ZEMLJE POGOĐENE EMIGRACIJOM

VELIKA ANALIZA EBRD-a Samo Istra i Zagreb u Hrvatskoj ne gube stanovnike. Najviše odlaze muškarci s diplomom, a bez obitelji

Zemlje srednje i istočne Europe suočavaju se s velikim nedostatkom radne snage, pa EBRD izdaje i preporuke za bolju poslovnu klimu
Ilustracija
 Paun Paunović / CROPIX

Svaki deseti građanin rođen u nekoj od postkomunističkih zemalja danas ne živi u svojoj zemlji, ali osim toga što su već dulje pogođene emigracijom, neke od tih zemalja postale su i važne destinacije migranata, bilo kao glavno odredište ili kao migrantska ruta.

U tim velikim demografskim potresima ono što zemlje srednje i istočne Europe posebno brine je odlazak radne snage. Kako bi im se olakšalo da se nose s tim problemom, EBRD je u posljednjem Tranzicijskom izvješću posebnu pozornost posvetio pitanju kako velike demografske promjene, migracije i nove tehnologije mogu pomoći u stvaranju ekonomskog rasta i radnih mjesta koja i sama prolaze veliku transformaciju. Za početak, važno je znati tko su oni koji žele napustiti zemlju.

- Ljudi koji namjeravaju emigrirati najčešće su samci, mladi muškarci koji žive u gradovima i u pravilu su bolje obrazovani od prosjeka. Također, mnogi od njih vjeruju da je korupcija u lokalnom biznisu jako raširena, često su nezadovoljni lokalnim sadržajima kao što su zdravstveni sustav, obrazovanje, kvaliteta zraka i vode, uvjetima stanovanja, cestama i transportom, stoji u analizi EBRD-a.

Pritom je za njihovu odluku o odlasku u inozemstvo od osobite važnosti nezadovoljstvo obrazovnim sustavom. Stoga bi želju ljudi da emigriraju, zaključuje se, moglo značajno smanjiti “poboljšanje poslovnog okruženja i kvalitete javnih usluga”. Nekad su to bili važni uvjeti za dolazak stranih ulagača, a danas i za zadržavanje vlastitih ljudi.

Razvijenost

O tome koliko je važno povećanje zadovoljstva lokalnim sadržajem govori i izračun EBRD da bi to moglo imati isti utjecaj na namjeru emigriranja kao i 70-postotno smanjenje razlike u visini plaće između zemlje iz koje migrant dolazi i one u koju odlazi. Osim toga, dodaje, povećanje plaća u matičnoj zemlji za koje se odlučuju zemlje nije jednoznačno u smislu zaustavljanja odlaska ljudi: ako je zemlja manje razvijena, povećanje plaća može zapravo povećati emigraciju jer će to slabije plaćenim radnicima omogućiti da lakše pokriju trošak.

Kada je riječ o visokoobrazovanima, premda njihov odlazak znači manju produktivnost za poduzeća, to ima i svoje dobre strane: nakon određenog vremena oni kući počinju slati znanje i time pomažu u povećanju inovacije i sustizanju tehnoloških predvodnika. Što je na kraju Vladama činiti? Kako bi minimizirale trošak emigracije i maksimizirale koristi, navodi EBRD, mogu surađivati s tvrtkama u osnivanju programa usavršavanja i na taj način pomoći razvoj vještina koje su tražene na domaćem tržištu rada.

Od pomoći mogu biti i politike kojima je cilj privlačenje visokokvalificiranih migranata kako bi se u kratkom roku popunile praznine na tržištu rada. Kao što je slučaj s onima koji odlaze iz zemalja koje pokriva EBRD, tako su i ostali migranti uglavnom mladi muškarci koji su samci i dobro obrazovani, u odnosu na prosjek svojih zemalja. Kako je to jedina “imovina” koju imaju, prema njoj usklađuju i odabir zemlje u koju odlaze, a to su one koje imaju nisku stopu nezaposlenosti, bolju politiku integriranja migranata, bržu proceduru za traženje azila, lakši pristup tržištu rada te bolju socijalnu zaštitu.

Iako se migracije najčešće vezuju uz prekogranično kretanje stanovništva, gotovo podjednako dramatično postaje i seljenje unutar nacionalnih granica.

Urbane sredine

Tranzicijsko izvješće također pokazuje da je u 30-ak zemalja koje pokriva ta međunarodna banka, kao i u Zapadnoj Europi, došlo do snažnog doseljavanja stanovništva u velike gradove i u urbane sredine, dok je naseljenost ruralnih područja i malih gradova znatno smanjenja. U taj opći trend uklapa se i Hrvatska: u razdoblju od 2012. do 2017. godine povećanje broja stanovnika zabilježeno je samo u Gradu Zagrebu i Istarskoj županiji.

Urbane regije u razvijenim europskim zemljama doživjele su rast populacije za 34 posto od 2012. godine, dok je u njihovim ruralnim područjima stanovništvo povećano za pet posto, pojašnjava se u analizi. Za razliku od razvijene Europe, zemlje koje pokriva EBRD uglavnom su srednje razvijene ili dominantno ruralne i sve su doživjele pad stanovništva, uz izuzetak Turske.

Nužna prilagodba

Veliki gradovi omogućuju tvrtkama pristup velikom tržištu, kao i pristup većem bazenu radne snage, a kao rezultat ekonomije razmjera jeftinije je osiguravanje infrastrukture, naveli su u izvješću. S druge strane, velika gustoća naseljenosti gradova stvara probleme prometnih gužvi, buke i zagađenja okoliša.

Ti različiti faktori imali su i različite posljedice na kretanje stanovništva: u većini europskih metropola doveli su do aglomeracije, spajanja središnjeg grada s urbanom okolicom, ali ima i slučajeva iseljavanja iz glavnoga grada, kao što se, primjerice, dogodilo u Varšavi, čiji su stanovnici potražili bolju kvalitetu života u manjim sredinama. Ipak, EBRD zaključuje da će ljudi i dalje gravitirati prema velikim gradovima i gušće naseljenim područjima.

Ta će područja do 2040. godine doživjeti najveći rast produktivnosti i životnog standarda, naravno, ako vlasti nađu pravi način kako upravljati problemima koje nosi zakrčenost gradova. A to bi trebalo uključivati ulaganja u javni transport, opskrbu vodom i zbrinjavanje otpada.

Međutim, za vlasti je podjednak izazov kako zaustaviti napuštanje ruralnih područja jer postoji opasnost da se proces samo ubrza. Politike u tim područjima, prema mišljenju EBRD-a, moraju nastojati povećati produktivnost, primjerice kroz poboljšanje navodnjavanja u poljoprivredi, kao i povećanje mogućnosti onima koji su ostali. Na kraju, i vremenima kada problem predstavlja nedostatak radne snage, kao nikad prije važna je prilagodba zahtjevima tržišta rada.

Kako navodi Sergei Guriev, glavni ekonomist EBRD-a, “četvrta industrijska revolucija ima za posljedicu polarizaciju poslova”. S jedne strane, manje je potreba za srednje kvalificiranim radnicima, a povećana je potražnja za visokoobrazovnim i niže kvalificiranim radnicima. Pritom slabije plaćeni poslovi mogu biti obavljeni toliko jeftino da i nema neke opasnosti od toga da će biti automatizirani ili prepušteni “outsourcingu”. Međutim, s napretkom tehnologije i oni će sve više biti pod rizikom.

Kako bi izbjegli zaostajanje, među ostalim preporučuje Guriev, današnji radnici moraju nadopunjavati svoje vještine tijekom cijele karijere i zato je od posebne važnosti poboljšanje obrazovnog sustava koji će biti bolje usklađen s potrebama tržišta rada.

Smanjiti preveliku ovisnost ekonomije o turizmu

Glavne slabosti su javna administracija, politička imenovanja i upravljanje javnim poduzećima

U skladu s ostalim institucijama, blago usporavanje rasta Hrvatskoj predviđa i EBRD: nakon lanjskih 2,9 posto, BDP bi ove godine trebao rasti 2,7 posto, a nagodinu 2,5 posto. Za razliku od ostalih zemalja, i Tranzicijsko izvješće pokazuje kako Hrvatska ove godine nije poduzela gotovo nikakav reformski pomak koji bi osigurao brži rast ekonomije.

Akutan nedostatak radne snage treba biti riješen na održiv način. Nekoliko sektora, kao što su turizam, građevinarstvo, brodogradnja i IT, imaju nedostatak kvalificiranog osoblja. Povećanje kvota za strane radnike može kratkoročno olakšati problem, ali potrebno je dugoročno rješenje, a ono uključuje poboljšanje u obrazovanju i obučavanju, kao i daljnje smanjenje rigidnosti tržišta rada, objašnjava se u izvješću posvećenom Hrvatskoj.

Reforma javne uprave napreduje zaista sporo. Prema Europskoj komisiji, strategija razvoja javne administracije 2015. - 2020. ostala je uglavnom neprimijenjena. Glavne slabosti javne administracije koje treba rješavati su teritorijalna fragmentiranost koja otežava primjenu javnih politika, povećava trošak i vodi neučinkovitom korištenju resursa, zatim politički utjecaj u procesu imenovanja, loše definirane radne pozicije, nedostatak internog obučavanja, subjektivne procjene i nekonzistentan sustav plaća, pobraja EBRD.

Osim reformi kojima cilj treba biti poboljšanje poslovnog okruženja, za brži dugoročan rast potrebno je i restrukturiranje kompanija, smanjenje loših kredita i prezaduženosti, kao i veće korištenje sredstava EU te diverzifikacija ekonomije tako da u manjoj mjeri ovisi o turizmu. Ono što analitičari EBRD-a Hrvatskoj već dugo zamjeraju je način upravljanja korporativnim sektorom.

Lista kompanija od posebnog interesa smanjena je u 2018. godini na 39, što je signaliziralo intenziviranje privatizacijskih napora, ali nijedan značajniji privatizacijski posao nije najavljen ni zaključen, navodi se. Ipak, pohvaljuju se povećanje izvještajnih standarda za državna poduzeća, obavezni srednjoročni poslovni planovi, kao i povećanje kompetentnosti nadzornog odbora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 09:45