DRUGI POGLED

VERA ČUDINA ZA JUTARNJI PROGNOZIRA TURBULENTNU POLITIČKU JESEN Kad padnu kiše jesenje, burna afera jednu će važnu političku glavu poslati u prošlost!

 
 Damjan Tadic / CROPIX

Turistička sezona svake godine nečije kase napuni, nečije isprazni, a državni proračun podeblja. Na kraju se svi raduju. Podjednako, nejednako… nećemo ih pitati. U vrijeme ljetnog odmora inače se ne pita previše, mnoge se zabrane brišu iz rječnika, suzdržavamo se od svadljivih tonova, bezbrižno iskorištavamo vrijeme… idiličan doživljaj pokušavamo što dublje utkati u sebe, kako bismo u preostalim mjesecima imali snage suočiti se s novim mjerama Vlade i raznoraznim novim reformama, obećanjem povećanja plaća, ali i sigurnim povećanjem cijena svega i svačega. Zato se na odmoru mozak stavi na pašu, da izdržimo nadolazeće privatne i društvene promjene.

Netko iz vrhovnih krugova reći će kako je samo privilegija puka imati mozak na paši, dok će oni u 'malim vilama' (tko zna čijim i od čijeg novca) imati radni odmor. Da su htjeli takav odmor otišli bi u divljinu, tražili pitku vodu, hvatali ribu i time razbistrili misli, pa smislili za taj privilegirani puk privilegirane reforme, koje će im donijeti vesela jutra i mirne večeri, a ne uzdignute obrve, napade panike i probavne tegobe. Hrvatski narod prolazi put svile odjeven u plac modu, dok nam umne glave sa svilenim kravatama nude močvaru od života. Svemu je kriv godišnji odmor, odnosno način na koji ga netko provodi. Mi plandujemo, oni planiraju. Sve zajedno podsjeća na luna park u kojem oni pokreću aparate na koje ćemo mi sjesti. Čim sjednemo na ponuđenu igračku (vlakić, vrtuljak, ali ne ljubavi, ringišpil, autići), nasjeli smo na prokušanu podvalu. A čovjeku je najlakše podvaliti iza ljetnog odmora, jer mu je glava još uvijek ostala omamljena užicima sunca, mora, zabave i relaksacije. Dodamo li tome različite gastronomske okuse i alkoholne 'sedative', opterećivati se povratkom u stvarnost nikom nije ni na rubu pameti.

Ali njima je pamet uvijek u opticaju, zato nas i uspijevaju prevariti u pametovanju. Sagledamo li hrvatski standard sa svih strana njima posao cvjeta i kad posrću i kada ih isključe, jer oni nađu nove aparate koji ih održavaju ne samo na životu, nego im standard ostane netaknut. A zašto nama standard varira, ali ne iz plusa u minus, već iz minusa u još veći minus. Kredit pokrivamo kreditom uz bankovne samilosne pogodnosti, koje se vrlo brzo pokažu kao elementarne nepogodnosti, zatim pozajmice kod legitimnih lihvara, jer sila Boga ne moli, pa tako se i čovjek s puno nevolja nađe u neobranom grožđu (kod lihvara) i ne razlikuje vrstu grožđa, dok ne napravi vino. Naše posljedice, naša briga, a dugoročno ispaštanje i život u strahu od sutra opet ostaje samo u našim domovima. Ovo nam jasno daje na znanje, iako živimo u istoj državi, tretman nam nikad neće biti isti.

Mi možemo raditi i više poslova u istoj firmi, dohodak nam ne podižu. Oni rade jedan posao čiji je dohodak tri do pet puta veći od našeg. Boduje li se u dohotku nečija pamet ili ishod te iste pameti? Očito je kako oni čiji standard ostaje netaknut uvijek imaju pametan ishod, ali za sebe. Zašto ga mi nemamo, koji pristajemo često i na nemoguće uvjete, pod čim možemo navesti zapostavljanje vlastite obitelji i vlastitog zdravlja (prekovremeni rad, rad na blagdane, noćna dežurstva…), a ipak se nismo ni približili njihovom dohotku? Što zapravo određuje osobni visok ili niski standard u Hrvatskoj? Konstantna moć uvjeravanja u iznimnost vlastitih ideja, ako u njih zaista i sam vjeruješ, jedan je od preduvjeta podizanja osobnog standarda. Zato političari imaju radni odmor, da im ne presuše iznimne ideje. Na kome će ih primijeniti, nego na nama.

Moja prognoza

Kad padnu kiše jesenje, burna afera jednu će važnu političku glavu poslati u prošlost

Savjetovalište Vere Čudine

098 236 551

099 5990 255

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:58