Vera Čudina, jedna od naših najtraženijih vidovnjakinja, autorica desetak knjiga i kolumnistica portala Živim.hr, preminula je u 66. godini nakon kratke bolesti, a ispraćena je u krugu najbližih.
"Postoje neki drugi svjetovi u kojima ćemo se ponovno sresti jer duša dušu nađe kad je ljubav vodi. Hvala ti što si bila ovdje. Među ljudima. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima. I suze ponekad zanijeme, a ona jedna suza pokraj oka, zauvijek će biti/ostati samo tvoja", stoji na njezinu Facebook profilu.
Njezin tim od nje se oprostio uz riječi kako je "do posljednjeg daha živjela za čovjeka. Žena iz neke druge priče, s vizijom i misijom u službi čovječanstva".
Rodom iz Žumberka, bavila se ljudskom naravi, a život je posvetila pomaganju drugima te je napisala brojne knjige na temu čovjekove osobnosti. Postala je poznata predviđanjem događaja u javnom i političkom životu. Svojim klijentima uvijek je savjetovala da se života ne trebaju bojati, nego ga trebaju dobro iskoristiti jer je svaki jedinstven i kratkotrajan.
"Štete je ionako previše na svijetu, a najveću štetu prema svemu, čak i samom sebi, čini čovjek. Život nije ništa drugo nego putovanje koje se jednog dana prekine, naravno, u zemaljskim okvirima. Pa dok smo ovdje, neka nam to putovanje bude ljepše, lakše… Posuto mekim laticama, a ne kamenjem", napisala je jednom.
Smatrala je da slučajnosti ne postoje, a zbog mogućnosti uvida u budućnost nije, priznala je, bila sretnija od ostalih ljudi. Pričala je javno o svojim neobičnim, neki bi rekli i nadnaravnim iskustvima. Govorila je kako je posebna povezanost nje i duha postojala od njezina ranog djetinjstva što je i pokazivala, tad još sramežljivo, ali ne iz straha, nego iz osjećaja poniznosti koji ju je pratio cijeloga života.
Kad je kao srednjoškolka s prijateljicom prvi put posjetila vidovnjaka da im otkrije budućnost, on joj je, prema njezinu kazivanju, rekao: "Što si ti došla? Ti to znaš bolje od mene". U svojoj knjizi "23. veljače godine Gospodnje" napisala je kako je i njezin otac "još kao mladić primio ‘poruku‘ o njoj i njezinu ‘daru s visina‘".
"Imam sposobnosti pretkazivanja, ispunjavanja želja, telepatije, mogu otkriti gdje su nestale osobe ili ukradene stvari i predmeti, spoznala sam kroz ove godine da uspješno mogu iscjeljivati. Sve što činim doista se može nazvati čudom. Uostalom, pa i zovem se Čudina", izjavila je.
"Jesu li to predviđanja pogleda u budućnost, je li to inteligencija vizionarstva ili nešto više od svega toga bespredmetno je raspravljati. Svatko vidi i čuje ono što hoće. Ali što je istina, morate se uvjeriti sami bez ičijeg utjecaja sa strane. Jer svaki utjecaj sa strane, iako djelovao dobroćudno, ne mora biti iskren", govorila je Čudina.
Električna aktivnost njezina mozga ispitivana je i razlikovala se od sposobnosti većine ljudi, što je ona pripisivala sposobnosti kontroliranja vlastitog disanja.
"Kad spavam, ja znam da spavam, a isto tako mogu reći da sam u polubudnom stanju. Kad mi se postavlja određeno pitanje, ja misaono preuzimam to pitanje na sebe i dajem mu određeno tumačenje. Ne izvorno koje dobivam jer ga nitko ne bi razumio, bilo bi slično Nostradamusovom, nego ga pretvaram u tekst koji je svakom dostupan", objašnjavala je svoju metodu.
U zrelijoj dobi bavila se i slikanjem te je imala nekoliko izložbi.
"Polukubizam, poentilizam, ekspresionizam, sve su to razdoblja u koja bi se moje slike mogle svrstati. Ali njihova prava poanta u tome je što, pomoću boja, vrlo pozitivno utječu na ljude, odnosno šalju energiju koja pozitivno djeluje na čovjeka", rekla je.
U jednoj kolumni napisala je da voli biti korisna jer se tad ne može osjećati loše.
"I onaj koji kosi travu u tuđim vrtovima nije ništa manje koristan od odvjetnika. Svi smo mi ovdje jednaki. Umanjiti vrijednost nečije korisnosti žele samo oni ljudi koji sebe nisu uspjeli dovoljno istaknuti. Tako isticati sebe nepovjerenje je u kvalitetu svoje korisnosti. Kvaliteta ovisi o predanosti u radu i ljubavi prema vrsti posla koji sam odabrala obavljati. Tu često dolazi do zablude. Prihvaćamo se poslova u kojima ne uživamo ili zbog dohotka ili zbog pozicije u društvu i eto, kako kažu naši susjedi, belaja... Kad bi čovjek radio ono što srce voli i u čemu duša uživa, imao bi i novca i mira. Pozicija u društvu ionako je prolazna i ovisna o raspoloženju. Danas si gore, a sutra dolje".
Njezini poštovatelji veliku ulogu pridavali su njezinu "pogledu" koji je ona, kako je rekla, stekla treningom. Naime, Isusov pogled iz Zeffirellijeve serije "Isus iz Nazareta" na Veru Čudinu ostavio je dubok dojam. Mnogo puta iznova je gledala spomenuti film i sama trenirala pogled kako bi njime iscjeljivala i ispunjavala želje.
U jednoj je radioemisiji za sebe rekla: "Nije svejedno kako ljude gledam. Kad ih gledam ‘iza očiju‘, tad im mijenjam karmu i život. Sebi strahovito štetim".