Već treću godinu zaredom Sveučilište u Zagrebu nije među 500 najboljih

Sveučilišta u Zagrebu opet nema među 500 najboljih svjetskih sveučilišta, čiju rang-listu sredinom kolovoza svake godine objavljuje Centar za prestižna sveučilišta šangajskog sveučilišta Jiao Tong.

Za razliku od Zagrebačkog, koje je s liste ispalo prošle godine, svoje pozicije među 500 najboljih zadržala su sveučilišta u Ljubljani i Beogradu, pri čemu je Beogradski univerzitet pozicioniran između 301. i 400. mjesta, a Ljubljanski se našao u zadnjoj petini liste.

Američka sveučilišta drže primat na svjetskoj listi najboljih, no među prvih 20 smanjen je za jedno sveučilište njihov udio u odnosu na lani. Prvih 20 mjesta tako zauzima 16 američkih, tri britanska i jedno švicarsko sveučilište (Swiss Federal Institute of Technology Zürich). Dva japanska sveučilišta, Tokio i Kyoto, probila su se na 21. i 26. mjesto, dok su pri samom dnu Šangajske ljestvice Sveučilište u Trstu i Bečko tehničko sveučilište. Bolje pozicije nego prijašnjih godina zauzela su jaka njemačka sveučilišta.

Najrelevantnija lista

Academic Ranking of World Universities (ARWU) temelji se na pokazateljima akademske i istraživačke uspješnosti, broju studenata i profesora dobitnika Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje te, među ostalim, na broju članaka objavljenih u prestižnim časopisima poput Naturea i Sciencea.

Iako je riječ o najpopularnijoj i medijski najviše izloženoj listi sveučilišta, rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras smatra da treba biti vrlo oprezan kad je riječ o njenim kriterijima.

Oni mjere naše slabosti

- Oni mjere ono što nama ne odgovara i stavljaju naglasak na prirodne znanosti.

Uz to, Šangajska lista procjenjuje sveučilišta kao znanstvene institucije, a ne kao obrazovne i zato treba biti oprezan i uzeti ovakvo rangiranje sa zrnom soli. Ispali smo sa Šangajske, no popravili smo se na drugim listama, koje pokazuju vrlo sličnu kvalitetu sveučilišta u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu - kaže rektor.

Uz to, dodaje, s ovakvim financiranjem nije se moglo ni očekivati da će se Zagrebačko sveučilište vratiti na Šangajsku listu, a činjenicu da su univerziteti u Beogradu i Ljubljani vidljivi na listi (Ljubljansko sveučilište od samih početaka rangiranja 2003., a od 2007. kontinuirano) Damir Boras tumači u većim financijskim ulaganjima, kao i preustroju u slučaju Beograda koji je pripojio svoje znanstvene institute univerzitetu. Hrvatska sveučilišta tek su na početku tog procesa.

Neven Budak, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i voditelj Strategije razvoja obrazovanja i znanosti, smatra da se kontinuirani pad rejtinga Zagrebačkog sveučilišta može samo djelomično objasniti smanjenim financiranjem.

- Mislim da je znatno veći problem to što Sveučilište nije uspjelo funkcionirati kao sveučilište sa svojim jasnim identitetom, nego nastupa kao zajednica fakulteta, što se u međunarodnoj visokoškolskoj zajednici teško prepoznaje - kaže Budak. Primjer daje u nepostojanju zajedničke doktorske škole, kakvu danas imaju gotovo sva istraživačka sveučilišta. Osim toga, dodaje, ključno je i pitanje kvalitete znanstvenika, o čemu bi kod nas trebalo voditi više računa.

Pripajanje instituta

Jedna od promjena koje bi mogle poboljšati znanstvenu produktivnost, po uzoru na Beogradsko sveučilište, jest pripajanje instituta te uvođenje načina vrednovanja gdje visina plaće ovisi o uspješnosti istraživačkog radu.