Vatikanist svjetskog glasa objasnio što zapravo znači odluka o Međugorju

Andrea Tornielli, glavni urednik informativnog portala Svete Stolice Vatican Newsa i ugledni vatikanist talijanskoga dnevnika La Stampa, objavio je u četvrtak kolumnu naslova "Srce pastira i vjera naroda" u kojoj se osvrnuo na priznanje Vatikana da se u Međugorju događaju "brojni pozitivni plodovi".

Tornielli je jedan od ponajboljih svjetskih stručnjaka za crkvene teme i surađuje s raznim talijanskim i međunarodnim časopisima.

"Tornielli je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, vatikanski novinar. Za njega se može reći da je novinar s najboljim izvorima, najprecizniji i najbolji poznavatelj među jedinstvenom grupom "vatikanista" koji putuju s papom, prije spavanja čitaju teološke rasprave i prijateljuju s kardinalima i monsinjorima", ustvrdila je svojevremeno novinarka novinske agencije Associated Press Nicole Winfield. "Poznaje Vatikan i ljude koji u njemu žive i koristi se tim znanjem da informira svijet o onome što se događa u freskama oslikanim dvoranama Apostolske palače", dodala je Winfield.

U nastavku prenosimo Torniellijevu kolumnu koja je objavljena u Vatican Newsu:

Službeno zeleno svjetlo pobožnosti i duhovnom iskustvu koje je započelo u Međugorju u lipnju 1981., kada je šestero djece ispričalo da su vidjeli Gospu, bilo je moguće zahvaljujući obilnim pozitivnim plodovima utvrđenima u toj župi koju svake godine posjeti više od milijun ljudi, kao i u cijelom svijetu: hodočašća, obraćenja, povratak sakramentima, brakovi u krizi koji se obnavljaju. To su elementi na koje je papa Franjo uvijek gledao, još otkada je bio biskup u Argentini: pučku pobožnost koja pokreće tolike ljude prema svetištima valja pratiti, ispravljati kada je potrebno, ali ne gušiti. Kad prosuđujemo navodne nadnaravne pojave uvijek moramo obratiti pozornost upravo na duhovne plodove. Tom gledištu Petrova nasljednika odgovara to što je, zahvaljujući novim normama objavljenima u svibnju, odvojio prosudbu Crkve od zahtjevnijega proglašenja nadnaravnosti. Nje će možda biti, ali ne treba više čekati kako bi se odobrio kult, pobožnosti i hodočašća, ako nema prijevara i skrivenih interesa, ako su poruke pravovjerne i ponajviše ako ima mnogo pozitivnih iskustava.

Zahvaljujući pastirskom srcu pape Franje dolazi, dakle, do mišljenja o jednom od najpoznatijih i najkontroverznijih marijanskih ukazanja prošloga stoljeća. Odluka koja nije iznenađenje. Još je u svibnju kardinal Fernández, odgovarajući na jedno pitanje o Međugorju, rekao: „S ovim normama mislimo da će biti lakše ići naprijed i doći do zaključka“. I nije riječ o potpuno novom pristupu, kao što potvrđuju riječi koje je upotrijebio, tada kardinal Ratzinger u knjizi intervjua "Izvještaj o vjeri": „Jedan od naših kriterija je odvojiti aspekt istinske ili pretpostavljene „nadnaravnosti“ ukazanja od aspekta njegovih duhovnih plodova. Hodočašća staroga kršćanstva išla su prema mjestima oko kojih bi naš suvremeni kritički duh katkada bio zbunjen što se tiče "znanstvene istine" tradicije koja je s njima povezana. To ne umanjuje činjenicu da su ta hodočašća bila plodonosna, blagotvorna i važna za život kršćanskoga naroda. Problem nije toliko u modernoj hiperkritici (koja, među ostalim, završava u obliku nove lakovjernosti), nego u vrjednovanju vitalnosti i pravovjernosti vjerskoga života koji se razvija oko tih mjesta“. Upravo je Benedikt XVI., 2010. godine, istraživanje fenomena povjerio komisiji koju je vodio kardinal Ruini, a ishod je bio pozitivan.

Nota naslovljena "Kraljica mira", dakle, priznaje vrijednost plodova, iznosi uglavnom pozitivno mišljenje o brojnim porukama vezanima za Međugorje koje su se širile tijekom ovih godina, ispravljajući neke problematične tekstove i neka tumačenja koja su mogla biti pod subjektivnim utjecajem vidioca. Što se tiče djece protagonista tog fenomena, koja su tijekom godina bila predmet kontroverzi, pa čak i optužbi, dokument već od prvih redaka pojašnjava da odobrenje ne podrazumijeva prosudbu njihova moralnog života te da u svakom slučaju duhovni darovi "ne zahtijevaju nužno moralno savršenstvo uključenih osoba kako bi djelovali". Istodobno, upravo činjenica da je odobrenje dano znači da nisu utvrđeni nikakvi posebno kritični ili rizični aspekti, kao ni laži, krivotvorenje ili mitomanija.

Nota Dikasterija ističe dvije središnje jezgre međugorske poruke: obraćenje i povratak Bogu te mir. Kada je fenomen započeo i Marija se predstavila kao "Kraljica mira", nitko nije mogao zamisliti da će upravo te zemlje biti poprište krvavih sukoba. Autora teksta su, sudjelujući na jednom hodočašću, duboko pogodila svjedočanstva prijatelja i sugrađana vidioca: ljudi koji ni na koji način nisu bili uključeni u ukazanja ili poruke, a koji su, suočeni s okrutnostima rata koji se na tim prostorima vodio i među susjedima, bili sposobni oprostiti. Zahvaljujući njihovu iskustvu vjere povezanom s ukazanjima u Međugorju pomirili su se i s onima koji su se okaljali teškim nasiljem nad njihovom rodbinom. To je mnogo "čudesniji" aspekt od brojnih drugih pojava o kojima se govori oko mjesta ukazanja.

Istinska je poruka Međugorja, uostalom, u onim porukama u kojima se Gospa relativizira i poziva nas da ne idemo za lažnim prorocima, da ne tražimo znatiželjno vijesti o "tajnama" i apokaliptičnim predviđanjima, što se vidi iz jedne poruke iz studenoga 1982.: „Ne idite u potragu za izvanrednim stvarima, nego radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno“.