Ustavni sud dao za pravo županu Kožiću, SDP-ovci nezadovoljni: ‘Još jedan dokaz da radite po diktatu HDZ-a‘

Ustavni sud usvojio je tužbu koju je u ime Zagrebačke županije pokrenuo župan Stjepan Kožić te poništio presudu Visokoga upravnog suda od 27. rujna. Tom je presudom poništena odluka o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Zagrebačke županije jer je nezakonit način na koji je donesena 27. svibnja prošle godine na 19. sjednici Županijske skupštine Zagrebačke županije, i to putem elektroničke pošte. Sada će Visoki upravni sud morati ponovno provesti cijeli postupak.

Postupak ocjene zakonitosti sjednice pokrenuli su SDP-ovci, smatrajući da je župan Stjepan Kožić nezakonito dirigiranu sjednicu pod izgovorom epidemioloških mjera iskoristio za politički odstrel i smjenu SDP-ovih pročelnika Upravnog odjela za fondove Europske unije, regionalnu i međunarodnu suradnju Velimira Kokota i pročelnice Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport Mirele Katalenac, koji su taj posao dobili preko javnog natječaja, a u proljeće su se oglušili na Kožićev zahtjev da dobrovoljno odstupe sa svojih pozicija. Kožić je potom sazvao e-mail sjednicu na kojoj su prisilno razvlašteni SDP-ovi pročelnici i donesena je sporna odluka o ustrojstvu.

Pozivajući se na odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statut Zagrebačke županije i Poslovnik o radu Skupštine, Visoki upravni sud poništio je navedenu odluku, uz obrazloženje da je prema odredbama Statuta djelovanje Skupštine, župana i svih tijela javno. U okolnostima uzrokovanim pandemijom covida-19 sud nalazi da je Županijska skupština imala legitimni cilj prilagoditi način održavanja sjednice predstavničkog tijela mjerama fizičkog distanciranja čija je posljedica ograničavanje prava zastupnika i javnosti rada.

Župan Kožić je u ime Županije podnio ustavnu tužbu, osporavajući navedenu presudu. Pritom je Ustavni sud citirao članak 129.b Ustava koji kaže da jedinice lokalne i područne samouprave imaju pravo u sklopu zakona svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima. Suci Ustavnog suda smatraju da se Upravni sud bavio samo formalnim kriterijima, i to odlukom koja uopće nije bila predmet postupka pred tim sudom, a onom koja je bila predmet osporavanja bavili su se tek posredno.

Svojom presudom Visoki upravni sud omogućio je da većinsku volju demokratski izabranih članova jednog predstavničkog tijela de facto spriječe naknadni prigovori jednog člana, Mihaela Zmajlovića, koji u to vrijeme nije niti koristio instrumente kojima može ostvariti svoja zastupnička prava i obaveze. Faktički učinak te presude, smatraju suci Ustavnog suda, jest stanje posvemašnje pravne nesigurnosti kad je riječ o svim odlukama donesenima na sjednici Skupštine Zagrebačke županije koje su održane putem maila, ali i s mogućnošću znatno širih implikacija.

Upravo je zadaća Visokoga upravnog suda bila da ne dopusti da do toga dođe, a on nije niti ispunio tu zadaću i povrijedio je članak 129.b Ustava, piše u presudi vijeća sudaca Ustavnog suda koji su jednoglasno usvojili Kožićevu ustavnu tužbu.