Velika utrka za vakcinom: Zašto ćemo kasniti s cijepljenjem i tko je za to zapravo kriv?

Krajem prošlog tjedna u svijetu je zabilježeno gotovo 2,2 milijuna umrlih od koronavirusa. Uz milijune ožalošćenih obitelji i prijatelja stoje i milijarde ljudi koji također trpe posljedice - zatvoreni u svojim domovima, odsječeni od svojih najmilijih, koji gube poslove i ušteđevine, koji padaju sve dublje u depresiju. Nada koju smo svi imali - da će uskoro doći cjepiva koja će nam vratiti život u normalu, da ćemo se othrvati ovoj pandemiji i ubrzo zaboraviti na nju - počela se topiti proteklih dana kada je postalo očito da cjepiva kasne, da nećemo dobiti planirane količine, da će agonija ipak trajati tjednima, ako ne i mjesecima dulje nego što smo se načas ponadali.

Za nas koji živimo u Hrvatskoj, u Europskoj uniji, još je bolnije vidjeti kako Izrael obara rekorde u cijepljenju svojih građana i najavljuje završetak cijepljenja već za nekoliko mjeseci, kako su Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo već cijepili milijune, dok su države EU jedva počele cijepiti najranjivije skupine građana. Bijesni i očajni, spremni smo kriviti sve - od vlastitih političara preko birokrata na čelu Europske unije pa sve do farmaceutskih kompanija. No, riječ je o vrlo složenoj priči u kojoj niti jedna strana nije ni crna, ni bijela - nema karikaturnih negativaca, ni viteza na bijelom konju, samo jako puno ljudi koji se trude raditi svoj posao, s manje ili više uspjeha.

Strasti su posebno uzavrele protekli tjedan kada je Pfizer isporučio manje cjepiva nego što je prethodno najavio i kada je postalo jasno da će i Hrvatska morati pauzirati cijepljenje kako bi bili sigurni da će biti dovoljno zaliha da oni koji su već primili prvu dozu, prime i drugu unutar preporučenog roka. Ulje na vatru na globalnoj razini dolila je i tvrtka AstraZeneca koja je najavila da će u EU moći dostaviti 60 posto manje doza svojeg cjepiva nego što je bilo naručeno, dok će se isporuke Ujedinjenom Kraljevstvu isporučiti prema planu.

Dužnosnici EU reagirali su dramatično, počele su prijetnje ograničavanja izvoza iz proizvodnih linija unutar EU, Italija je najavila tužbu protiv britansko-švedskog farmaceutskog diva, a Belgija je poslala inspektore u tvrtkine tvornice kako bi utvrdila jesu li tamošnje zalihe slane izvan EU. I sve to za cjepivo koje do petka još uopće nije niti bilo odobreno za korištenje u Europskoj uniji. Što se zapravo dogodilo?

"Zdravstvene vlasti, cijela ekipa koja je naručivala ta cjepiva, morale su znati bolje od toga", rekla nam je osoba s dugogodišnjim iskustvom u jednoj od najvećih globalnih farmaceutskih tvrtki, koja je zbog povišenih strasti u javnosti molila da joj ne spominjemo ime. Zastoji u proizvodnji, kašnjenja isporuke i problemi u razvoju su nešto što se redovito događa, pogotovo kada je riječ o novim tehnologijama i količinama bez presedana.

"Oni su pomalo naivno povjerovali da će to biti odmah, da će biti za sve", kazao nam je izvor iz farmaceutske industrije. "To je čisto stvar matematike. O tome se i pričalo prije nego što je cjepivo došlo na tržište, i onda se odjednom zaboravilo."

Slično misli i stručnjakinja za ekonomiju zdravstva, docentica na Ekonomskom fakultetu u Rijeci dr. Ana Bobinac. "Unaprijed se znalo da su kapaciteti za proizvodnju cjepiva nedostatni da bi se zadovoljile sve potrebe i očito se lako stvorilo usko grlo kod proizvođača", rekla nam je dr. Bobinac.

"Ali, mislim da nije vrijeme za dizanje panike i hajku na farmaceutsku industriju isključivo kroz prizmu kašnjenja u Hrvatskoj odnosno EU. Na svijetu žive milijarde ljudi i svi imaju potrebu za cjepivom, u mnogim dijelovima svijeta je situacija mnogo gora nego kod nas. Mislim da treba pričekati prije nego što osudimo cijelu industriju", istaknula je dr. Bobinac.

Problem je, iz perspektive EU, što su druge države već dobile veće količine cjepiva, što je posebno bolno u slučaju AstraZenece koja je dio svoje proizvodnje iz EU slala u Veliku Britaniju kako bi zadovoljila tamošnju narudžbu. Tvrtka je, naime, imala inicijalne zastoje u proizvodnji u svojim britanskim postrojenjima, zbog čega je Ujedinjenom Kraljevstvu do kraja prošle godine isporučila samo četiri milijuna doza - proizvedenih u Nizozemskoj i Njemačkoj.

Čekajući doze

No, sada kad EU očekuje svoje doze od AstraZenece, čije je cjepivo jučer trebalo dobiti i službeno odobrenje Europske agencije za lijekove, europska su postrojenja podbacila, a sva proizvodnja iz britanskih tvornica ide ravno u ruke Ujedinjenog Kraljevstva.

Odgovor iz EU zasad je dosta emotivan, a povjerenica za zdravstvo Stella Kyriakides optužila je tvrtku za kršenje ugovornih obveza. "Nemogućnost da osiguraju proizvodne kapacitete je protivna tekstu i duhu potpisanog sporazuma", izjavila je Kyriakides u srijedu.

Direktor AstraZenece, Pascal Soriot, prebacuje krivnju za kašnjenja na samu Europsku uniju. U intervjuu za talijanski dnevnik la Repubblica u utorak rekao je kako količina koje će biti dostavljena zemljama EU "nije toliko loša" te naglasio kako se njegova tvrtka ugovorno obvezala samo da će dati sve od sebe da ispuni zadane ciljeve, takozvani "best effort".

Da je Europska unija, tvrdi Soriot, naručila svoje doze tri tjedna ranije, kao što je to učinila Velika Britanija, danas ne bismo imali probleme koje imamo.

Soriota su brojni mediji i internet komentatori raščetvorili zbog njegovih izjava, no one su vrlo vjerojatno iskrene, koliko god se doimale neumjesne. Teško je povjerovati da se odvjetnici tvrtke čiji su godišnji prihodi usporedivi s proračunom Slovačke nisu itekako dobro zaštitili pri potpisivanju ugovora čije je ispunjenje ciljeva u startu bilo upitno.

Također, optužbe da AstraZeneca profitira prodajući cjepivo iz Europe po višim cijenama negdje drugdje u svijetu gotovo pa da su smiješne. Tvrtka je sa svojim partnerom u razvoju cjepiva, Sveučilištem u Oxfordu, potpisala sporazum prema kojemu će u cijelom svijetu naplaćivati isključivo proizvodnu cijenu za svoja cjepiva. Ovisno o troškovima lokalne logistike, za većinu svjetskih zemalja to znači tri do četiri dolara po dozi.

"Ako govorimo o cjepivu AstraZenece, prema onome što vidim iz medija, ono će biti jeftinije od ostala dva cjepiva, i to znatno", rekla nam je dr. Bobinac. "AstraZeneca je dio globalne COVAX inicijative koja ima za cilj osigurati cjepivo za siromašne zemlje i zemlje u razvoju po niskoj cijeni te u partnerstvu s organizacijama kao što je UNICEF osigurati dvije milijarde doza cjepiva u tim zemljama. To je, za mene, pokazatelj njihove želje da se uključe u rješavanje globalnog problema."

Aktualni problem zapravo se može svesti na dva faktora. Prvi je sama proizvodnja, koja je tehnološki zahtjevna i mora proći kroz vrlo stroge procese testiranja. Kako nam je objasnio izvor iz farmaceutske industrije, gotovo je nemoguće da proizvodnja cjepiva u velikim količinama - a ovdje je riječ o količinama bez presedana u povijesti industrije - može proći bez problema i zastoja. Otkriveni minorni problem zbog strogih propisa može zaustaviti cijelu proizvodnu liniju ili prisiliti proizvođača da cijelu seriju pošalje u otpis. Zastoji u dostavi potrebnih kemikalija također mogu prouzročiti nenadoknadiv gubitak proizvodnje kada je ona organizirana 24 sata na dan. Strojevi se kvare, ljudi se razbolijevaju.

Iako u pravilu predstavnici industrije gotovo nikad ne navode točne razloge za svoje probleme, nego ih u najboljem slučaju podijele samo sa svojim klijentima, Soriot tvrdi kako je EU jednostavno imala "lošu sreću". Tvrtka je trebala učiti partnere u europskim državama kako proizvesti cjepivo, a s obzirom na potreban broj ljudi, velik postotak se prvi put susreće s takvim procesom. Također, njihovo se cjepivo proizvodi u bioreaktorima, uz pomoć bakterijskih kultura koje podliježu nepredvidivosti prirodnih procesa - što znači i redovito, temeljito testiranje, ali i moguće fluktuacije u proizvodnji.

Europske su tvornice, tvrdi Soriot, baš one koje trenutačno proizvode manje količine spojeva potrebnih za cjepivo. Da je EU ranije naručila svoja cjepiva, tvrtka bi ranije počela s obučavanjem ljudi i većina bi se problema dosad riješila, kao što su se riješili u britanskim tvornicama. Pravo je pitanje, zapravo, zašto je EU čekala toliko dugo s narudžbama. No, i na to pitanje, ispostavilo se, postoji dobar odgovor.

"Nažalost, kad se dogovaralo što će biti dio kompetencija Europske unije, zdravstvo nije u to ušlo", objasnila nam je hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan koja već godinama zagovara da se dio ingerencija zdravstva prebaci na razinu Unije.

"Sad se događa to da u pitanjima koja su nam zajednička ne možemo imati brz, zajednički odgovor", napomenula je Borzan. "Ja se ne zalažem za to da nama EU određuje broj bolničkih kreveta ili liječnika ili kakvo će biti naše zdravstveno osiguranje, ali ove teme - bakterije, virusi - koje ne poznaju granice, zbog jedinstvenog tržišta i slobodnog kretanja ljudi, vi ne možete spriječiti zarazu koja se pojavi u jednoj zemlji da se ne proširi dalje."

Europska unija je pandemiju dočekala nespremna na zajednički odgovor jer je bilo kakva inicijativa zahtijevala odobrenje svih zemalja članica, što je uvijek procedura koja traje. Dok su Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo mogli brzo i jednostrano donositi odluke, EU je uvijek kaskala nekoliko tjedana za njima.

Problem je bio i to što najbogatije države EU, poput Njemačke i Francuske, nisu htjele gubiti vrijeme, nego su krenule u samostalne pregovore s proizvođačima cjepiva još prošlo ljeto dok su sva cjepiva bila tek u ranim fazama testiranja.

Čak i kad su ministri zdravstva svih 27 država članica podržali plan prema kojem je Europska komisija mogla kupovati cjepiva u njihovo ime, Njemačka i Francuska, kojima su se pridružile Nizozemska i Italija, krenule su zajednički u odvojene pregovore za nabavu. Komisija je potom pokrenula ambiciozan plan, prenamijenivši takozvani Instrument za hitnu potporu, a na čelo Glavne uprave za zdravstvo postavljena je Sandra Gallina koja je vodila trgovinski pregovarački tim sa zemljama Mercosura.

Četiri najbogatije države EU pristale su odustati od svoje inicijative i sve pregovaračke ovlasti prepustiti Europskoj komisiji. EU je zapravo postigla neviđen uspjeh - dok su inače farmaceutske tvrtke pojedinačno pregovarale s 27 zemalja članica, a svaki je sporazum morao biti poslovna tajna, mogli su diktirati cijene i tjerati države da se međusobno nadmeću. Novi plan Komisije obrnuo je taj odnos snaga: 27 zemalja s gotovo pola milijarde ljudi sada je pregovaralo kao jedna, a cijeli je blok mogao prisiliti proizvođače da se nadmeću cijenom i obećanim količinama.

EU je bila u idealnoj poziciji da osigura niže cijene i velike količine, i osigurala je možda i najveći i najširi portfolio narudžbi na svijetu - ukupno 1,485 milijardi doza od šest različitih proizvođača, s dodatnim opcijama za kupnju još 780 milijuna doza - znatno više od 890 milijuna doza teoretski potrebnih za cijepljenje svakog građanina EU dvjema dozama. Ispregovarana cijena za pojedina cjepiva bila je i do 25 posto niža od cijene koju su plaćali SAD i Velika Britanija.

Ipak, preostalo je još nekoliko problema. Prvo, taj je uspjeh ipak stigao na račun sporijih pregovora - Britanija je, primjerice, svoje pregovore s AstraZenecom završila tri tjedna prije EU, a pregovore s Modernom oko tjedan dana ranije. Drugo, cjepiva su još uvijek morala proći odobrenje Europske agencije za lijekove, proces u kojem EU nije brzala, za razliku od SAD-a i UK. Konačno, sporiji proces značio je i kasniji pristup cjepivima, kao što se najbolje vidjelo na slučaju AstraZenece. EU će dobiti najviše cjepiva najviše različitih vrsta, no pitanje je kada.

Sporiji proces odobravanja ipak je imao i svoju svrhu - EU, suočena s velikim postotkom građana koji zaziru od cijepljenja, odlučila je strogo se držati sigurnosnih procedura. Ono što je još bitnije jest pitanje odgovornosti za probleme i nuspojave. SAD i UK cjepivima su dali hitno odobrenje, koje oslobađa proizvođače svake odgovornosti. No, ako nešto pođe po zlu s cjepivima koja se koriste u EU, odgovornost za to snosit će sami proizvođači.

Činjenica je ipak da u ovom trenutku cjepiva u EU nedostaje. "Srećom smo u Hrvatskoj prvom dozom procijepili većinu korisnika domova za starije i oni su prioritet za drugu dozu pa je to razlog za zadovoljstvo", rekao nam je epidemiolog dr. Branko Kolarić, član Vladina Znanstvenog savjeta. "Sada je važno što prije i brže procijepiti osobe starije od 65 godina koje žive izvan institucija, a nakon njih i osobe koje imaju kronične bolesti, a mlađi su od 65 godina."

Hoće li Hrvatska uspjeti ispuniti svoj cilj i procijepiti 50 posto populacije do ljeta ovisi o dostavi cjepiva u sljedećih nekoliko tjedana. "Ako vrlo skoro ipak počnemo dobivati ugovorene doze, ovaj zastoj neće značajnije utjecati na plan cijepljenja", istaknuo je dr. Kolarić. "No, ako bi ove smanjene isporuke bile dulje od tjedan-dva, svakako ne bismo mogli ispuniti plan jer do ljeta ne bismo niti dobili dovoljno doza da se cijepi 50 posto osoba budući da su za svaku osobu potrebne dvije doze."

Srbija dvostruko bolja

Srbija je već procijepila dvostruko veći postotak svoje populacije od Hrvatske, pa se postavlja pitanje bismo li i mi bolje prošli da nismo nabavljali cjepivo u sklopu EU. "Srbija je nabavila velikom većinom rusko i kinesko cjepivo", napomenula je dr. Bobinac. "Hrvatska je dio EU, i to ima svoje prednosti i svoja ograničenja. Sad to izgleda kao ograničenje, ali to je trenutačno, mislim da položaj Hrvatske nikako nije ugrožen članstvom u EU." Srbija, primjerice, već pregovara s COVAX inicijativom za siromašne zemlje kako bi kroz taj program s vremenom došla i do cjepiva AstraZenece.

Da je Hrvatska u ovom slučaju profitirala od članstva u EU, slaže se i Biljana Borzan, koja ističe da je to definitivno koristilo nama kao državi. "Mi sami, ovako mali i financijski zanemarivi, bili bismo na kraju kolone", rekla je i podržala stav premijera protiv "iskakanja".

Gledano na dulji rok, strategija EU će se gotovo sigurno isplatiti. Cjepiva će stići, prije ili poslije. Pfizer je, primjerice, privremeno smanjio svoju proizvodnju u Belgiji samo kako bi mogao što prije znatno povećati kapacitete. Kada završe proširenje proizvodnje, doze će početi stizati znatno brže, a zemlje članice morat će se potruditi da logistika cijepljenja ne bi zaostajala za dostavom doza. AstraZeneca je obećala dostavljati 17 posto svoje globalne proizvodnje Europskoj uniji, bloku koji predstavlja tek 5 posto svjetske populacije. Cjepiva neće doći u ruke europskih građana dok ne prođu sva temeljita ispitivanja, a za bilo kakve probleme odgovarat će izravno proizvođači.

Hrvatski turizam pogotovo je polagao nade u što ranije cijepljenje kako bi mogao ostvariti što je moguće bolje brojke ove godine. Dodatnu štetu EU će učiniti i na diplomatskom planu. Najnovija inicijativa koja bi blokirala izvoz cjepiva proizvedenih u EU mogla bi narušiti odnose s bliskim saveznicima, poput Velike Britanije i Kanade, a i na dulji rok potkopati europsku trgovinsku diplomaciju koja je godinama diljem svijeta osuđivala bilo kakav oblik protekcionizma.

Ipak, na jesen će situacija vjerojatno izgledati znatno drugačije ako EU ostvari svoje planove za cijepljenje, a Borzan vjeruje da bi cijela pandemija mogla dovesti i do sretnijeg epiloga. "Nakon pandemije kuge došlo je do veće ravnopravnosti spolova kada su djevojčice dobile pravo nasljeđivanja", napomenula je Borzan. "Nakon španjolske gripe sagrađena su prva stambena naselja jer se gripa najviše širila u siromašnim četvrtima. Nakon kolere u Londonu je sagrađena kanalizacija koja služi i dandanas. Nakon svih kriza došlo je do pameti, pa i ovu krizu vidim kao priliku", zaključila je Biljana Borzan.