‘Uz dužno poštovanje prema Bandiću, Tuđmanu i Kranjčaru, okupljanje mladih važnije je od sprovoda‘

Psihijatar u KBC-u Zagreb dr. Herman Vukušić bio je dost u HTV-ovom Studiju 4 gdje je govorio o tome koliko je COVID kriza počela uzimati danak potpune psihičke dezorijentiranosti ne samo u zdravstvenom već ekonomskom i socijalnom smislu.

- Napisao sam da mi jecovid-19 u nekim stvarima bio najbolji prijatelj u životu iako ga nikome ne bi poželio. Znao sam biti kritičan prema mjerama i dan danas sam. Mislim da bih i uz tri puta strože mjere dobio covid s obzirom na kontakte s pacijentima. S ovog mjesta želim potaknuti sve građane da se obavezno cijepe i ne razmišljaju trebaju li ili ne i da je to jedini način da se preveniraju veliki zdravstveni problemi. Bio sam na visokim dozama kisika i dva dana su liječnici razmišljali da me stave na respirator.

Bio je kaže, zgrožen kako je javnost reagirala na feštu u Dubravi.

- Ti ljudi su se malo opustili nakon što su 24 sata bili na odjelu gdje su otvorena vrata svih pacijenata. Tamo su ljudi u poznim godinama, i ne samo u poznim. Razvija se psihoorganski sindrom. Sate provedete s tim pacijentom, to je odgovoran posao, a ti ljudi su stimulirani s kilogram i pol govedine, dok je bivša dužnosnica za šest mjeseci šutnje ili ne znam čega nagrađena s 200.000 kuna što je za mene neprihvatljivo. Nadam se da će se to napokon početi cijeniti. Njihovu ljubav za pacijente, skrb, nema diskriminacije nikoga, svatko se gleda kao ljudsko biće kojemu treba pomoć.

Postcovid sindrom ističe, udara i na psihu kod pacijenata. Osjećaju se slabije, nemoćno, teže se socijaliziraju.

- Okupljanje primjerice mladih ispred HNK, to se ne može spriječiti. Oni koji odlučuju trebaju uzeti u obzir psihosocijalne zakonitosti. I represija nije rješenje. Trebali smo imati drugačiji sustav mjera. Postoje primjeri i pored Švedske gdje se pristup usmjerava na ranjiviju populaciju, mogli smo postići da živimo malo opuštenije. Naše mjere su imale promjenjivi tempo. To se nije smjelo dopustiti. Ne možete u tim situacijama imati toplo, hladno. I naravno dvostruka mjerila. Uz dužno poštovanje pokojnima i Bandiću i Tuđmanu i Kranjčaru, ipak je okupljanje mladih za mene važnije od sprovoda, ne možemo dopustiti da se na sprovodima skupi po tisuću i nešto ljudi i da nitko ne reagira, a tu rastjeramo mlade.

Hoćemo li imati sve više uvjetno rečeno talačkih kriza, Vukušić smatra da će biti opći porast nasilja od pljački do porasta obiteljskog nasilja.

- Za veliki dio kućanstva odlazak u crkvu je čin druženja, krenuo sam s obranom tog elementa, a naravno da to imaju i kafići, pogotovo za Hrvate. To je dio našeg mentaliteta i zajedničkog psihičkog korpusa i to fali. To se negdje mora isprazniti, frustracije završavaju ovakvim oblicima nasilja.

Postcovid sindrom sličan je kaže, PTSP-u.

- Jedna od osnovnih značajki je snižen prag tolerancije na podražaje. To je jedan od temeljnih simptoma. Autonomni živčani sustav iz prve brzine skače u petu i non stop je u crvenom, niti jedan auto ne može non stop voziti u petoj, kad tad će riknut, to se nažalost događa i s naših organizmom.

Počeo je kaže pisati roman i nazvao ga je Agram 1899. Agrameri su tvrdi, narasli u ozbiljnu političku platformu, ne dijele ljude dotepence i Zagrepčance. Cilj je integracija zavičajnog mentaliteta i urbane kulture. Smatra da je Zagreb izgubio urbanu kulturu.

Progovorio je i o kandidaturi za gradonačelnika Zagreba na listi političke platforme Agrameri - nezavisna lista. Objasnio zašto ulazi u politiku, ustvrdivši da se obično kaže da pametniji popuštaju, ali onda budale vladaju svijetom.

- Ne želim reći da su svi naši političari budale, ali hoću reći da se moraš uključiti i tražiti neku promjenu.

Ističe da ne vjeruje anketama, a kada je govorio o Zagrebu upada mu u oči da određeni dio medija forsira jednog kandidata. Kaže da je to malo i dosadno i da mu rade kontrauslugu.

Smatra da se svi koji su izašli s programima, ponašaju kao da se ništa nije promijenilo. Agrameri, naglašava, imaju neka rješenja u postpandemijskom vremenu što nitko nije ponudio.