Koliko su medicinske sestre važne, najviše dolazi do izražaja u onim najtežim životnim situacijama. Njegovateljice, savjetnice, psihoterapeutice, a često i prijateljice koje s nama prolaze kroz cijeli proces liječenja. Trenutke entuzijazma i sreće, očaja i tuge. Dočekuju nas i ispraćaju.
Njihova uloga u liječenju onkoloških pacijenata je nezamjenjiva, no trenutno se praćenje tih pacijenata ni ne nalazi u opisu njihovog posla. Liječenje je često dugotrajno, a komunikacija se u najvećoj mjeri odvija između pacijenata i liječnika, koji zbog velikog broja pacijenata najčešće nisu u mogućnosti posvetiti se svakom od njih koliko je to potrebno. Pacijenti tako ne dobivaju stalnu podršku, informacije o nuspojavama i ostale važne podatke o tijeku liječenja. To je iscrpljujući i životno otegotni proces pa značajan broj njih odustaje od terapije.
Kako bi pacijenti dobili što bolju skrb, ideja o jačanju uloge medicinskih sestara u onkološkom liječenju jest da one preuzmu pacijentice vezano za praćenje tijeka liječenja, terapije i nuspojava. Radilo bi se o visoko educiranim medicinskim sestrama (magistrama sestrinstva) koje bi prošle dodatnu specijalizaciju za onkološke medicinske sestre. Izrada kurikuluma za ovu specijalizaciju je u nastajanju, a u program će se uključiti sve veće bolnice u državi. Nakon što kurikulum bude odobren od strane Ministarstva zdravstva, prva bolnica u državi koja će krenuti s ovim programom jest Klinički bolnički centar Zagreb.
U njemu se liječila i Marina Zubak. Nakon što je 2019. oboljela od raka dojke, nekoliko je puta operirana na Odjelu za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju u KB Dubrava, nakon čega je nastavila liječenje u KBC-u Zagreb u Klinici za onkologiju, na Odjelu za tumore dojke. Odnos prema njoj je u obje ustanove bio “savršen.” Za Odjel za tumore dojke i način rada medicinskih sestara kaže da su „primjer kako sustav treba izgledati“ jer, unatoč tome što kroz njega dnevno prođe nekoliko stotina pacijentica, „svi rade kao pčelice“.
Bilo bi znatno lakše kada bi pacijentice netko kontinuirano vodio kroz proces. Uloga koju bi medicinske sestre mogle imati u komunikaciji s pacijentima zaista može biti jedan od ključnih faktora u ishodu liječenja. Marina poručuje da bi bolji pristup informacijama za neke pacijentice bio poticaj da nastave s terapijom i ne odustaju od tog često mukotrpnog procesa izlječenja.
S time se slaže i Jasminka Miličević, glavna medicinska sestra Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.
“Medicinska sestra je ta koja s pacijentima provodi najviše vremena, često s njima razgovara, zna najviše o njihovim potrebama, željama, strahovima i slično, stoga je i logično da medicinska sestra, naravno, nakon dodatnog usavršavanja, bude u mogućnosti samostalnije voditi liječenje pacijenta”, kaže Jasminka Miličević koja svoj posao voli bez obzira na sve izazove i teške životne situacije kojima svakodnevno svjedoči. Nikada nije požalila što je izabrala ovo zanimanje jer kroz njega, kaže, može napraviti razliku u nečijem životu, olakšati bol i pridonijeti ozdravljenju što ju ispunjava.
“Od veće uloge medicinskih sestara u liječenju, najveću korist osjetit će upravo pacijenti. Pacijenti će imati koristi od dosljedne zdravstvene skrbi jer će ih pratiti iste medicinske sestre tijekom cijelog liječenja, što će svakako povećati povjerenje pacijenta. Sestre će igrati ključnu ulogu u edukaciji pacijenata o njihovoj bolesti, terapijama i samopomoći, moći pružiti individualiziraniju skrb, prilagođavajući planove liječenja specifičnim potrebama svakog pacijenta”, objašnjava.
Rad s pacijentima oboljelima od raka je emocionalno iscrpljujuć i često se tijekom liječenja razvijaju vrlo bliski odnosi pa je i medicinskim sestrama teško izgraditi emocionalnu otpornost. Mnoge zdravstvene ustanove svojim zaposlenicima omogućuju besplatno i povjerljivo savjetovanje.
“Problem sagorijevanja sve je učestaliji među svim zdravstvenim radnicima pa je nužno osigurati podršku. Pozitivno radno okruženje medicinske sestre uvelike pozitivno utječe na liječenje i zdravlje pacijenta”, ističe Jasminka Miličević.
Onkološke medicinske sestre moraju posjedovati specifična znanja o različitim vrstama raka, terapijama poput kemoterapije, imunoterapije i radioterapije, kao i o upravljanju nuspojavama tih tretmana, što zahtijeva stalno usavršavanje i edukaciju. Svojim su pacijentima stalno na raspolaganju, a kroz razne aktivnosti u slobodno vrijeme sve to podižu na još veću razinu. Miličević je, naime, predsjednica Hrvatskog društva onkoloških medicinskih sestara i tehničara koje djeluje već gotovo četiri godine. Održali su tri kongresa i četiri simpozija, niz javnozdravstvenih akcija, raznih edukacija i usavršavanja medicinskih sestara i tehničara te povezivanja s udrugama pacijenata.
“Tako doprinosimo većoj stručnosti medicinskog osoblja, a surađujući sa samim pacijentima dajemo im znak da u svojoj borbi nisu sami i da naš posao ne završava samo na kraju radne smjene, nego da put ka izlječenju i prevenciji traje stalno. Uporno pozivanje ljudi na preventivne preglede putem javnozdravstvenih akcija naša je misija jer svi dobro znamo da je rano otkrivanje prvi korak u izlječenju”, objašnjava Miličević.
Tema važnosti veće uloge medicinskih sestara u liječenju otvorit će se i na panelu “Hrvatski New Deal: Osnaživanje medicinskih sestara za vodstvo u onkološkoj skrbi pacijenata”, koji će se 7. lipnja 2024. održati na HealthComm forumu. Na njemu će uz Jasminku Miličević raspravljati i pročelnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb prof. dr. sc. Stjepko Pleština, pročelnica Poliklinike Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić, posebna savjetnica ministra zdravstva za djelatnost sestrinstva Snježana Krpeta i pacijentica Katarina Rukavina.