Možda bi visokosmjerni sudac Haaškog suda Alphons Orie i tužiteljstvo Suda bili bolje upućeni u ratne rabote nekadašnjeg Miloševićeva šefa obavještajne službe Jovice Stanišića te “alfe i omege” najbrutalnije postrojbe u ratovima na području bivše Jugoslavije - Crvenih beretki - Franka Frenkija Simatovića da su tijekom suđenja imali prilike pogledati uzbudljivu trilogiju srpskoga novinara Filipa Švarma “Jedinica”.
No, očito nisu mogli odvojiti nešto više od dva i pol sata da se upoznaju s djelovanjem dijaboličnog dvojca i istinskih gospodara rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
Ostvarenje srpskog novinara iz 2006. sigurno nije moglo obuhvatiti sve što je spomenuti, nedavno pred Haaškim sudom oslobođeni tandem radio tijekom ratova, ali već i ono što se vidjelo u prve dvije epizode (treća se bavi sudjelovanjem Jedinice za specijalne operacije (JSO) srpskoga MUP-a ili Crvenih beretki u likvidaciji premijera Zorana Đinđića) bilo bi dovoljno da sudac Orie duboko postiđeno promisli o svojoj diskutabilnoj odluci.
Naime, film se kronološki bavi razlozima i potrebama Miloševića za stvaranjem postrojbe te prati njeno nastajanje i ratno-političko djelovanje. Jedinica je stvorena kao paravan Beograda, odnosno kao poluga za “prikriveno” kontroliranje i vođenje srpskih pobuna u Hrvatskoj i BiH.
Ta postrojba, koja nigdje formalno nije bila zavedena, djelovala je u Hrvatskoj i BiH pod direktnom kontrolom Službe državne sigurnosti Srbije, kojom se direktno dirigiralo iz kabineta Slobodana Miloševića i čije djelovanje na najeklatantniji način dokazuje izravnu umiješanost tadašnjeg srpskog vrha u ratna i politička zbivanja početkom 90-ih te otvoreno sudjelovanje pripadnika srpskih obavještajnih službi i policije na strani snaga tzv. SAO Krajine i pobunjenih bosanskih Srba.
Frenki Simatović (s naočalama) snimljen na Palama uoči početka najtežih ratnih operacija u BiH, gdje su intenzivno djelovale Crvene beretke
Frenki Simatović, “hrvatskog podrijetla iz partizanske obitelji”, bio je početkom 90-ih zvijezda u usponu na srpskoj obavještajnoj sceni. Nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj stvari se kompliciraju, a Simatović se, kaže film, već ljeti 1990. (u kolovozu iste godine počinje “balvan-revolucija”) mota po Kninu. Uskoro je u Kninu i Stanišić postao čest gost. Frenki udara temelje Jedinice s Kapetanom Draganom, australskim zaštitarom srpskog podrijetla, u Golubiću kod Knina 5. travnja 1991. (dakle, prije nego što su počeli otvoreni ratni sukobi), a on pobunjenim Srbima dovozi i prvo naoružanje.
Ta postrojba tada se naziva Frenkijevci, a uskoro postaju poznati kao Knindže. Vatreno krštenje imali su u lipnju 1991. na Ljubovu kod Gospića. Usporedo s Miloševićevim planovima Simatović koordinira iz Beograda i “spontanu pobunu” Srba u Slavoniji, a pripadnici srpskog SDB-a, od kojih će neki poslije postati Crvene beretke, sudjeluju u masakru hrvatskih policajaca u Borovu Selu 1. svibnja 1991. godine. Frenki je, svjedoči snimka, 4. svibnja službeno proglasio osnivanje Jedinice, koja ni tada ne ulazi u registar MUP-a. Stanišić potpisuje akt osnivanja.
Kapetan Dragan vodio je ‘Frenkijevce’ i ‘Knindže’, postrojbe iz kojih je izrasla Jedinica za specijalne namjene, tzv. Crvene beretke
Za zapovjednika “slavonskog ogranka” angažira se kriminalac i Udbin ubojica Željko Ražnatović Arkan. Simatović i Stanišić drže vezu između Beograda i Knina i ne dopuštaju nikakvo “soliranje” lokalnim vođama. Svaki potez moraju usuglasiti ili provesti nakon konzultacije sa Stanišićem, koji Miloševiću dolazi bez kucanja, a Simatović na terenu prati provođenje naredbi.
Tijekom “vukovarske kampanje” Crvene su beretke bile “udarna grupa podrške JNA”, a Simatović u motelu Ležimir na Fruškoj gori uvježbava nove pripadnike Jedinice.
Kako Milošević širi rat na BiH, tako već početkom svibnja Arkan ulazi u Bosnu i čini zločine u Bijeljini i Zvorniku. Tada se Jedinici priključio i kasniji zapovjednik Miodrag Ulemek Legija.
- Stanišić ima potpunu kontrolu nad cijelom strukturom državne sigurnosti Republike Srpske - kaže u filmu sugovornik Igor Gajić. To potvrđuje i snimka na kojoj se vidi kako Simatović govori gdje sve Jedinica djeluje - Vukovar, Ilok, Plitvice, Lički Osik, Benkovac, Obrovac, Gračac, Ozren, Banja Luka, Doboj, Brčko, Višegrad - te Stanišić kako sjedi uz Radovana Karadžića na sastancima vodstva Republike Srpske.
Stanišić i Simatović su bili “obavijeni velom tajne” i ljudi “bez lica”, ali su se u jednoj izvanrednoj situaciji morali prikazati u javnosti: kada su bosanski Srbi izmakli kontroli te, uoči Oluje, počeli otimati i vezivati UN-ove vojnike za vojne ciljeve. Milošević je tada poslao Stanišića u akciju “spašavanja” UN-ovaca koju je “uspješno” obavio. U sklopu Jedinice bila je i postrojba Škorpioni koja je (postoji i videouradak) sudjelovala u likvidacijama nakon pada Srebrenice.
No, nakon rata Stanišić postaje sve veća opasnost za Miloševića. Kako se kaže u filmu, Milošević ga se boji te ga sumnjiči za sve bliskije veze sa CIA-om. To bi mogao biti i jedan (ako ne i jedini) razlog za oslobađajuću presudu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....