih sela, ali ne samo pograničnih, vrlo intenzivne. U mjestu Ladešići, gdje se 31. siječnja utopio jedan migrant, bili smo desetak minuta, sasvim dovoljno da nas na putu koji ne vodi nigdje osim do Kupe, presretne jedna policijska patrola i legitimira. U policijskom vozilu vozač je bio hrvatski policajac, a suvozačica policajka Republike Slovenije. Usprkos rigoroznim kontrolama, a uspoređujući brojke sa susjednim državama, oni uspiju uhvatiti tek svakog petog migranta koji nezakonito uđe u Hrvatsku.

Još se ne zna tko je mladić koji se utopio u Ladešićima, a to se vjerojatno nikad neće doznati jer nije imao dokumente. Policija ga službeno vodi kao NN utopljenika, no neslužbeno su sasvim sigurni da je riječ o imigrantu. Štoviše, viđen je u skupini od pet ljudi. U vikendici na samoj obali rijeke noćili su barem jednu noć. Vlasnik Inoslav C. nije nam želio komentirati slučaj. Ipak, doznajemo da su ušli obivši prozor. Tu su se grijali i hranili. Jeli su tunjevinu u konzervama kupljenima u BiH. Vlasnik je imao alkohol, pivo i vino, ali to je ostalo netaknuto. Mještani su nam ispričali kako su i prije znali viđati “sjene” u noćnim satima, psi su znali lajati češće nego inače noću, a otkako je pao snijeg, viđaju tragove. Primijetili su i česte policijske patrole, a na slovenskoj strani vidjeli su u nadgledanju i helikopter.

Najveća drama odigrala se na obalama Kupe Fratrovci-Učakovci. Tamo je Kupa odnijela jednog migranta, iako mještanin Igor Zalokar, koji je sudjelovao u izvlačenju drugih, smatra da nije isplivao još jedan. Koliko je onih koje u noći nitko nije vidio niti čuo, ne zna se. Igor se boji da bi Kupa, kada stanu kiše i topljenje snijega pa ne bude više tako nabujala, mogla izbaciti veći broj leševa. Smatra da je samo kroz njegovo selo u deset dana prošlo oko 100 ljudi. Zbog snijega, ali i nesreće kojoj je svjedočio, trenutačno je na tom terenu malo zatišje. Kobnoga jutra prošlog petka buka ga je probudila nešto prije 6 sati.

Robert Fajt / CROPIX

- Punica je došla i rekla da je čula viku i vidjela neke ljude kako nam obilaze oko kuće. Ja sam se obukao i krenuo van. Kad sam otvorio vrata, pred mene je banuo mlađi muškarac, bio je mokar i tresao se. Govorio je na engleskom da mu pomognem, da mu je hladno, tražio je jaknu i pričao nepovezano. Bio je bos i sav se tresao. Odveo sam ga u kotlovnicu, tamo se ugrijao i dao sam mu suhu odjeću, nešto za jelo i čaj. Kazao je da su s njim bila trojica. Onda smo začuli zvukove sa slapa, nešto kao zapomaganje, graju. Uzeo sam baterijsku lampu i otišao dolje. Posvijetlio sam i vidio na drugom kraju, na hrvatskoj obali, kako viču, rekao bih na arapskom, dozivali su se. Dvjesto metara uzvodno na našoj obali vidio sam lampu, to je očito bila grupa koja je uspjela preplivati. Na sredini rijeke vidio sam dvojicu kako plivaju, jedan je došao do obale, ali se nije mogao popeti, utapao se. Tada je došla policija koju sam u međuvremenu pozvao. Oni su me uhvatili oko pojasa, tako da sam ovoga uspio izvući. Drugi nikad nije došao do obale - svjedoči nam Slovenac.

Policija ih je sve skupila i odvezla u Črnomelj u policijsku postaju. Pokupili su i četvoricu koji su ranije provalili u slovensku vikendicu uzvodno i tamo ložili vatru ne bi li se ugrijali. Isti dan oko 14 sati sličan scenarij koji umalo opet nije završio tragično.

Izbjegli tragediju

- Trojica su ukrala čamac i otisnula se s hrvatske obale, ali nisu imali vesla. Kupa ih je počela snažno nositi pa su se uspaničili. Gestikulirao sam im da veslaju rukama i tako su nekako uspjeli doći do slovenske obale, uhvatili se za granje, pa smo ih izvukli. Malo dalje dvojica su ukrala žuti kanu vlasniku pred očima, vidio sam kako trči za njima i viče, ali bili su brži i pobjegli mu u rijeku. Kad su došli na obali, izvukli smo i njih van, zahvaljivali su, a jedan je počeo ljubiti policajca - svjedoči nam Igor Zalokar.

I na slovenskoj strani bilježe štetu koje migranti prave po kućama i vikendicama u kojima nema nikoga. Uglavnom se žele ugrijati nakon plivanja hladnom Kupom, a pritom su prilično nepažljivi. Mještani svjedoče da su jednom njihovu suseljanu zapalili drvarnicu u kojoj je izgorjelo 40 metara cijepanih drva. Sve ove informacije su javnosti u Sloveniji i BiH dobro poznate, no Hrvatska o njima ne zna gotovo ništa, izuzev one koja gotovo svakodnevno gleda kako im u noćnim satima pokraj kuća prolaze ljudi-sjene.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:50