Velika anketa Jutarnjeg: Koji je trojac genijalnih vezanjaka ‘Vatrenih‘ najbolji svih vremena?

Govorili su mi da Boban, Prosinečki i Asanović ne mogu igrati zajedno, a ja sam dokazao da mogu - branio je jednom svoj trio genijalaca Ćiro Blažević.

Mnogo kasnije isti se trio vezao usporedbama uz novu trojicu nogometnih lumena - Modrića, Kovačića i - Rakitića. "Zajedno briljiraju, imaju talent i moć, a to je najvažnije", govorili su tada stručnjaci, premda bi mnogi, barem ispod stola, nakon dvije-tri runde iskrenosti, zavapili: "Hej, a tko će im čuvati leđa?!"

Četiri godine nakon ruskog srebra, u kojem je, ipak, ispred Kovačića kao "flaster" znao biti Brozović, izrastao je novi "trio fantastikus". Riječ je, dakako, o Modriću, Kovačiću i Brozoviću...

- Oni su najbolja vezna linija svijeta - poručuju redom njihovi suigrači, a na česta pitanja "mogu li zajedno", i "jesmo li s njima malo predefenzivni, jer nemamo klasičnu desetku", Zlatko Dalić našao je najbolji mogući odgovor: itekako mogu!

Hrvatski je izbornik, bezdvojbeno, pronašao simetriju i geometriju igre u kojoj ne pati obrana, ali ni napad, jer ovaj trojac u oba smjera radi doista izvanredne stvari, zbog čega sada mnogi, a ne samo Hrvati, smatraju da u srcu momčadi imamo ponajbolji vezni trio svijeta. To je neosporno i izuzetno važno, pogotovo u predvečerje još jednog velikog natjecanja, u času kada je Dalić pronašao čarobnu formulu. Igre protiv Danske i Francuske apsolutno dokazuju da smo na tragu prave ideje, forme, igre i učinkovitosti. I to je najvažnije.

Ali sada, međutim, dolazimo do novog slatkog pitanja hrvatskog nogometa, koje je načeo kolega Lugonjić na Novoj TV tijekom utakmice Hrvatske i Danske, pitajući Slavena Bilića i Roberta Jarnija: tko je bio bolji, Boban, Asanović i Prosinečki, ili su to, ipak, Modrić, Brozović i Kovačić. Da ne bismo sami odgovarali na to pitanje, "velikodušno" smo ga ponudili hrvatskoj nogometnoj javnosti, trenerima, (bivšim) igračima, stručnjacima. A ovo je njihov sud...

ĆIRO BLAŽEVIĆ

- Modrićeva genijalnost je već afirmirana po cijeloj planeti, međutim, Kovačić i Brozović se još uvijek ne mogu mjeriti s Bobanom i Prosinečkim. Asanović je po svom učinku bio jedan od najboljih igrača Svjetskog prvenstva 1998. Kovačića poštujem kao nogometaša, a on kaže da mene ne poznaje, i tražim od njega ono što je samo jedanput u ove tri utakmice pokazao. Da može eliminirati tri-četiri igrača, ući u šesnaesterac i stvoriti si priliku za gol. To, sine moj...to da učestalo radiš ne bi te onaj Nijemac, kojeg su istjerali, mijenjao jer igraš veteransku igru. Prvom do sebe - i riješio problem. A kapacitet mu je takav da može deset puta ući u šesnaesterac i ugroziti suparnički gol. Boban je vuk, a on je ovca. Sad ćeš ti meni komparirati Asanovića i Brozovića… Svaka ti čast, Brozoviću moj, možda si u obrambenoj fazi bolji, ali Asanović ima takvu nogometnu genijalnost da sam vrlo nesretan što nije afirmirana pod hrvatskim podnebljem, u svijetu jest. Svi su se bojali tog diskretnog Asanovića koji je bio presudan u pobjedi nad Turskom sa svojom loptom Vlaoviću, i presudan u teškim okolnostima u Nantesu protiv Japana kad nismo mogli hodati od vrućine. Asanović probije 30-40 metara po lijevoj strani i nabaci centaršut mome dragom Šukeru za gol. Osjetio ga je instinktom genijalca. To su konkretni detalji koji mi daju za pravo da kažem: trudite se, djeco, da dođete na razinu te trojice pa ćemo biti prvaci. Modrić je apsolutno prvi, no, dopusti da sam malo subjektivan. Boban, Aljoša i Robi su igrali u doba nevjerojatnih veznjaka, ali i reprezentacija, i tamo su se dokazali. Zbog njih smo dobili nadimak "europski Brazil".

DARIO ŠIMIĆ

- Nezahvalno je pitanje, pogotovo u kontekstu vremena u kojem su igrali, odnosno igraju. Riječ je o velikim, iznimnim igračima, čije je naslijeđe ogromno, ali evo, ako već moram uspoređivati, rekao bih da su Luka, Kova i Broz ipak malo veći, čisto kroz prizmu klupskih karijera i trajanja. Što se reprezentacije tiče, nadam se da će što dulje i uspješnije trajati, pa da sami odgovore na ovaj rebus.

DRAŽEN BESEK

- Svi do jednog su genijalci. I baš zbog toga, mislim da je takva usporedba jednostavno - neusporediva. Mađioničari na terenu, koji zadivljuju. I iako sam imao čast igrati s brončanim triom, ne mogu ih staviti ispred ovih danas, jer je i ovaj trio fenomenalan. Mislim da je Luki, Mateu i Marcelu kudikamo lakše jer su mogli ranije otići van i iskusiti taj surovi rad i profesionalizam, koji su svladali, usvojili i ovo je taj produkt, ali i oni "moji" imaju itekako svoje argumente. Nogometnim rječnikom: 3-3.

IGOR PAMIĆ

- Nije ograđivanje ako kažem da su svi, ali baš svi veliki, ekstra igrači i svjetske klase, ali ako moram birati, uzimajući u niz više parametara, a ne samo igru, izabrao bih ipak Luku, Matea i Broza. Pogotovo zbog činjenice da živjeli i odrastali u sjeni brončanih "vatrenih", za koje se mislilo da ih nitko ne može ponoviti, a oni su ih i ponovili i nadmašili, a smatram to izuzetno teškim zadatkom. Konačno, pred njima je još jedno veliko natjecanja, pa možda i dva. U fotofinišu - Luka&co.

MARTIN NOVOSELAC

- Svaki je trio u svoje vrijeme bio - najbolji. Brončana generacija to je bila za vrijeme svoje epohe, kao što je ova nova, mlada generacija, kojom se divimo vrh svjetskog nogometa danas. Bilo bi mi nepošteno nekoga istaknuti ili ustvrditi da je bolji. Neriješen rezultat...

IGOR JOVIĆEVIĆ

- Bit ću malo i emotivan, ako mi dopustite. Obje su generacije tih veznih genijalaca monumentalne, bila je i ona iz Rusije s Rakitićem, apsolutno, ali kada bih ovako osobno i emotivno birao, onda bih napravio individualnu listu. Na njoj su Zvone, potom Robi, a treći je Luka. Neka se nitko se naljuti.

PREDRAG JURIĆ

- (smijeh) Teško je, naravno, raditi takve usporedbe kada su u pitanju umjetnici s loptom, ali na onoj apotekarskoj vagi, zericu bi prevagnulo na ove današnje, jer moram uzeti u obzir i uspjeh, koji se sigurno računa. On ipak malo nateže na stranu Luke, Kove i Broza.

STJEPAN DEVERIĆ

- Po meni, svaki u svoje vrijeme. Potpuno razumijem da su ovi sada "in", jer igraju trenutačno, gledamo ih i uživamo u njihovim izvedbama, ali teško mi je zatomiti sjećanja na "brončanu" generaciju veznjaka koja nas je oduševljavala i bacala, doslovce, svijet na tur. Sva šestorica su vrhunski igrači, i tu je priči kraj. Teški remi.

ZORAN VULIĆ

- Ne mogu odgovoriti konkretno, jer druga su vremena, drugačiji je nogomet, druge su, konačno, i momčadi. I kroz koji god da filter provučem, ne uspijevam dobiti finalni, isključivi odgovor. Ono što mogu kazati je sljedeće: radi se o dvije vezne linije koje su nenadmašne u povijesti hrvatskog nogometa, a bit će ih teško složiti i u budućnosti.

GORAN TOMIĆ

- Uz "one" sam rastao i divio se toj dozi genijalnosti, kao što guštamo svi zajedno i danas uz ovu novu generaciju. Nemoguće mi ih je staviti na vagu, to je raskošni remi, i zapravo možemo samo biti zahvalni što smo ih imali prilike gledati, odnosno što živimo trenutačno uz Luku i kompaniju. To je radost.

ZORAN ZEKIĆ

- Obje trojke su legendarne, kako ih god pogledamo. Kada se sjetim te ‘98., najiskrenije, meni su Zvone, Robi i Aljoša bili najbolji igrači svijeta, a sada opet imamo nove genijalce koji spadaju u sam vrh svjetskog nogometa. Nemoj me, molim te, siliti da biram, jer jednostavno - ne mogu. Mogu samo reći da smo blagoslovljeni što ih imamo i da o ovakvim stvarima uopće možemo i razgovarati. Ali teško polemizirati, dijeliti i birati.