'Vatra te okružuje, peče dok dišeš, ali tek kad sve završi postaneš svjestan opasnosti'

Mi nismo heroji, reći će svatko od njih. Neki tvrde da su samo radili svoj posao, drugi da su pomogli susjedu, no svi su to činili nesebično i od srca

Darko Kosić, motorizirana bojna “Vukovi”:

Kad je vatra napokon ugašena, građani su sretni počeli pjevati

Na teren iznad Splita hitno smo prebačeni u ponedjeljak oko 19 sati. Bilo je izuzetno teško jer je bura puhala i prebacivala vatru. No, mi se za ovo svakodnevno pripremamo i nismo imali većih problema. Ja sam već nekoliko godina pripadnik Protupožarnih namjenski organiziranih snaga Hrvatske vojske i mogu reći da imamo veliko iskustvo u borbi s vatrom. Cijelu noć smo bili na terenu, zajedno s narodom gasili vatru, obilazili požarište. Najljepše je bilo oko 23 sata kada smo konačno ugasili vatru. Ljudi su nam pljeskali, krenuli su pjevati ‘Moju domovinu’. U sustavu sam 26 godina i takvo što nisam doživio. (K. Žabec)

Dragan Grabovac, stanovnik Mravinaca:

Samo sam mislio: Ne dam svoj jedini dom

Dragan Grabovac

U Mravincima je jedan neustrašivi civil branio svoju kuću od plamenova vatre, koji su joj došli na samo nekoliko metara. On se zove Dragan Grabovac i kaže kako je imao osjećaj da će krenuti u njegovu smjeru. Zbog toga je uz pomoć sina i prijatelja očistio jednu šikaru u blizini kuće te natapao okućnicu vodom. Njegove su se zle slutnje obistinile.

- U trenutku kad se vatra približila, nisam se bojao. Visoki plamenovi bili su ispred mene, a ja sam u ruci imao gumeno crijevo za vodu. Izgorjele su mi masline, koje se nalaze tri metra uz kuću, a balkon je nagorio. Nisam uopće razmišljao o svojoj sigurnosti - to je kuća koju smo supruga i ja godinama gradili i samo sam mislio na to kako svoj dom ne dam - priznaje Grabovac. (Z. Korljan)

Petar Bešlić, amaterski vatrogasac volonter:

Rekli su mi da ne idem, ali morao sam

Petar Bešlić iz Podstrane, umjesto da uživa u slobodnom danu, odlučio je pomoći vatrogascima u gašenju Žrnovnice i Strožanca. Tijekom dana čuo se s bratom koji je vatrogasac, pitao ga da li da dođe pomoći u gašenju, no on mu je odgovorio da ne dolazi samoinicijativno na požarište. Na kraju je navečer otišao u DVD Žrnovnica pitati vatrogasce može li im pomoći. Tamo su mu rekli da ode doma, uzme neku lopatu i kantu za vodu i da ode na požarište.

- Požar se širio nevjerojatnom brzinom. Ljudi su plakali, paničarili, teško je to bilo gledati. Čak 50 ljudi formiralo je lanac i jedni su drugima dodavali kante s vodom - kaže Petar. Dodaje kako ga je iznenadila organiziranost članova Torcide. Dok su novi gasitelji otišli gologlavi na požarište, oni su imali mokre krpe oko lica, jer su već gasili požar u Splitu. (Z. Korljan)

Dražen Čanić, Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba :

Branili smo kuću po kuću, tri dana i noći nisam spavao

Tom Dubravec / CROPIX

- Oprostite ako se ne budem mogao svega sjetiti, mozak mi ne radi dobro jer tri noći nisam spavao, a i nagutao sam se dima pa teže govorim - počeo je svoju priču vatrogasac Dražen Čanić, član Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, koji je u stigao pomoć svojim kolegama u Dalmaciji.

Nije vjerovao vlastitim očima kada je ugledao vatrenu stihiju koja je prijetila selima i zaseocima nedaleko od obale. Nije prošlo niti pola sata kako su stigli iz Zagreba, a poslali su ih na požarište na Svilaju. Branili su i obranili Muć. Već drugi dan je izbio požar u Gornjim Brelima pokraj Makarske, a dan nakon toga u Šestanovcima.

Međutim, najgore je bilo, priča nam ovaj dugogodišnji vatrogasac sa zagrebačkom adresom koji godinama preko ljeta gasi požare po Dalmaciji, kod mjesta Tugare iznad Omiša, gdje i danas gori.

- U svojoj 14 godina dugoj vatrogasnoj karijeri nisam vidio takav pakao. Doslovno smo branili kuće iz dvorišta. Hvala Bogu pa se taj niz sela i zaseoka nalazi iznad ceste, koja nam je bila odstupnica i nerijetko smo morali bježati od plamene buktinje koja bi nam se u sekundi približila čim bi zapuhala bura. Šuma je gorjela kao da je netko zapalio naftu. Bili smo na 4 kilometara dugačkoj vatrenoj liniji s dva vozila i jednom cisternom. Najgore je što u tim selima živi većinom staro stanovništvo, pa neki niti po cijenu smrti nisu htjeli napustiti svoju djedovinu. Nagutao sam se dima, mnogi su povraćali, kolabirali... - priča nam Dražen.

Kaže kako su svako malo morali bježati pred vatrenim jezicima koje je oko njih razbacivala bura.

- Gasiš jednu stranu, a nakon par sekundi se vatra stvori na drugoj, nama iza leđa. Vjetar je jednostavno prebacivao vatru s jedan na drugi kraj. Ali nismo si mogli dopustiti da ustuknemo, morali smo spašavati kuće do izmaka snaga. Doslovno smo se borili za svaku od stotinu kuća i na sreću svaku uspjeli obraniti - priča nam ovaj vatrogasac. (S. Trajković)

Hrvoje Bulić, interventni policajac:

Izvlačio sam ljude iz kuća u plamenu

Hrvoje Bulić, pripadnik interventne policije, cijelu je noć pomagao u gašenju požara i spašavao ljude iz kuća koje su počele gorjeti. Pomagao je požrtvovno razvlačiti crijeva oko kuća u Podstrani i Strožancu, ali najgore je, kaže, bilo u Kučinama gdje je za dlaku izmaknuo plamenoj buktinji koja je gutala sve pred sobom.

- Bilo je gadno. Doslovno sam rukama izvlačio ljude iz kuća koje je požar već zahvatio. Mlađi ljudi nisu htjeli napuštati domove nego su ih gasili svime i svačim, ali problem je bio sa starijim osobama i ženama, od kojih mnogi nisu željeli napuštati djedovinu. Dok sam prevozio jednog starijeg čovjeka u 70-im godinama, skoro se dogodila tragedija. Kada je vidio da mu je kuća počela gorjeti, usred vožnje je otvorio vrata i htio iskočiti iz mog automobila.

Ma katastrofa i žalost - tužnim glasom nam priča ovaj policajac, koji se u karijeri svega nagledao, ali kaže da će mu ove slike uplakanih ljudi koji gledaju kako im gore kuće zauvijek ostati u lošem sjećanju. No, ističe i pozitivne stvari koje su izašle na vidjelo u paklenim požarima koje su zadesile Dalmaciju, a to je zajedništvo. Torcida, policija, lokalno stanovništvo, vatrogasci iz gotovo svih krajeva Hrvatske. (S. Trajković)

Valentin Glogovac, vojnik Motorizirane bojne “Vukovi” iz Gospića:

Svi smo radili zajedno i kao tim

Ovo mi je prva godina u Protupožarnim namjenski organiziranim snagama. Kad smo u ponedjeljak navečer stigli na teren, izgledalo je užasno. Bili smo poluokruženi vatrom. Na terenu je bilo puno civila koji su imali par šmrkova. Mi smo odmah svojim brentačama krenuli natapati zemlju. Zajedno s civilima, s narodom, krenuli smo u borbu s vatrom i uspjeli. Bez te suradnje vojske i naroda ne bismo uspjeli.

Najviše me inspirirala situacija kad smo se vraćali s požarišta, a narod nam je pljeskao, govorili su nam da smo heroji. Skroz sam se naježio. U tako teškoj situaciji to mi je izmamilo osmijeh i dalo poticaj da nastavim dalje. (K. Žabec)

Nikola i Slavica Radelja, stanovnici Gornjeg Sitnog:

Sve što smo polijevali u trenu je planulo

To je bilo pitanje života i smrti. S balkona sam vidio požar u Srinjinama oko 2 sata u noći s nedjelje na ponedjeljak. U početku nije izgledalo tako kaotično, ali već u 4 sata evakuirao sam dvoje male djece i ženu jer je bura donijela požar doslovno pred našu kuću koja ima stiropornu fasadu, počeo je potresnu priču Nikola Radelja (28) iz mjesta Gornje Sitno, prigradskog naselja Splita.

Nakon što je spasio djecu i ženu, evakuirao je i turiste. Kod njega su, naime, odsjela dva bračna para s ukupno četvero djece. To je, ističe Nikola, bilo jako stresno gledati. Kako nije bilo vode, koristio je vodu iz bazena kojom je uz pomoć susjedove crpke natapao vrtove i šumu oko kuće kako je ne bi progutao požar. No, ističe kako je sve to bilo jedno veliko ništa jer kada bi naletio udar bure, sve što je polijevao u tren bo progutala vatra. U jednom je trenutku počelo gorjeti stablo tik uz njegov balkon.

- Tada sam se samo pomolio Bogu i pobjegao iza kuće. Susjed i ja smo strgnuli maslinove i hrastove grane kojima smo lupali po žarištu uz cestu ne bismo li spriječili širenje žara prema šumi, a najgore je bilo kada je udar bure plameni jezik doslovno bacio preko mene i susjeda. Od siline smo pali na pod, a susjed je zadobio opeklinu na glavi - ispričao nam je Nikola Radelja. (J. Filipović)

Ante Juginović, stanovnik Dubrave:

Branili smo domove granama i lopatama

Ante Juginović (29) iz sela Dubrava u omiškom zaleđu bio je dio velike i složne grupe ljudi koja se u trenutku udružila kako bi svoju djedovinu spasila od požara. Nakon što je vatra poharala Sitno i Tugare, preko brda Makirina se prebacila u Dubravu. Zahvatila je gustu šumu i velikom se brzinom približavala kućama.

- Velike pohvale idu svećeniku don Jakoslavu Baniću koji je mobilizirao cijelo mjesto. Mnoštvo se skupilo u predjelu Smovo koje je udaljeno oko 300 metara od kuća - priča Ante.

Staro, mlado, žene i muškarci složno su pravodobnim reakcijama, s velikom hrabrošću i organizacijom, bez vatrogasne pomoći, do 4 sata ujutro poduzimali sve potrebne protupožarne mjere kako se vatra ne bi približila kućama. Od opreme su imali samo nekoliko brentača, sjekire, lopate i granje koje su posjekli za potrebe gašenja požara. Sloga i jedinstvo mještana Dubrave, ali i pomoć i solidarnost susjeda Sitna, kojima je taj dan gorjelo pokraj kuća, ono je što Antu Juginovića veseli. Mještane je rastužio nestanak prirode koja je bila njegovana godinama. (J. Filipović)

Marin Vanjak, kuhar i vlasnik O’Hare:

Kuhanje je najmanje što smo mogli učiniti

CROPIX

- Žargonski rečeno, mi smo bili druga linija. Odlučili smo se pridružiti svojem kolegi Braci Sanjinu koji je bio mozak i duša akcije. To je zaista najmanje što smo mogli napraviti u ovakvoj tragediji, koja je mogla biti i veća da naši heroji nisu dali svoje srce na terenu - kaže nam Marin Vanjak, vlasnik pizzerije O’Hara. Njegovi pizza virtuozi koji rade u splitskoj pizzeriji priskočili su u pomoć, a Vanjak se zaputio iz Zagreba i u hotel Lav stigao u 2 sata ujutro.

- Napravili smo nešto manje od sto pizza. Onoliko koliko smo uspjeli, bar da damo neki doprinos cijeloj situaciji i na neki način zahvalimo svim ljudima koji su gasili ovu neviđenu katastrofu - kaže Vanjak.

Inače, što se tiče vrste pizze, radili su s onim što su imali i što im je došlo pod ruku. Nasreću, bilo je šunke, pršuta i drugih kvalitetnih namirnica, a na raspolaganju su im bile električna i krušna peć.

Braco Sanjin, splitski chef:

Pripremili smo 1000 porcija za vatrogasce

CROPIX

Kolege kuhari, sutra u 6 h u Lava u što većem broju dođite da skuhamo za heroje..., objava je koju je na društvenoj mreži objavio splitski chef Braco Sanjin.

Iako nije znao hoće li se i koliko njegovih kolega odazvati, Braco Sanjin proveo je noć u hotelu Lav i pripremao namirnice za jutro. Već prije dogovorenoga vremena kuhari su počeli pristizati...

- U neprilikama kao što je ova čovjek uvijek pokušava naći način kako da pomogne. Naše kuharsko je bilo najmanje što smo mogli napraviti, a to je da tim ljudima damo topli obrok, da ne jedu samo sendviče. Tako smo krenuli. Stavio sam na svoj profil objavu i onda su mi se počeli javljati kolege kuhari. U šest ujutro smo se skupili i prionuli poslu - priča Sanjin.

Zajedno s 20-ak kolega pripremili su čak tisuću porcija za premorene vatrogasce koji su se cijelu noć borili s vatrenom stihijom.

Na meniju je, kaže poznati splitski chef, bila tjestenina bolonjez, pečeno meso na grilu, odojak, šalša, pire i pekarski krumpir.

- Stigli su i kolege iz pizzeria O’Hara, ali i obični ljudi koji su nudili pomoć. Pomogli su nam guliti krumpir, prati suđe. Imali smo oko 450 kilograma mesa. Sve su donirali dobri ljudi - rekao je Sanjin koji nije očekivao toliki odaziv.

Braco Sanjin i njegovi kolege i sutra će u ranu zoru pripremati marendu za vatrogasce.

- Kako se priča proširila, javili su nam se iz Zagreba za donacije nove količine mesa - zaključio je Sanjin. (I. Krnić)

Mijo Rogošić, zapovjednik Jedinice interventne policije PU splitsko-dalmatinske

Zajedno s Torcidom gasili smo vatru

Zapovjednik Jedinice interventne policije PU splitsko-dalmatinske Mijo Rogošić u ponedjeljak nije dvojio niti sekundu. Digao je na noge cijelu policijsku bazu kako bi pomogli vatrogascima u spašavanju nekoliko sela u okolici Splita, od Tugomira, Sitnog, Žrnovnice...

Vatra je prvo došla do baze specijalne policije koja je okružena lako zapaljivom borovom šumom. Krenuli su polijevati stabla i tlo te uspjeli spriječiti buktinju da proguta bazu. Zatim su uletjeli u terenska policijska vozila kako bi prije vatrene stihije došli do kuća starijih i nemoćnih žitelja i izbavili ih iz paklenog grotla. S 10 vozila su uspjeli spasiti 18 ljudi iz Žrnovnice i Marinaca, no neki se, kaže nam Rogošić, nikako nisu dali sa svoje djedovine. Zatim su krenuli u spašavanje smetlišta Karepovac.

- Jedinstvo kakvo svijet nije vidio! Lokalno stanovništvo, policajci i navijači Torcide, vatrogasci iz Rijeke i Dubrovnika, svi zajedno smo gasili vatru. Ma i da su Bad Blue Boysi bili s nama, bilo bi to pravo jedinstvo. Ponosan sam na svoje policajce, vatrogasce, navijače, na sve njih... A bilo je stvarno strašno - kaže Rogošić. (S. Trajković)