Iako Hrvatska, prema službenim podacima, bilježi čak i pad broja tražitelja azila u odnosu na godinu prije, val izbjeglica s područja Bliskog istoka koji stiže u Srbiju i žičana ograda koju Mađarska gradi na svojoj granici prema Srbiji svojevrsno su upozorenje da bi se ubrzo mogao naglo povećati broj izbjeglica i u Hrvatskoj.
Hrvatska bi, kao posljedica gradnje zida na mađarskoj granici prema Srbiji, koja je trenutačno i vanjska granica EU i vanjska granica Schengena, mogla postati jedna od alternativnih ruta za ulazak izbjeglica u zonu Schengena.
Nepredvidljivi smjerovi
“Mi smo upozorili na to kada smo izrazili neslaganje s idejom Mađarske o gradnji zida, da se za problem migracija treba pronaći zajedničko europsko rješenje jer nacionalno rješenje nije moguće. Ako se ne djeluje zajednički, onda mnoge izbjeglice mogu pronaći alternativne pravce kojima će doći ponovno u Mađarsku iz Srbije, bilo preko Rumunjske ili preko Hrvatske”, rekao je Jutarnjem listu jedan diplomat EU, priznavši da su smjerovi kretanja izbjeglica nepredvidljivi jer ovise o raznim fakorima, među kojima i strategiji krijumčara koji profitiraju od tragedije.
I u Europskoj uniji i u Hrvatskom Crvenom križu svjesni su da postoji mogućnost da Hrvatska postane nova tranzitna postaja za izbjeglice koje kao konačni cilj imaju neke druge razvijenije države članice Europske unije. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, rekavši kako ne vjeruje da će se velik broj izbjeglica pristiglih u Srbiju tamo zadržavati dulje, kako prenose mediji iz Srbije, predvidio je da bi oni mogli ubuduće prema EU ići preko Hrvatske i Bugarske.
Nadzor granice
Iz EU i dalje ponavljaju samo načelna stajališta o tome da su države članice odgovorne za nadzor svojih granica, da svaka mjera mora biti u potpunosti u skladu s EU zakonima i s međunarodnim obvezama, među kojima su i one da se tražitelje azila ne vraća ako bi njihov život bio u opasnosti. EU nije imala instrumenata spriječiti namjeru mađarskog premijera Viktora Orbana u gradnji zida prema Srbiji, osim što je takav čin ocijenila neprihvatljivim jer se u europskim vrijednostima kao jedan od većih uspjeha smatra upravo rušenje zidova između država.
Hrvatska, s više od 1300 kilometara dugom granicom prema Crnoj Gori, BiH i Srbiji, ima najveću kopnenu vanjsku granicu EU i kako su njezine granice sa Slovenijom i Mađarskom unutarnje granice EU, iako nisu unutar Schengena, može se očekivati da krijumčari koriste teritorij Hrvatske za dovođenje izbjeglica u Schengen, i to ponovno kroz Mađarsku. Hrvatska ima s tom državom i dulju granicu nego Srbija (355 kilometara). Područje Baranje, odnosno tromeđe Hrvatske, Mađarske i Srbije, potencijalno bi moglo postati kanal krijumčarima.
U EU su i prije pohvalno govorili o spremnosti hrvatske policije za nadzor granica, ali su upozoravali na potrebe bolje administrativne pripreme za procesuiranje većeg broja zahtjeva za azil. Od Hrvatske se očekuje da prema najvišim europskim standardima zbrine izbjeglice.
Bitka s vizama
Srbija, BiH i Crna Gora morale su uvesti vize za mnoge građane trećih država kao uvjet za ukidanje viza njihovim građanima za EU. Zato izbjeglice iz Afganistana, Sirije i Iraka mogu kroz njihov teritorij samo ilegalno. Oni tako do Srbije dolaze preko Grčke i Makedonije. Procjenjuje da bi granica prema Srbiji, u kojoj je prema nekim procjenama trenutačno čak 70.000 imigranata, mogla biti novi smjer dolaska imigranata u EU, prije nego ona s Bosnom i Hercegovinom. S druge strane, nadzor granice s BiH, kako nam kažu diplomati u Bruxellesu, važan je više zbog sprečavanja aktivnosti radikalnih skupina.
Crveni križ: O smještaju mora odlučiti Vlada, a mi smo spremni
Hrvatski Crveni križ na prognoze da će priljev izbjeglica iz zemalja Bliskog istoka koji prolaze kroz Srbiju biti preusmjeren na Hrvatsku i Bugarsku, obavijestio je javnost da se HCK priprema za mogući migrantski val u Hrvatskoj te objasnio da je potrebno osigurati smještajne kapacitete i dovoljne količine osnovne humanitarne pomoći.
“HCK je spreman u okviru svojih mogućnosti, humanitarnog mandata kao pomoćnog tijela Vlade”, objasnila je voditeljica Službe za zaštitu migranata Sanja Pupačić i dodala kako su oni prvenstveno u stanju pružiti prvu pomoć, osigurati humanitarnu i psihosocijalnu pomoć ranjivim skupinama.
“Mi smo terenski ljudi, ali ništa ne radimo bez odluke Vlade koja odlučuje kako i gdje skrbiti o emigrantima. Prvo i najvažnije pitanje je materijalnih resura, dakle, smještaja, ali to je u ingerenciji Vlade. Mogućim emigrantima spremni smo dati svu pomoć kakvu dajemo i svima ostalima; azilante nastojimo integrirati u društvu, a ljudima koji su u tranzitu pružamo svu potrebnu pomoć da ne budu na cesti. Sustav pomoći emigrantima gradi se već godinama, razrađen je u skladu s europskom zakonskom regulativom i nadamo se da smo ga uspjeli posložiti tako dobro da kaosa ne bi bilo.”
Pupačić kaže da i u HCK vlada neizvjesnost oko mogućeg dolaska emigranata, ali procjenjuje da im Hrvatska, kao zemlja izvan schengenske zone, nije zanimljiva. Dosadašnje iskustvo pokazuje da se krijumčarske rute nepredvidljivo mijenjanju.
Na 4847 zahtjeva 164 azila
Od 1997. godine do danas u Hrvatskoj je 4847 osoba zatražilo zaštitu, a status azilanata imaju 164 osobe od kojih se većina nalazi u Zagrebu, smještena u stanove. Oni koji su u fazi čekanja rješavanja statusa, a njih je manje od 100 nalaze se u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini i Zagrebu. Hrvatska bi, prema prijedlogu Europske komisije, trebala primiti 747 izbjeglica iz Sirije i Eritreje od ukupno 40.000 koje su došle u Italiju i Grčku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....